Filozofija trejdovanja – ko je najvredniji igrač današnje NBA?

Zamislite da Hjuston najednom reši da se rastane sa Džejmsom Hardenom, koliko bi nečega oni mogli dobiti zauzvrat? Više nego što bi Baksi dobili za Janisa Adetokumba? Ili, možda bi ova dva tima uspeli da se razmene bez posrednika?

Ah, NBA trade talk, ima li ičeg lepšeg? Koliko je samo forumskih diskusija počelo na ovu temu, koliko je samo kolumni napisano, i koliko je samo kafanskih priča ispričano uz ove note. Ko vredi koliko, i koliko se za koga može dobiti? Večito pitanje.

Videos by VICE

Kada se neko trejduje, u NBA se pre svega gledaju njegov trenutni kvalitet i mogućnost uklapanja u novu ekipu, kao i stvari što su dužina ugovora, godine, povrede i potencijal. Zbog ovako nečega, na listi nam se nisu našli Kavaj Lenard i Džimi Batler, koji su svakako bolji od nekih nabrojanih ali niko neće pokušati da trejduje za njih jer su u poslednjim godinama ugovora.

Ali, kada izuzmemo tradicionalne faktore, možda je najbitniji faktor izvesnosti. Kada dovedete igrača za koga znate da će da pokida, to je bitnije nego da dovedete talentovanijeg košarkaša koji vas možda napusti ili pokuša da izmuze od vas preveliki ugovor.

Svestan sam da će se ljudi složiti sa većinom ove liste (jer tako treba), ali šalu na stranu, da vam odmah spomenemo ovo – ne postoji način da se realno kvantifikuje koji je faktor trejda vredniji od drugoga. Posmatrajte ovaj spisak kao rang listu igrača za koje smo sigurno da bi uspeli da se uklope gde god ih bacite, a zatim i nastupe shodno reputaciji i/ili visini ugovora. Ukratko, ovo vam je solidna početna tačka za kvalitetnu diskusiju na temu da li kvalitetni veteran u zenitu može biti vredniji od mladog lava sa beskonačnim potencijalom.

Elem, evo mojih top 15. Dužna izvinjenja upućujem Polu Džordžu, Devinu Bukeru, Raselu Vestbruku, Damijenu Lilardu, Džamalu Mariju, Bredliju Bilu, Gordonu Hejvordu, Kristapsu Porzingisu, Drejmondu Grinu, Rudiju Goberu, Klintu Kapeli, svakom rukiju i verovatno još barem pola tuceta njih koje sam zaboravio.


15. Kevin Durent

A sada, zamislite ovo. Venčali ste se osobom koju volite. Ona je sjajna. Sve što želite je da se skrasite, napravite gomilu dečurlije i uživate u porodičnom životu sa njima. Pa nije li to krasno! A onda, jednog dana, dobijte DM od Rijane koja vam traži broj telefona. I šta sad vi da uradite? Da li se prepustite avanturi, svesni da ćete verovatno za par nedelja ostati sami? Ili propustite priliku zbog koje bi mnogi doslovno robijali, i provedete ostatak života pitajući se šta bi bilo kad bi bilo? Dilema, dilema.

Kako god, Kevin Durent ima trideset godina i teško ga je pročitati, ali koga boli paja kad je bre toliko dobar. On nije Kavaj Lenard sa njegovim misterioznim povredama, niti je emotivno rastrojeni Džimi Batler. On je dvostruki MVP finala koji raspara protivnike jer je tako u mogućnosti – jedan od verovatno petnaest najboljih NBA košarkaša svih vremena. Ne bi bilo ludo staviti ga u top 10. I zato, ako vam se pruži prilika da dovedete ovakvog igrača i tako potencijalno razjebete možda svetlu budućnost za par meseci, učinite to. Život je kratak. Carpe diem. Plešite do zore.

14. Džejlen Braun

13. Brendon Ingram

Teško je razdvojiti ova dva krila, iako su dosta različiti u svom pristupu igri. Ingram je nerealno napredovao u svojoj drugoj NBA sezoni, tako što se pre svega fokusirao na svoju neto efikasnost umesto na ispaljivanje trojki. Ingram će ubrzo postati jedan od najboljih NBA skorera, a Lejkersi će ga još dve sezone plaćati pripravničku platu. On prosto mora da bude na ovoj listi.

Igrači poput Džejlena Brauna, koji ima dvadeset i jednu godinu, atletski je impresivan, igra jako i “napred i nazad” i gađa trojke sa 40% uspešnosti, tek ne rastu na grani. On vam možda trenutno deluje kao igrač zadatka u Seltiksima, ali ubrzo ćete ga posmatrati kao Ol-Star talenta i jednog od glavnih igrača “zelenih”.

Braun se još uvek nije pokazao kao neko ko čini saigrače boljim, ali njegova uloga to još uvek nije zahtevala da to i pokaže. Bilo bi bezveze, ako sudimo po onome što smo dosad videli od njega, proceniti Brauna kao nekoga ko ne može da se adaptira brzom brzinom. On svakoga dana pokazuje da će biti sve bolji bolji, i svi delovi slagalice su mu u rukama. U današnjoj NBA koja iznad svega vrednuje raznovrsnost, snagu, brzinu i dinamičnost, Braun će ubrzo postati ne super, nego mega-zvezda.

