Koga ćeš sve upoznati tokom prvog meseca na faksu

Kao krupan čin auto-sabotaže, pao sam na sopstveni mač i ovaj članak ilustrovao iskjučivo svojim fotografijama sa faksa. Gore sam ja, elegantno maskiran; tako mlad, tako glup (sve fotografije su vlasništvo autora).

Zašto si na netu i zašto čitaš ovo, jebeni štreberu? Počela je nedelja brucoša. U toku je pokolj. Mama te je odvela u veliku kupovinu u IKEU. Kupio si mnogo boja za lice, kao i togu. Kupio si bocu votke, kutiju konzervi i staru, dobru, brucošku kesu punu kondoma, spreman da praviš pustoš.

Mladi si, vitak i sjajan. Pametan si i predodređen za velike stvari. Nalaziš se na dobrih dva sata vožnje od kuće, i jebi ga, osećaš se tako usamljeno. Da li je prekasno? Možeš li da se vratiš kući? Želiš da preko telefona zacviliš, „Zdravo, mama, ja sam. Neću više ovo da radim. Ne umem da spremim špagete, i plašim se. Neki stariji dečaci me teraju da se drogiram”.

Videos by VICE

Stvar je u tome što si sada u zatvoru višeg obrazovanja, pa bi verovatno bilo najbolje da se shvatiš sa kakvim sve drkadžijama ćeš se upoznati ove nedelje.

Bože. Majko moja mila.

Tip sa jebenom akustičnom gitarom

„Danas”, peva on, „će biti dan koji će ti se posle obiti o glavu”.

Pogleda nadole da bi bio siguran da je lepo uhvatio akord, praveći kratku pauzu.

„Hajdemo svi”!

Niko nije zapevao.

Neverovatno, ali on to radi ispred faksa, tobože da bi muvao ribe, i niko ga nijednom ne istuče. Faks je stvarno druga planeta.

Zabranite kamere.

Devojka koja stvarno voli da se kostimira

Beki, zaboga, prestani da se maskiraš u različite stvari; stvarno nije ništa zabavnije to što sada ličiš na nešto.

Tip koji nikada u životu nije kupio drogu, ali sada traži drogu

Taj tip se na neku foru obreo u vašoj zajedničkoj kuhinji, i iz nekog razloga misli da ti imaš nešto kod sebe. „’E si mi dobar?”, kaže on. „Imaš li gandže? Koksa? MD-a? Bilo čega”? Dok govori, drži ruku preko usta i gleda unaokolo kao ludak. Hladno je, a on je samo u majici. „Možeš nešto da mi završiš”?

Viđaćeš ga s prekidima, svakih šest nedelja, ili tu negde, šetaće dvorištem izgubljen i nedrogiran. „Imate li neku drogu, momci”? Još uvek ništa nije našao. Je li bio i na jednom predavanju? Da li je spavao? Da li je razogovarao i sa kim drugim osim sa potencijalnim amaterskim dilerima? Nije.

Jednog dana nećeš ni primetiti da je nestao, i više ga nikada nećeš videti. Niko ga više nikada neće videti.

Bože, mrzim sebe. Ovo nije čak ni smešno.

Klasični dečkonja sa faksa

Prvog dana kada se useliš u sobu,dočekaće te čvrsti stisak ruke nekog skockanog momka – nosiće majicu s kragnom od 80 funti, trenerku „Sports Dajrekt”, a u drugoj ruci će držati limenku „fostersa”, iako je podne; u novčaniku će imati dva kondoma; ukradeni sos od limuna i začinskog bilja iz „Nandosa” će biti jedini ukrasni predmet koji drži na prozoru, i ti ćeš pomisliti: „Ovo je okej. Momci su okej. Prilično su tihi i učtivi. Ne prestaje da radi sklekove u kuhinji, ali inače je okej”.

A onda će te prve noći probuditi buka iz kuhinje, prepune likova koji su se nekako nagomilali tamo u proteklih sedam sati – Loro, Din, Kebidž, Diner, Dino, Den, Džimi, Drkadžija, Gordi, Vingervort, Klif Rendi, Migzi i Tuki – i napunili tvoju novu činiju za pahuljice pepelom bezbrojnih smotanih pljuga, a Migzi na sebi ima samo par gaća koji je napravio od lepljive trake i guzi tvoj novi blender.

Ne brini se zbog „dečkonje”. Bataliće studije sportske psihologije u roku od šest nedelja, i vrati će se kući da skuplja UEFA sličice, i sve što će ostati od njega biće šapat u vazduhu, koji izgovara jednu, jedinu reč: šegačenje.

Trainspotting poser u pozadini “Izaberi život”

Devojka koja histeriše oko klope

Zdravo, novi i stari studenti, dobrodošli u tamnicu paranoje koju ja volim da nazivam „mlečni trougao”. Evo kako to ide: ako u zajednički frižider staviš bilo koja od tri mlečna proizvoda – a to su sir, mleko i puter – te stvari će nestati, kao ukleti avioni i brodovi na severu Atlantika. To je nešto sa čime moraš da se pomiriš; moraš da ih ponudiš mlečnim bogovima kao žrtvu za pokajanje. Krašćeš mleko, i tebi će krasti mleko. Uzimaćeš komad putera kada se probudiš rešen da napraviš kolač. Jednako si loš kao i svi ostali.

Pročitajte i: Dvadeset pet stvari koje treba da uradiš kada napuniš dvadeset petu

Osim devojke koja histeriše oko klope. Devojka koja histeriše oko klope ima zasebene nalepnice u obliku zvezdice koje lepi na svoja jaja i puter, da bi svima stavila do znanja da su njeni. Tačka na slovu „i” kod devojke koja histeriše oko klope je u obliku srca, a poruke joj imaju pasivno-agresivni ton. „OBRATITE PAŽNJU, MOLIM”, kaže devojka koja histeriše oko klope”, „OSTACI KAJGANE U SUDOPERI POTIČU OD MOJIH JAJA, ALI JA OVE NEDELJE NISAM JELA KAJGANU, JER SAM BORAVILA KOD MOG NEVEROVATNO DOSADNOG MOMKA KOJI JE VEGETARIJANAC. MOLIM VAS, NE KRADITE MI MLEKO I JAJA!”

Ona priča s mamom telefonom i kuka, „Moje mleko i moja jaja, mama”, govori ona. „Stalno mi ih kradu”. Ima mali frižider u svojoj sobi. Ne može da zaspi zbog buke koju on pravi. Polako i neizbežno, to je tera u ludilo. Počne da izostaje sa predavanja. Popušta na faksu. Ti joj kradeš još jedno jaje.

Da li je ovo zaista fedora šešir? Boga mu poljubim, mislim da jeste.

Neko ko je na neku foru već prve nedelje pročitao sve što je bilo zadato i onda ti dođe i pita te „Jesi li pročitao sve što je zadato?” Ti kažeš „ne”, a on kaže, „Onda fakultet ne shvataš ozbiljno?”, a ti kažeš „ne”.

Dobra stvar kod malteretiranja – a maltertiranje je ponekad na zlom glasu, zar ne – je to što stvara jasnu hijerarhiju u školskom dvorištu, i svako zna gde mu je mesto. To poprilično liči na životinjsko carstvo, to je veoma klasni sistem: priroda nalazi načina da nametne tu hijerarhiju svemu što nam je u životu drago. A onda odeš na fakultet, gde nema nikoga ko će štreberima da nabija glavu u WC šolju, pa se oni malo napale.

Nešto kod tog njihovog čitanja zadatih knjiga i ponosa koji osećaju tim povodom jednostavno nije ispravno, prema svakom fakultetskom pravilu koje postoji. Ali ipak, ti ponosni čitači paradiraju unakolo, u svojim „Džek Vilis” trenerkama s kapuljačom, i niko živ ih ne tuče. Oni su hodajući podsetnik da je život na fakultetu zaštićeni život. Nemoj da se sprijateljiš s takvima.

Klinac koji skuplja svaku limenku piva koju je ikada popio – počeo je da pije tek ove nedelje, i već je popio jedan karton „fostersa” i još jedan „karlsberga” – i ređa limenke u piramidu, ljuteći se svaki put kada neko zdrobi limenku piva koju je on mogao da upotrebi za piramidu – i koji dobija najjači napad histerije koji ćeš u životu videti kada čistačica pokupi sve limenke i baci ih u kesu za reciklažu, otrčava u svoju sobu i ne izlazi dok ne odgleda sva tri nastavka „Hobita” zaredom

Postoji 90 posto verovatnoće da se taj tip zove Rori.


Pogledajte VICE dokumentarac “Ludački provod na Ibici”:


Devojka koja je upravo počela da studira psihologiju i koja ti kaže da je to što ljuštiš etiketu sa piva znak da si seksualno frustriran

Hej, na šta ti liči ova Roršahova mrlja? „Polako podiže srednji prst ispred presavijenog lista hartije formata A3″.

