FYI.

This story is over 5 years old.

ISKLJUČI INTERNET

Radikalan predlog: moramo da isključimo internet na šest nedelja

Čekajte, čekajte, čekajte, čekajte, čekajte: saslušajte me!
(Fotografija putem Flickr/youngthousands) 

Potrebno vam je šest nedelja pauze od interneta, kao i meni. Nema svrhe raspravljati se – iako znam da ste uplašeni – ali to je istina, potrebna nam je pauza. Nemojte: nemojte da gledate, molim vas. Znam da vam se upravo oglasio telefon, i da želite da ga pogledate. Ne gledajte telefon. To je samo lajk na Instagramu. Obratite pažnju na ovo što vam govorim: to je samo jedan Instagram lajk. Ding: ubeđen sam da Fejsbuk izmišlja notifikacije kojima nas zasipa kada nam je Fejsbuk tab otvoren, da bismo mu se stalno vraćali, alt-tab, alt-tab, alt-tab, Troje ljudi koje poznaješ su zainteresovani za događaje koji će se u tvojoj blizini odvijati sutra. Ding. Pogledajte ovu rečenicu. Fiksirajte pogled na nju. Održite pogled na njoj. Sada imate snažan i ophrvavajući poriv da proverite mejlove, zar ne? Osećate tenziju u kolenima, koja se kroz stomak penje do grudi. Ding. Niste dobili važan mejl u poslednjih 40 sekundi. Najiskrenije, čitave protekle nedelje niste dobili važan mejl. Šest nedelja bez interneta, to je sve što tražim. Isključimo ga na šest nedelja.

Reklame

Plašite se da bez interneta nećete znati ništa. Znam to, zato što se i ja tako osećam. To vam se više puta dogodilo: bili ste u baru, i razgovor je skrenuo na proveru nekih činjenica. Na primer: mnogi moji prijatelji vole da razgovaraju sa mnom o filmu iz 1998, Život buba. Sećate li se kako su se iste godine pojavili i Mravi? Jednog izuzetnog leta, u ranim danima kompjuterski animiranih filmova za celu porodicu, postojao je ne samo jedan, već dva filma koji su pratili avanture insekata. To je uvrnuto, zar ne? Ne razgovaramo dovoljno o tome. Ali svaki put kada sam u pabu, neko kaže, hej:

Nije li Silvester Stalone igrao u tom filmu?

A ja kažem: Ne. Silvester Stalone je igrao u Mravima. Kevin Spejsi je igrao u Životu buba.

A onda pitaju: A gde je onda igrala Šeron Stoun? A ja kažem: Ponovo, u pitanju su Mravi. A oni pitaju: Ali da li si siguran?

A čak iako sam siguran da je Šeron Stoun u Mravima igrala Balu, čak i tada, ne: vade telefone, povlače prstima po ekranu i proveravaju, za svaki slučaj. Moraju to da znaju, sada. I vi morate da znate, sada. I eto vas, razgovor je završen, oboje gledate i znate. Da ste oboje stajali tamo i pokušavali združenim snagama da se setite, verovatno biste to ionako znali. Mogli ste da se setite da je Šeron Stoun igrala u Mravima. Ali niste, zar ne? Morali ste da proverite. Isključite ga na šest dana.

Želite da mi kažete kako vam posao zavisi od interneta, ali ne zavisi. U većini slučajeva, internet vas aktivno ometa da obavljate svoj posao. Pretvarate se da imate laserski fokus daleko napredniji od onog koji imaju vaši savremenici, i da ste jedino vi sposobni da održavate ravnotežu posao-internet, pre nego što vas internet povuče na mračnu stranu i zateknete sebe kako zurite u svoju praznu korpu na sajtu za kupovinu preko intreneta, pitajući se da li su vam potrebne te cipele (Da li su vam potrebne te cipele? Nisu vam potrebne te cipele. Držite ih u korpi dok porazmislite o kupovini tih cipela.). Mislite da ste samodisciplinovani, ali niste. Možete da obavljate svoj posao i bez interneta, samo to ne želite. "A… ali, moji mejlovi“! Ako je važno, pozvaće vas telefonom. "A… ali, moramo da održimo prisustvo na društvenim mrežama“! Dobrovoljno ste se prijavili da otvorite dodatni nalog vaše firme na Instagramu, zato što vam je delovalo nedovoljno da imate samo jedan otvoren nalog na telefonu, i sada, svake večeri, nakon što pojedete nešto, obučete donji deo trenerke i sednete da gledate televiziju, skrolujete kroz sve fotografije na svom ličnom nalogu na Instagramu, dok vam to ne dosadi, onda se izlogujete, pa se ulogujete na nalog firme – na fotografijama firme su samo slike sa poslovnih koktela i svakog psa koji je ikada ušetao na vaše radno mesto, nalog ima samo 140 internih pratilaca – i skrolujete po njemu. Poslovni Instagram nije bitan nikome osim vama. Planeta će se i dalje okretati, čak i ako prestanete to da radite. I dalje ćete moći da obavljate svoj posao bez interneta (Ja ću i dalje moći da obavljam svoj posao bez njega, a pogledajte samo gde ovo trenutno čitate.). Verovatno ćete ga obavljati bolje. Ljudima je to uspevalo i u davnim vremenima. Isključite ga na šest nedelja.

Reklame

Jedna nedelja nije dovoljna, u tome je stvar: lako ćete izdržati nedelju dana, i zbog toga ne možemo da se zaustavimo na tome. Tokom nedelju dana ćete početi da nosite neku sveščicu sa sobom, i da zapisujete stvari koje ćete posle naveliko da guglate, kao i mejlove koje ćete poslati čim se vratite (Osmišljavaćete selfije, očajnički se trudeći da vam izraz lica govori ["Super mi je što sam oflajn!"] i postavićete ih iste sekunde kada se slavine ponovo odvrnu). Dve nedelje su samo odmor. Pristali biste na četiri nedelje zbog opklade, smesta, za znatnu sumu (Ja ću vam reći cenu: 500 funti. Batalićete internet na 28 dana za 500 funti.). Pet nedelja je period kada kročimo na nemilosrdnu teritoriju. Pet nedelja je bitno. Pet nedelja je period kada istinski odustajemo, kada se bez interneta osetimo izgubljeni u divljini. Počinjemo da grizemo rešetke svog kaveza. Razgovaramo sa ljudima u prevozu. Zaista pretražujemo brojeve telefona u imeniku i zovemo ljude (Zaista ste rezervisali sto u restoranu!). Niste zaista pročitali celu knjigu, ali ste makar pokušali. Iz dosade ste otišli na neku trapavu vrstu džoginga (užasavali ste se da to učinite bez aplikacije koja će to pratiti, pa ste trčanje odlagali šest do osam dana da biste skupili muda.). Ne kažem vam da ćete se srediti. Ne kažem vam da ćete biti kao novi. Mislim da ćete posle šest nedelja bez interneta na kraju raditi slične uvrnute, beskorisne stvari koje radimo kada nam misli odlutaju: čitaćete šta piše na poleđini pakovanja paste za zube, masturbiraćete na nemogućim mestima. Iz ovog iskustva nećete nekom magijom izaći kao dobra osoba. Ali do 55. dana, vaš mozak će ispustiti nešto nalik uzdahu, koji je zadržavao čitavu deceniju, i osetićete kratkotrajan, redak mir. To vam je potrebno, svima nam je to potrebno. Isključite ga na šest nedelja.

Kao neko ko svakodnevno konzumira jednostavno monstruozne količine sadržaja (gledajte na to kao kada jedete puno vlakana da bi vam stolica bila bolja), mogu da vam kažem da postoji podžanr sadržaja, gde se ljudi "diskonektuju" i pričaju vam sve te mudrosti koje su usput popili. Tako će, na primer, otići u šumu. Deset dana će spavati u kolibi. Neko će im ukrasti telefon i – Znaš šta, zapravo, neću! Neću odmah da uzmem drugi! Sačekaću dve nedelje, i onda ću da uzmem novi telefon! Vidite šta sam naučio! Ima načina da ograničite delovanje svog smartfona, ili da isključite jarke boje, ili da za 10 funti kupite jednostavnu ciglu za slanje poruka i zvanje, i koristite nju. Možete da kupite naočari sa specijalnim filterima, koje će vas sprečiti da neprekidno gledate u telefon. Više puta ste u stvarnom životu upoznali osobu sa samozadovoljnim držanjem instruktora joge, koja vam je rekla koliko je dobar osećaj obrisati svoj nalog na Fejsbuku. Imamo sve te sitne načine da se izborimo sa jurišom interneta, i zavrnemo slavinu iz koje voda curi u more. Kažem vam, jedan članak u nedeljnom dodatku časopisa koji govori o životu u šatoru vas neće popraviti. Isključite ga na šest nedelja.

Ne mogu da se otmem utisku da internet nije trebalo da se pretvori u ovo što je sada, i da je postojala neka prekretnica kada smo mogli da ga spasemo. Tim Berners Li nije umro zbog ovoga. Rani veb 1.0 je bio čudno mesto, dva koraka iza oglasne table i mlađahnog tekstualnog interneta, u davna vremena pre sveprisustva društvenih mreža: sastojao se od Newgrounds i Badger Badger Mushroom, MyBB i onog uvrnutog sajta koji je vaš ćale napravio o psu. Sećate li se koliko je pre pojave Fejsbuka bilo fleš igrica u kojima ste mogli da ubijete Osamu Bin Ladena? Bilo je toliko mnogo igrica sa ubijanjem Osame Bin Ladena. Ne sećam se kako smo delili linkove. Dobijao sam po jedan mejl na svakih par dana, otprilike (I revnosno sam odgovarao na svaki!). Zapravo sam se samo šetkao, na neki način: surfovanje ranim internetom je ličilo na tromu šetnjicu pored posebno uvrnutog potoka, bilo je lako umočiti noge u njega i izaći, dok savremeni internet izgleda kao da bežiš pred rečnom bujicom. Internet je uskovitlana oluja pažnje, sada, internet kao arhitekturalni haos, internet kao otrov, crvene notifikacije, ogromni prozori koji vam pričaju o kukizima, da, da, kukiz, u redu, samo mi daj sadržaj, a internet su sada vesti, i vesti, i vesti, i vesti, vesti, i vesti, i vesti, i vesti i vesti. Internet je sada neumoran, i imate svako pravo da se osećate ophrvano. Isključite ga na šest nedelja.

Imamo li spremnu logistiku da ovo učinimo? Slutim da viši ešaloni Vojske SAD sigurno imaju prekidač za isključenje. Sigurno postoji neki krizni štab, sa crvenim sirenama i zidom od ekrana, gde sve može da se isključi, ako se tri ključa simultano okrenu. Jel’ da? Pretpostavljam da se nameće sledeće pitanje: da li mislite da bismo svi, kolektivno, pribegli nasilju? Da li mislite da bi se štreberi okupili sa svim svojim anime mačevima koje su kupili na internetu, pre Mraka, i da bi pobili vojnike, jedno po jednog, upali u bunker i ponovo pritisli dugme? Ili bi se jednostavno popeti na sprat, malo omamljeni (svi će dobiti slobodan dan kada to učinimo: u tome je draž.), pojeli par palačinki, malo gledali televiziju? Dozvoljavam nam da i dalje gledamo televiziju. Imali smo televiziju i pre interneta. I dalje možemo da gledamo TV. Samo nećemo pisati eseje posle svake epizode. Nećemo imati forume na kojima se analiziraju čak i statisti u pozadini, svaki plakat, svaku replika, i ukrštaju podaci sa navodima iz knjiga koje su bile predložak: ti ljudi će jednostavno otići na spavanje. Šta mislite, šta biste tačno radili tih šest nedelja? Ne znam. Ja bih malo igrao igrice, samo ne onlajn. Verovatno bih… više čitao, prave knjige? Možda bih malo kuvao. To ne bi bilo veliko otkrovenje. Kada se probudim, umesto da 40 minuta bez prekida gledam mimove pre nego što odem da se istuširam, ja bih… odspavao još malo? Odmah ustao da bih stigao na vreme na posao? Otišao u teretanu? Kakva bih to ja osoba bio da nisam imao trenutni pristup svim informacijama na svetu kada sam imao 11, 12 godina? Kakva bih osoba bio? Zatvorite oči i to zamislite sada. Polako dobijate ideju. Vidite sebe kako po sunčanom danu šetate parkom. Cveće intenzivnije cveta, a poj ptica je umilniji. Ili to jednostavno bolje primećujete zato što nema notifikacija na vašem telefonu koje bi vam skrenule pažnju? Pogledajte oko sebe: svi ti ljudi, napolju, uživaju. Jesu li srećni? To i nije baš lako reći. Jeste li vi srećni? To baš i nije crno-belo. Ali nije vam jebeno gore, zar ne? To je apsolutno stvar koja se uopšte nije dogodila. Šest nedelja, to je sve što tražim. Isključite ga na šest nedelja.