12. Viktor Oladipo

Oladipo vam je klasičan primer kako se stvari mogu čas posla okrenuti naglavce u ovom divnom NBA svetu. Lani, trejd koji ga je poslao u Indijanu ocenjen je kao veliki uspeh za Oklahomu. Danas, Pejsersi ga se ne bi odrekli ni da im ponude Pola Džordža nazad, a bogami ni za Vestbruka.

Viktor ima dvadeset i pet godina, plaćen je razumnih 21 miliona godišnje, i sve je postigao svojim napornim radom. Postao je Ol-Star igrač, ušao u treću petorku lige, osvojio nagradu za najveći napredak i priznat je kao jedan od najboljih defanzivaca na svojoj poziciji. Da, Indijana je bukvalno učinila sve da mu otvori prostor, ali ne treba ignorisati sve što smo ovde rekli.

11. Nikola Jokić

10. Džoel Embid

9. Karl-Entoni Tauns

Kako poređati ovu trojcu, a ne napraviti neki zajeb u kalkulaciji? Svi su visoki preko 210. Svi imaju manje od 25 godina. Svi su na petogodišnjim ugovorima u rasponu od 146 do 190 miliona dolara. I svi su nerealno talentovani.

Za sada, Embid je između dva igrača koji pate od odbrambenih slabosti, ali dogodine možda izbijeispred njih. Tu je, naravno, taj faktor rizika od povreda koje su mu uništile početak karijere, ali treba ostati razuman i pustiti ga da se pokaže više od jedne sezone. Tauns, sa druge strane, još uvek ne propušta utakmice, a procenti u napadu su mu 50-40-90 što je prosto bezobrazno na njegove dimenzije.

Jokić nema Taunsovo zmijsko telo, ali procenti su mu slični, plus je bolji skakač i verovatno jedan od najboljih pasera sa centarske pozicije u ligi. Tauns je u prednosti čisto zbog malo dužeg ugovora, i zato što je mlađi od obojice i nema problema sa povredama. Ako se još malo doradi u odbrani, biće ozbiljna zverina do penzije otprilike.

8. Donovan Mičel

7. Ben Simons

6. Džejson Tejtum

Uf, e sad…Simons i Tejtum su tu negde. Od te dvojice se će u dogledno vreme očekivati da vrate titulu u svoje gradove. I možemo slobodno zaključiti da će na tom putu jedan drugome biti najveći protivnik.

Tejtum je za sada u prednosti zbog par razloga – mlađi je, ima godinu više na svom jeftinom ruki ugovoru, razbio je Simonsa u direktnom plejof okršaju, i da, stavio je Lebrona na poster.

Tejtum je idealan miks stare i nove NBA škole. On ima sve rekvizite skorera stare garde, ali je pritom i atletski moćan, veliki radnik i odličan šuter za tri. Tejtum je već sada ludo hrabar, gladan uspeha i jednako motivisan i sa i bez lopte u rukama u trenucima kada se utakmica lomi.

Koliko je teško čuvati ga jedan na jedan? Mnogo. On može da napadne sa svake pozicije, može da završi, ali i da iskreira za saigrača. Činjenica da ovaj dečko ima tek 20 leta i da će još tri godine pikati lopte za NBA ekvivalent sirotinje nam govori da bi Seltiksi verovatno hteli da ga trejduju samo za nekoga iz top 5 kategorije na ovoj listi. Ako i uopšte.

Ali teško je ignorisati i Simonsa, koji je u perspektivi najbolji igrač planete, a u bližoj perspektivi sigurno najbolji paser iste. Ko te njega može da čuva? Čovek je brz kao metak a visok kao jela. Jedina falinka? Skok-šut. Simons ga nema. Tejtumov je perfektan.

Mičel je uslovno rečeno poslednji jer je stariji i “sitniji” od obojice. On se već dokazao kao potentno oružje sa loptom u rukama u dobroj plej-of ekipi, a kada mu se ponovo pridruže Riki Rubio i Dante Eksum biće još opasniji. Iako je Mičel možda i najbolji ofanzivni kreator od sve trojice, defanzivno on nema taj raspon ruku sa kojim Simons i Tejtum opušteno mogu da sačuvaju u četvorke i petice.

Naravno, ovo ne znači da ne možete izgraditi tim oko Mičela. Čovek je ipak odličan temelj potencijalnog šampiona, ima ugovor sličan Tejtumov i atletski ne zaostaje puno kao jedan od najboljih “kucača” danas.

5. Stef Kari

Eh, šta reći. Kari će uskoro imati trideset i jednu godinu, ali godine mu ne smetaju da i dalje teroriše ligaške odbrane. On je ipak igrač finesa i finti, protiv čega se i iskusni teško brane.