Ortak koji stvarno, stvarno, stvarno, stvarno želi da skine đanu

„Ha-ha, hej”, izgovara on u ćošku studentskog kluba, u trenutku kada su svi tvoji novi prijatelji odjednom otišli u toalet, toliko očigledno nevin da možeš da namirišeš njegovu nevinost dok ti prilazi, u majci sa kratkim rukavima na kojoj se još uvek vide crte od maminog pakovanja, i govori ti: „He, čoveče, ove ribe ovde – sada će baš da se raspuste, znaš?”

To je tip koji će sakriti kameru u bocu svog šampona u zajedničkom kupatilu. Nemoj s njim da se sprijateljiš, jer će zakukati tvoje ime dok ga policija odvodi sa predavanja primenjene matematike.

Momak sa pesnicama u vazduhu se sledeće nedelje ženi. A ja sedim i ovo pišem. Kome ide bolje? Više ni u to nisam siguran.

Devojka koja toliko mnogo vremena provodi u svojoj sobi da počinješ da sumnjaš da je ili mrtva, ili da nikada nije ni postojala

Video si je prvog dana i ona ti je klimnula glavom i rekla „zdravo” – obično je to neka starija studentkinja. Stariji studenti su odrasli ljudi koji nisu uspeli sasvim da odrastu, pa su se vratili nazad pod toplo ćebe daljeg obrazovanja, jer je stvaran svet prepun odgovornosti, previranja i opštinskih poreza. Nakon pozdrava, ona je zgrabila veliku činiju hrane i vratila se u sobu, ne okrećući ti leđa, hodajući unazad i smešeći se.

A onda počnu da kolaju priče: jesi li već upoznao onu stariju studentkinju? Većina vas nije ni znala da je tu neka starija studentkinja. Samo troje vas prizna da ste je videli. Osoba u sobi pored njene se kune da je soba prazna. „Ne čuje se nikakav zvuk”, kaže ona. „Odatle ne dopire nikakav zvuk”.

A onda jednog dana, vrata se otvaraju, soba je prazna i u besprekornom stanju, starija studentkinja je sada samo duh, izgubljen u pustinji. Da je nisi samo zamislio? Da li je ikada bila stvarna? Kako to da je nikada nisi viđao po faksu? Jesi li ti uopšte stvaran? Pogledaj svoje šake. Otvori ih i skupi. Možda je vreme da odeš na jedan lep vikend kući? Da ti mama ispeče pečenje i pomazi tibu.

Klinac koji je skinuo okove i koga roditelji više ne teraju da radi domaći, koga više ne muči to što nema nijednog ortaka u srednjoj školi, i sada je konačno slobodan, pa odlučuje da ponovo izmisli sebe, neubedljivo, u potpunosti i stvarno glasno, i to tebi pred očima

„Zdravo, ljudi! Zovem se Saj, ali svi me zobu Saj-ko, jer sam pravi psiho! Šalim se. Da, uvek nosim ovu „dapi” vunenu kapicu: to je neki moj fazon. Kod kuće u Kingstonu su me svi zvali ‘dapi kapica’. Ove narukvice? Stvarno su kul, u stvari: proveo sam dve nedelje na razmeni u Riju. Odmor na plaži? Ha-ha, ne, hvala. Ne, u stvari, neka deca puna zahvalnosti su mi ih isplela kao poklon, i dala mi ih kroz prozor taksija, dok smo bili zaglavljeni u saobraćaju na putu do aerodroma. U svakom slučaju, mir s tobom. Poveži me sa svojim dilerom”.

Ako izmisle vremeplov, otići ću kod ovog pubertetlije i reći mu da se ošiša. BRATE, DA LI SI UOPŠTE POČEO I DA SE BRIJEŠ?

Tip koji upadne u veliki problem sa Wonga.com, nakon što je dao ceo studentski zajam za samo jedan veliki zvučnik

„Vidi ovog lepotana, a? Sabvufer. Čuješ li kakav bas izlazi iz njega?” Lobanja ti se trese u glavi. „Da, baš je jak. Još uvek moram da kupim ostale komponente – zvučnike, horne, kao i pojačalo i neke diskove, jer za sada imam samo albume „Ministrija”, ali da, kada ga kompletiram, otvoriću jebodrom, druže”.

Potrošio je čitav studentski zajam u jednom danu. Do januara će morati da jede samo prostu ovsenu kašu, jer ne može da priušti nikakvu drugu hranu. Pušta onu jednu pesmu Djuka Damonta toliko glasno da ti genitalije pulsiraju. „Bezobrazno”, urla, nerazumljivo, mrdajući rukom malo van ritma. „BEZOBRAZNO”!

