Usijana atmosfera sa prethodnog dočeka
Doček Nove godine čini bolno očiglednom ljudsku nesposobnost za razlikovanje imaginarnih očekivanja od teskobne realnosti. Svi smo iskusili dočeke koji pomeraju granice bede, one mučne večeri posle kojih bismo se zakleli da više nikada nećemo da slavimo, bolje da noć provedemo kod kuće uz flašu soka i reprizu nekog kviza. Uvek neka frka, neko se sa nekim kači, taksisti nas u povratku oderu i ostave nadrkane. Posle kažemo sebi da će biti bolje sledeće godine, naći ćemo bolje prijatelje, bolje klubove, ili bar bolje sobe na kućnim žurkama u kojima ćemo cirkati mlako pivo.
Ne mora tako da bude; ne moraš da se budiš sumornog prvoj januara teška srca i mamurne glave. Udahni duboko. Obrati pažnju. Možeš ti to. Sledi ova uputstva, i pokušaj da ne sjebeš sve kao što si sjebao prošle godine. I pretprošle. I one tamo.
Pazi da ne svršiš prerano
Verovatno si prethodnu nedelju proveo u polupijanom stanju ispred ekrana, mrdajući samo od piva do čipsa i nazad. Možda si putovao vozom od mesta u kome živiš i radiš do mesta u kome si nekad živeo, a ko bi toliko putovanje podneo bez da se posle nalije, makar čokoladnim likerom ako nema ništa drugo. Dakle, ne krivimo te što preživljavaš bez grejanja u svom smrznutom stanu uz pomoć gajbe piva. Ali, znaš… tek je četiri popodne. Ne ideš na doček pre jedanaest, a nećeš se vratiti – ako nađeš pristojno mesto – pre nego što birtije sutra otvore i ponude ti da popiješ nešto sedeći po prvi put u novoj godini.
Zato, uspostavi ritam. Možda samo jedno do dva piva dok se opuštaš u kadi. Možda tek čaša vina dok čekaš da društvo dođe po tebe. Ostavi žestinu za kasnije u klubu, pabu, ili nečijoj kuhinji. Na kraju krajeva, nećeš valjda da povratiš već u jedanaest i posle da prikrivaš smrad Orbit žvakama celo veče. Ostavi to za rane jutarnje sate.

Dobro se obuci
Da, znam da je Nova i da, znam da si nabio imelu u džepove i nadaš se da ćeš da imaš za koga da se prihvatiš dok neki remiks Auld Lang Syne drnda sa zvučnika, ali ipak je ciča zima. Molim vas, dečaci i devojčice: orgnite se malo. Obuci onaj džemper što ti je baba isplela. Obuj neke normalne cipele. Zajebi Palace sportske jaknice, obuci pravi kaput. Biće ti drago što si me poslušao tamo posle praznika kad ne budeš sedeo na poslu bolestan sa slinom do tastature.
Ne kukaj oko kinte
Da, svi smo tesni sa parama u januaru. Da, praznična sezona je skupa. Da, kasniš tri meseca sa kirijom i ne bi trebalo da se trošiš na eksere samo zato što ko-god-već nastupa u Dance Tunnel-u. Sve to već znam zato što sam i ja ljudsko biće sa tekućim računom. Koji još jadnik kuka oko kamata one večeri kad se očekuje da svi završimo mrtvi pijani? Zajebi me tvojih mera štednje, ćuti i pij to kao čovek.
Izaberi lokaciju i ne mrdaj
Nema veze ako je klub teško sranje a upad te koštao četrdeset funti. Nema veze ni ako si završio u nekom smrdljivom sobičku u studentskom domu. Isti princip važi: sedi i uživaj. Nećeš naći Nirvanu samo tri broja niže. Ako kreneš da tražiš bolje mesto, shvatićeš da si pijan i umoran i da bi baš mogao da prilegneš. Naravno, ispaćeš pičkica pred društvom i posle te čeka samoća do kraja života. Sve to samo zato što ti je zasmetao nečiji idiotski kostim ili natpis na majici.
Nemoj previše da razmišljaš
Lako je zaboraviti da doček treba da bude zabavan. Moraš da iznudiš konsenzus od grupe ljudi koji nemaju ništa zajedničko ali su, kao, prijatelji zato što su se jednom naduvali pa im je isti video bio smešan. A onda treba da zajedno nađete žurku koja nije baš potpuni raspad – da izbegnete nekog dedu koji umorno peva Blue Monday i 1999, ili arogantnog klinca koji vrti retro tehno sranja – svaka zabava i proslava nestaje iz misli.
Samo gubiš vreme i živce pokušavajući da uskladiš termine illi osmisliš prevoz tamo i nazad. Sati i sati mučne logistike preko Fejsbuka nateraće te da zamrziš i sebe i druge. Bolje ti je da prosto sipaš sebi vino, pustiš muziku, i sediš u svojoj dnevnoj sobi. Mislim, nemoj ni to da radiš, zvuči užasno depresivno. To rade samo ljudi koji se za doček raduju londonskom vatrometu.
Budi sam svoj DJ
Naravno, ne može baš svako da dobije besplatno piće i dozvolu da bude govno prema drugima samo zato što su umeju da instaliraju Serato softver. Ipak, ako umesto da čekaš u redu ispred kluba izabereš kućnu varijantu, probaj da izdejstvuješ par sati za laptopom. Nećeš valjda da trpiš nekog nabeđenog tonca sa studentskog radija koji misli da je Ben UFO i pušta džangl celih trideset sekundi a onda sjebe Jutjub plejlistu pa mu odjednom krene Music Sounds Better with You vokal uz Eskimo matricu.
Ako na vreme uskladištiš svoj štek ispod stolice na kojoj je laptop, ne daj se pomeriti. Koga boli dupe šta ostali hoće da čuju, puštaj šta ti hoćeš da puštaš, a ne šta ti neki slinavi majmun sa ovolikim zenicama viče. "BRATE, JER IMAŠ CHAKA DEMUS & PLIERS? PUSTI DREA BRATE!" Nemam brate, odjebi. Ako se tebi sluša Kevin Drumm i Blackest Ever Black, ima to da se sluša. Sad se samo ti pitaš.
