LGTBQ

Cakes da Killa, njujorški gej reper u Beogradu

Hip-hop je u poslednje vreme dobar samo kada ismeva samog sebe, jer je u velikoj meri izgubio sve što je posedovao nekada. Neko bi to nazvao metamorfozom, ali da se razumemo, pretvorio se samo u stilsku odrednicu koja u potpunosti robuje tržištu i krupnom kapitalu i izgubio je svaki kontakt sa radničkom i potlačenom klasom – jednostavno im se više ne obraća.

Njegova društvena uloga je u velikoj meri umanjena, ako ne i potpuno ugašena. Ono što je nekada bila pesnica u vazduhu sa uzvicima Fight the power! danas je Make it rain i Shake ya ass. Ne baš nešto čime bi scena mogla da se pohvali. Zato je taj ironijski otklon u nedostatku boljeg, novog izraza, samo pokazatelj da smo zasićeni zastarelog i već generičkog narativa koji više niko ne puši. Ali nikako da dođemo do novog i na tom putu takozvanog narativnog tranzita stvaramo u velikoj meri ironijski otklon (što je inače velika stilska odrednica mnogih supkultura koje se takođe nalaze u velikoj krizi identiteta).

Videos by VICE

Pojave se tu i tamo novi pravci koji budu hit jedno kraće vreme, ali se njihova proizvodnja ubrzo pokaže jalovom, a hiperprodukcija govori samo o površnosti i trendu (opet u ulozi instrumentalizovanog alata za pravljenje love). Primeri za to su, svakako, trap u hip hop zajednici, kao i pre nekoliko godina dubstep u svetu elektronske muzike (naravno, nisu jedini).

Naravno, sve ovo je podložno kritici. Sve je oduvek podložno kritici.

Bilo koja forma mejnstrim kulture ili supkulture koju iole smatramo umetničkom trebalo da ima barem notu angažovanosti. Ono što neki tumače kao klasnu borbu (u šta baš čisto sumnjam da je realno) je u suštini samo bahato kurčenje koje je ništa drugo do stilska odrednica sa kojom mogu da se povežu klinci srednjih i viših klasa. Dižu prste u klubu imitirajući prangije, baš kao što se Ramones majice prodaju u Zari.

Hip hop je ideološki mrtav koliko i punk, sve ostalo možete da kupite.

I onda i ne čudi zašto ta distorzija razumevanja kulture koja se javlja prostornom udaljenošću od izvora (tipa hip hop u Srbiji i kako oni vide repere iz Atlante) u velikoj meri ne može da se očisti, bez obzira na postojanje interneta. Neke stvari se gube u prevodu i to je njihova najveća mana – ne komuniciraju sa onime što nam je svima zajedničko, a to je klasna borba i borba za osnovna ljudska prava.

U poslednjih nekoliko godina se pojavila nova vrsta repera, preko potrebnih (da ne kažem nužnih) u tom over the top mačo svetu koji ih okružuje. Ta preterana objektivizacija žena, naglašavanje alfa mužjaka i uličnog kredibiliteta koji im daje na verodostojnosti u konstantnom potvrđivanju sebe, njihove ekipe i kraja iz kojeg dolaze je, u nedostatku boljeg sadržaja, preuzela izuzetno veliki procenat ove supkulture (svaka čast izuzecima koji sačinjavaju jedan procenat drugačije scene, ali ona, ideološki prilično netaknuta samim tim nije isplativa komercijalnom tržištu i time nije deo mejnstrima, realno).

U tom svetu gde se traži samo money, power, respect i gde su mišići, tetovaže, prangije, novac, gudra, skupa pića, ortaci i velike guzice merilo vrednosti – nova generacija gej repera je dašak svežeg vazduha. Nova nada u bolje sutra savremenog hip hopa.

U poslednjih nekoliko godina iz dubine američkog andergraunda (i u skladu sa opštim dijalogom i nakon godina velike borbe koja je poziciju LGBTQ osoba dovela na daleko bolje mesto nego do pre jedne decenije), izronila je nova vrsta repera dovoljno slobodnih, ali i dalje u vrlo rizičnoj poziciji da pokažu ko su, šta su i da se izbore za svoja prava (i ne samo svoja). Talas izvođača poput Mykki Blanco, Zebra Katz ili Le1f je započela ovu priču. Razotkrivanje prave seksualne orejntacije više komercijalnih izvođača poput Frank Oceana je bila velika odskočna daska za jednog od prvih pravih repera na sceni. Ortak je gostovao na Hot 97, što je u mačo hip hop zajednici dosta velika stvar. Svi se sećamo kada je Funkmaster Flex preuzeo dominaciju tamo i njegove mixtapeove smo nabavljali sa velikom mukom, ali su nam baš oni otkrili mnoge izvođače koje danas pamtimo kao kultne. Kulturološki uticaj ove kuće je bio ogroman i, evo, 2015. godine imate prvog openly gay repera na talasima ove njujorške radio stanice. To je zaista velika stvar.

Njegovo ime je Cakes da Killa ili samo Cakes (ili kako on sebe još naziva Cunt Queen of New York ) i zapravo je prvi gej reper that spitts rhymes na konvencionalni način koji u hip hop industriji prepoznajemo godinama. Ima istu vrstu navalentnosti i in-your-face stava zbog kojeg se mnogim ozbijnim rep lobanjama pojavljuje na radaru. A koliko je hip hop zajednica, zapravo, jedna homofobična sredina izlišno je i govoriti. Pogledajte samo neke od primera, ovde, ovde ili ovde… I na mnogim drugim mestima. Većina ovih izjava su one politički korektne izjave, ali svaki pažljivi slušalac će prepoznati diskurs domaćih političara u susret Paradi Ponosa, svake godine.

U zatvorenijoj sredini kao što je naša, gostovanje ovakvog izvođača znači mnogo. I cela ova priča ide u susret tome: Cakes da Killa, će nastupiti u Beogradu u klubu Drugstore, u subotu 27. juna.

U vezi sa ovim nastupom, ne želeći da dodirujem nijednu drugu temu sem dobre zabave, pitao sam ga da nam odabere desetak numera koje bi trebalo da nam oslikaju kakav nastup možemo da očekujemo, ali i da dobijemo jedan intiman uvid u uticaje koji su formirali ovog repera.

Dame i gospodo, Cakes da Killa.

10. Jedna od meni najdražih osoba na sceni. Ona je MC koja u pravoj meri spaja seksualnost i uličnu privlačnost, a njen flow je izlišno komentarisati.

09. Missy Elliott je SVE.

08. Ovaj dokumentarni film me je oblikovao. Toliko različitih referenci i reči mudrosti.

07. Lil Kim je nacrt, osnova, i ovaj spot to dokazuje.

06. Živeo DipSet! Cela ova ekipa je definitivno definisala moj flow.

05. Moja mala Quay Dash je producirala ovaj beat i to je moja himna.

04. Ako dolazite na moj šou očekujem da budete pijani ili da se napijete za vreme nastupa, jer sam ja skroz u tom fazonu.

03. Obožavam da mešam banjii hip hop. Ova stvar je pravi primer toga.

02. Ja sam iz Džerzija, tako da mi je neophodna klupska muzika koja me uvek motiviše da nastupam.

01. Na kraju, naravno, jedna od najdražih numera koje sam uradio.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu