Poseta Šili iz Wild Wild Country koja vodi starački dom u Švajcarskoj
Sve fotografija: David Zehnder


FYI.

This story is over 5 years old.

Sekte

Poseta Šili iz Wild Wild Country koja vodi starački dom u Švajcarskoj

Antiheroina dokumentarne serije u Netfliks produkciji više ne brine o vođi kulta već o hendikepiranim ljudima. Koliko se zaista promenila?

Originalno objavljeno na VICE Switzerland.

Jednog svežeg julskog dana 1986. godine, Ma Anand Šila ušla je u sudnicu u Oregonu i izjasnila se krivom po optužnici za pokušaj ubistva, nanošenje teških telesnih povreda, prisluškivanje i ilegalnu imigraciju. Osuđena je na 20 godina zatvora, uz novčanu kaznu od 470,000 dolara.

„Cilj mi je uvek bio da zaštitim Bagvana“ rekla je uz osmeh dok su je odvodili u lisicama. Mislila je na svog duhovnog vođu Ošo Bagvana Šri Rađniša.

Reklame

Danas Šila vodi dva doma za smeštaj hendikepiranih lica nedaleko od Bazela, na severozapadu Švajcarske. Jedna od ovih ustanova je Vonhajm Matruseden, koji sa brda u šumi gleda na selo Majšprah od devet stotina stanovnika, gde Šila živi i radi duže od dve decenije.

Šila na polju ispred doma koji drži u okolini Bazela

Kad sam stigla, Šila je sedela za stolom ispred kuće; razgovarala je uz kafu sa malom grupom ljudi. Poželela mi je dobrodošlicu, ali se držala na distanci. Otišle smo na sprat da porazgovaramo, prošavši pored nekoliko soba i hodnika sa mirisom sredstava za dezinfekciju. Sedamdesetogodišnja Šila kreće se brzo i efikasno, kao da nekuda žuri.

Osamdesetih godina u Americi, Šila je vodila grupu ljudi koji su duševnu utehu našli u Pokretu Rađniš – bili su sledbenici indijskog duhovnika Bagvana Šri Rađniša. („Bagvan“ je nešto između boga i gurua). Četiri godine Šila je provela kao glasnogovornik grupe i vođa komune Rađnišpuram u Okrugu Vasko u saveznoj državi Oregon. Bila je Bagvanova lična sekretarica i osoba od poverenja.

Portret Bagvana nedaleko od ulaza u dom.

Kontroverzni Pokret Rađniš mnogi su u Oregonu smatrali za seks-kult; sukob između ove grupe i žitelja Okruga Vasko tema je novog Netfliks dokumentarca Wild Wild Country.

Ako ste gledali ovu seriju, znate do kojih je granica taj sukob eskalirao.

Članovi komune, među njima i Šila, 1986. godine su priznali krivicu u zločinima počinjenim protiv lokalnih zvaničnika i običnih građana. U sklopu sudske nagodbe, Šila i Ma Anand Puđa priznale su saučesništvo u trovanju hranom 1984. sa namerom se izvrši uticaj na lokalne izbore. Najveći zabeležen slučaj bioterorizma u istoriji SAD pogodio je 750 osoba. Ova grupa takođe je planirala atentat na državnog tužioca Čalsa Tarnera, koji je radio protiv Rađnišpuram komune.

Reklame

U seriji je Šila prikazana kao organizator, ali ona tvrdi da je samo izvršavala naređenja šefa Bagvana.

„Meditacija me nikad nije zanimala“, kaže Šila dok sedimo prekrštenih nogu na ćilimu u njenoj sobi. „Kad radiš sa duševnim bolesnicima, uvek znaš na čemu si. Ali kad duševno zdravi umisle da će postići prosvetljenje… Bagvana su strašno ljutili naši članovi koji bi umislili da su prosvetljeni. Rekao bih mi, Uh, ti glupani i njihovo prosvetljenje! Bagvan je tačno znao šta prodaje. Mene je iznenadilo koliko je ljudi na to naselo. Neki su čak bili doktori nauka."

Šilu je otac upoznao sa Bagvanom još kao maloletnu. „Moj otac je poštovao Gandija, prošao je obuku u njegovom ašramu“, kaže ona ponosno i vadi pismo iz knjige. „Ovo je pismo koje mu je Gandi poslao. Malom broju ljudi je verovao, ali moj otac je bio među njima. Znao je da može sve da mu poveri.“

Paralele su jasne: kako se iz Wild Wild Country jasno vidi, Šila je preuzela sličnu ulogu sa Bagvanom.