PREPORUČUJEMO: VICE vodič za lezbejke

Devojka koju stvarno drma nostalgija i koja ne prestaje da priča o tome koliko je lepo u jebenom Piterborou ili tako negde

Već prve večeri priča sa mamom telefonom i cmizdri. Tata jurca autoputem i već je na pola puta do faksa da je pokupi. Po tri sata provodi u kuhinji na „fejstajmu” sa svojim dečkom, i sve što su oboje u stanju da izgovore je reč „dušo”, i to dečjim glasom. Svakog vikenda ide kući i plaća 40 funti za voz da bi stigla na nedeljno pečenje. Svi njene ortakinje iz rodnog grada dolaze u studentski dom u kompletnoj večernjoj garderobi, i izgleda da ih koncepcija električnog osvetljenja zaista plaši. Sede tamo i cepaju koktele od votke i gaziranih napitaka dok jedna od njih ne zaplače, dok joj se lažni ten sliva niz lice, a onda odu u njenu sobu, gledaju Diznijeve filmove i smeju se.

Ovo je fotografija iz Fejsbuk albuma pod jednostavnim nazivom „Treš”

Dvoje ljudi iz hodnika za koje svi znaju da će se kresnuti, a onda se kresnu i sve postane komplikovano

Oh, on ima devojku kod kuće, ili tako nešto, pa ne mogu da se kresnu, ali onda obave sve što mora da se obavi pre karanja – prskaju jedno drugo vodom, grle se u krevetu i gledaju filmove, sa otvorenim vratima sobe – i svi su u fazonu, „Hoće li se kresnuti ili ne?” i „Ovo je kao da gledaš – i shvatam težinu onoga što ću sada da kažem – posebno lošu epizodu ‘Holiouksa’.”

Jednom se ona tokom nekog večernjeg izlaska povatala s nekim, i njih dvoje su se žestoko posvađali, a onda su se tri dana kasnije pomirili i kresnuli, što može da završi na samo dva načina: ili će se to dvoje na kraju venčati i u dalekoj budućnosti govoriti da je „naša priča neverovatno dosadna. Stvarno smo se skrasili! Tako me raduje neizbežna osrednjost mog života”, ili će raskid biti stvarno uvrnut, i stajaće u tišini u kuhinji, svako pored svoje mikrotalasne pećnice, pasivno-agresivno će podgrevati supu koju će odneti u svoje sobe i posrkati je nasamo, u tišini. A ti ćeš biti u sredini, pokušavajući da napraviš tost.

Univerzitetska trenerka. Tašna preko ramena. Jednostavna končana narukvica. Skupljene usne. Drkadžija.

Osoba koja stvarno otaljava studije, da budemo iskreni; Osoba koja se pojavila i u fazonu je „Učiću nedelju dana pred ispit, možda”; Osoba koja je u fazonu, „Ocene su važne samo na drugoj i trećoj godini, pa ću za sada samo da se razvaljujem, ugojim deset kila, i pristupim udruženju „Hari jebeni Poter”; Osoba koje je u fazonu, „Pena parti u ponedeljak? Nema ništa protv”; Osoba koja je bila dobra u školi – da budemo iskreni, škola je bila previše laka, jedva da su nas ispitivali, a ipak sam imao sve petice – ali sada joj učenje stvarno teško pada, i umesto da se uhvati u koštac sa ovim izazovom ona odustaje, duva neku jeftinu vutru i bavi se svojom Tumbir stranicom, zapisuje svoje stvarno loše pesme i kratke priče u usranu malu svesku, budi se u 2 popodne, i troši čitav svoj školski zajam na velike kupovine u „Teskou”, onda iznenada dođe januar, prošlo je pola godine, odlazi kući i svi njeni ortaci su tu, ali sada je nekako drugačije; svi izgledaju, zvuče i mirišu isto, ali ništa nije kao pre – nešto se promenilo i iskrivilo; pojavila se neka distanca između vas, velika distanca. A onda shvatiš da na faksu nisi stekao prave prijatelje, jesi li? Barem ne prijatelje koje bi smatrao pravim prijateljima; s druge strane, tome si pristupao zaista cinično, zar ne? Da se pridružiš dobrotvornom studentskom udruženju? Grohotom si se nasmejao, zar ne? „Zabavljaj se i čini dobra dela?” Odjebi. Ali šta si ti radio umesto toga? Ne baviš se sportom. Lagano postaješ beskoristan i nagojen, mladost ti prolazi svakog protraćenog popodneva. Da, odgledao si sve epizode serije „Parkovi i rekreacija” na Netflix-u, ali da li je zaista vredelo? Najbolje godine u životu ti prolaze sekundu po sekundu – da li ćeš večeras stvarno da večeraš kebab? Ponovo? Tvoji se brinu za tebe, druže – izbavi se iz tog gliba.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu