Ilustracija: Dylan Balliett
Reklame
Većina federalnih zatvora se nalazi u pripizdini: u planinama Zapadne Virdžinije, brdima Pensilvanije, na vrhovima Kentakija. Nema radio stanica. Mislim, da, ima radio stanica, ali ne onih koje puštaju metal, pank ili alternativu. Nema kul radio stanica. Dobijao sam časopise kao što su Roling stoun i VICE, ali Tool su bili nekako povučeni, i nisu često davali intervjue. Nije bilo mnogo metalskih časopisa u zatvoru, ali oni kojih je bilo su prelazili iz ruke u ruku.Ono što jesmo imali u zatvoru je bila muzička oprema za bend: gitare, bubnjeve, razglas, bas, pojačala. Zatvorsko odeljenje za rekreaciju je imalo grupni program. Pronalazio sam istomišljenike i pravili smo bendove. Uvek bih se postarao za to da obradimo „Sober". Svi su znali i voleli tu pesmu. Nisam pevao kao Mejnard, ali umeo sam da otpevam tu pesmu. Imali smo probe jednom ili dvaput nedeljno, kada smo imali sreće. Gitaristi bi nabavili note, i nekako bismo se snašli. Ja sam pevanje znao iz sećanja. Bilo mi je urezano u pamćenje.
Reklame
Konačno su me prebacili u zatvor u Zapadnoj Virdžiniji, u kazneno-popravnu ustanovu Gilmer, koja je imala pristojnu fonoteku. To je bio potpuno novi zatvor, i ja sam bio jedan od prvih 500 zatvorenika u njemu. Naterao sam ih da naruče Undertow. Sada ne samo da sam mogao da sviram u bendu i pevam Sober, već sam mogao i da je slušam, zajedno sa ostatkom pesama sa albuma.Tokom mog robijanja, Tool su objavili albume Aenima i Latrealus i spremali su se da objave 10000 days. Iz raznoraznih muzičkih časopisa sam saznao da su osvojili priznanja gomile kritičara. Želeo sam da slušam nove albume i uronim u pesme, ali više nisam uspevao da nagovorim čuvare da ih naruče.
Reklame
Mnoga popodneva sam proveo slušajući te diskove, konačno sam imao priliku da čujem albume u celosti, kao i pesme po redosledu koji je bio i predviđen. Čuo sam „The Pot" i „Forty Six &2" i još mnoge. I ranije bih čuo te pesme u prolazu, s vremena na vreme, ali ovo je bio prvi put da sednem i pošteno ih odslušam. To je bilo 2010. Kada samo pomislim koliko je godina trebalo da prođe da bih čuo jedan album. Ali vredelo je. Pesme su mi se urezale u psihu. Bila su moćne i odlučne. Nisam imao drugog izbora osim da mi se dopadnu.
Reklame
Dok sam čekao da Tool izađu na binu u Sent Luisu, razmišljao sam o prošlosti. Slušati ih uživo je bilo potpuno drugačije iskustvo od mojih interpertacija Tool-a u zatvorskom dvorištu. Na Lolapaluzi, Mejnard je nosio haljinu s golim leđima, uvijajući se po bini kao zmija. Delovao je kao demon. Priznajem, tada sam tripovao na nekom lošem esidu, ali kunem se da sam video kako mu se kičma uvija dok je klizio. A ipak, u nastupajućim godinama sam dosta čitao o tome kako se krije iza zvučnika dok peva, i slično. Sada je opštepoznato da je postao stidljivko. Ne znam zašto se promenio. Zbog pritiska slave? Pretpostavljam da su godine uzele svoj danak.
Reklame