Šila pokazuje profil svog oca u knjizi posvećenom užem krugu Gandijevih saradnika.

U Netfliks dokumentarcu, žitelji Oregona o Rađnišpuram komuni govore kao o seks kultu. Bagvan je često propovedao o idealu slobodne ljubavi. „Ja više nisam seksualno aktivna“, smeši se Šila danas. „Čak mi to ni ne nedostaje. Život mi je danas miran i opušten."

U Rađnišpuram komuni, stvari su bile drugačije. „Jedan od mojih ljubavnika bio je iz Južne Afrike. Govorila sam mu da je pećinski čovek jer je imao običaj da me samo podigne i samo me odnese“, kaže ona kroz smeh. „U javnosti bismo se ljubili i mazili, ali seks je ipak bio privatna stvar.“

Reklame

Deca u komuni nisu bila poželjna. Pitam Šilu o Bagvanovoj tadašnjoj partnerki po imenu Vivek i njenom abortusu, a njoj se raspoloženje naglo kvari. „Sigurna sam da je namerno zatrudnela“, kaže povišenog glasa. „Upozorila sam je da će, ako ne bude abortirala, morati da napusti komunu sa svojim detetom. Bagvan je uvek bio vrlo jasan – deca nas odvraćaju od putanje duhovnog pročišćenja, deca su mu teret. Ne mislim da tu nije bio fer, ili da je bio previše strog.

Kolaž sa slikama Šilinih roditelja i Bagvana.

Sve je lepo išlo u Rađnišpuram, kaže Šila, dok Bagvana nije krenulo da kvari loše društvo. „Bogataši, slavne ličnosti, hteli su da budu pored Bagvana, da sede prvom redu, da budu posebni na neki način. Navukli su ga na droge, i sa vremenom je postao zavisan. Nisam mogla da ga ubedim da ih ostavi. Dužnost mi je bila da ga zaštitim, a pošto to više nisam mogla, odlučila sam da napustim pokret."

Šesnaestog septembra 1985., pošto je Šila napustila grupu, Bagvan je dao intervju za australijsku TV stanicu u kom se obrušio na nju. „Šila je pokazala da nije prava žena, već obična kučka“, rekao je, optuživši nju i druge pripadnike komune za trovanje salmonelom i ostale zločine. „Ili će se ubiti, ili će krivicu okajati u zatvoru do kaja života.“

Šila kao Bagvanova sekretarica

"Sve što sam radila bilo je na osnovu njegovih učenja“, objašnjava Šila, „Ali u jednom trenutku više nisam mogla da žrtvujem svoj lični integritet. Znala sam da će mi se Bagvan svetiti, pa sam odlučila a prihvatim krivicu za sve njegove optužbe.“

Reklame

Šila je odslužila samo tri od dvadeset godina robije, a zatim bila oslobođena zbog dobrog vladanja. Krajem devedesetih preselila se u Švajcarsku – „bez igde ičega“ – gde se udala za Ursa Binštajla, Švajcarca i bivšeg pripadnika Pokreta Rađniš. Zaposlila se kao negovateljica starih i nemoćnih, odlučivši da joj je upravo to životni poziv.

Krajem razgovora, počela sam da prepoznajem neke nežne crte Šilinog karaktera. Ipak, znala sam koliko manipulativna ume a bude.

Taman kad je trebalo da pođem, Šila je pokušala da me ubedi da ni za šta nije zaista kriva. Ponudila je da mi prosledi mejl od pokojnog Bagvana u kom ću naći dokaz.

Kasnije mi jeste poslala pismo, ali bivšeg člana Pokreta Rađnišpuram koji opisuje razgovor sa Bagvanom iz avgusta 1986. Bagvan navodno kaže a Šila „nije zločinac već žrtva zločina“ i dodaje da „Šila nije kriminalac. Sve što je uradila, uradila je za komunu.“

Toliko je godina prošlo, a Šila i dalje pokušava da kako zna i ume ubedi ceo svet da ni za šta nije kriva. Dok smo sedele na podu njene sobe, rekla mi je sledeće: „Ne mislim da je bilo ko od nas počinio bilo kakav zločin. Da sam ja zaista imala sklonosti ka kriminalu, i danas bih mogla da se bavim time.“