Stef je trenutno najplaćeniji igrač lige – dodao bih, zasluženo, jer upravo je njegova trojkaška sposobnost obeležila ovu NBA eru – i njegovo prisustvo u bilo kojoj ekipi tokom naredne četiri godine sigurno vredi više od tih tričavih 166 miliona koliko mu se duguje do kraja vernosti. On je na petom mestu samo zbog krštenice i problema sa povredama – pritom, budimo realni, Dabsi ga se nikada neće odreći.

4. Entoni Dejvis

Sasvim je moguće da će Dejvis postati najbolji igrač sveta pre svoje 26. godine, i onda ostati na tom tronu još barem čitavu deceniju. “Obrva” je kucač-razbijač u napadu, kao i monstruozni bloker u odbrani, a nedavno je naučio i da šutira trojke i rafinisao svoj šut sa poludistance. Kad u ovo uključite njegovu odbranu koja ga redovno ubaci u sam vrh glasanja za defanzvica godine, jasno vam je zašto je to tako.

A zašto je na četvrtom mestu? Zato što su mu ostale još samo dve godine na ugovoru pre nego što se otvori poglavlje letnjeg NBA ludila koje nismo imali još otkako je … pa, Lebron otišao u Lejkerse. Inače, Dejvis na svom trenutnom ugovoru zarađuje manje nego Oto Porter, pa vi vidite. Ko bude hteo da ga dovede u svoje redove, neka zna da je Dejvis nedavno za agenta unajmio Riča Pola. A zna se sa kim je Pol najbolji ortak…

3. Janis Adetokumbo

Janis je prosto genetski modifikovan za dominaciju. On je skoro tačno deset godina mlađi od Lebrona, pod ugovorom naredne tri sezone, i košta manje od Stivena Adamsa. Rečnikom moderne NBA, džabe.

Ne verujem da će Janis biti jedan od tri najbolja NBA igrača iduće sezone, ali ne bi me čudilo da još više napreduje i postane još opasniji. Baksi imaju prvu opciju na njegov ugovor posle isteka, i godine uopšte nisu problem u njegovom slučaju. Ono što jeste problem je problematičan skok-šut, a i teško je krunisati čoveka koji još uvek nema pobedu u plej-of seriji.

Opet, šanse su mizerne da bi ga Baksi uopšte i dali ikome.

2. Džejms Harden

Kada sam krenuo da pišem ovaj tekst, Harden mi je bio broj jedan. On je upravo postao MVP, ima dvadeset i devet godina, te važeći ugovor na još četiri sezone plus opciju na petu. Trenutno, Harden je jedan od najboljih skorera, kreatora i tehničara u ligi, jak je kao bik i potpuno paše u modernu NBA estetiku.

Napadački, sumnjam da će Harden pokazati regres u narednih tri do četiri godine. Plaćen je zlatom, da, ali tu se ne razlikuje od drugih NBA igrača njegovog kalibra – takođe, ovo znači da će ga Roketsi teško ikada trejdovati. On nije defanzivno kapacitetan poput Dejvisa ili Janisa, ali sa njime u sastavu svako je potencijalni NBA šampion, dok god imate dovoljno “zakrpa” za njegove falinke.

Hoće li za tri godine Harden biti bolji od Janisa? Sumnjam, ali nije ni ovo egzaktna nauka. Uostalom, sviđa mi se i ta dodatna godina ugovora.

1. Lebron Džejms

Jer ipak, jedan je Lebron. Da, napuniće 34 godine u decembru, ali on je upravo potpisao nešto više od jednogodišnjeg ugovora i ako i ništa više, upravo to ga i dalje čini najbitnijim kamenom temeljcom cele lige.

Lebron neće doveka biti ćaća, ali ko zna kad će se to zaista i desiti. Da li za tri, ili četiri godine, manje je bitno – na raspolaganju vam je najbolji igrač planete u minulih dvadeset godina, jedan od najboljih svih vremena, i to vam garantuje momentalni uspeh na parketu, kao i fokus svih američkih, pa i svetskih medija. Čak i kada ne bude bio najbolji u petorci, biće fascinantno gledati iskusnog, starog Lebrona kako svojim iskustvom vodi mlade momke do novog prstena.

Ono što je Lebron odigrao u minulom plej-ofu će se pamtiti dosta dugo. Njegov prosek je bio nadrealnih 34 poena po utakmici, a finale je odigrao bukvalno sam protiv svih i možda je i mogao da ga razvuče na makar šest mečeva, samo da se poklopilo par stvari. Recimo, da ga sudija nije pokrao u prvoj utakmici, na kojoj je postigao 51 poen, uhvatio 8 skokova i upisao 8 uspešnih dodavanja. Ili, da je Džordž Hil pogodio neko bacanje, ili Džej Ar Smit izvukao glavu iz dupeta. Ovaj čovek se bukvalno sprda sa naukom, i ne haje za godine.

Drugim rečima, da Lejkersi danas pozovu nekoga i ponude Lebrona, svi bi ponudili sve što imaju. Sem što se to neće desiti.

Jer ipak, jedan je Lebron.