FYI.

This story is over 5 years old.

Μodă

​Balkancore – napokon i mi džiberi imamo modni trend

Svako ima svoju slabu tačku, a moja je moda.

Stajling: gospođa / foto: privatna arhiva

Svako ima svoju slabu tačku, a moja je moda. Nikad je nisam zarezivao ni pet posto. Nije da me nervirala, već me prosto nije doticala, nemam instaliran softver za njezino razumevanje. Kad sedim u nekom od onih neutralnih kafića gde se vrti Fashion TV, to mi deluje isto kao da je neko pustio Enigmu ili neku sličnu pozadinsku muziku – nije iritantno, već je samo tu da popuni prostor.

Volim na ulici videti lepo odevene ljude, ali nemam nikakvo mišljenje o modnim revijama: niti me živciraju kreatori kad na žene natovare anđeoska krila ili slične kokainske vizije, a ne ložim se ni na minimalno, šareno ili uzorkovano. Jedini veći problem s modom imao sam kad bi se žena specijalno sredila za izlazak sa mnom, i kad sam u njenim očima mogao pročitati da bi mogao udeliti makar kurtoazni kompliment. Osim ako je baš seksi, ali to ne mora imati preterane veze s odećom.

Reklame

Celi život se oblačim po principu – šta nađem u ormanu. Ne mora da bude ni oprano, ni opeglano, pa čak ni čitavo, ali imam toliko obzira prema okolini da ne nosim odeću koja radikalno smrdi. Ne verujem da postoje poželjne kombinacije boja, ne mislim ni da su one nestandarne posebno avangardne. Bitno je samo da se u tome što određenog dana stavim na sebe osećam udobno.

Slično pristupam i kupovini odeće – za mene je to nebitan proces čija jedina svrha je da se odeća iz dućana za što manji iznos preseli u moj orman. Pre jedanaest godina sam se oženio, i u smislu odevanja to je bio dar s neba, jer je supruga na svoja pleća preuzela i ulogu stiliste (u mom slučaju – osobe zadužene za punjenje i održavanje ormana). Štaviše, nakon par godina, kad je skapirala da me šoping smara, počela mi je samoinicijativno kupovati najjednostavniju (i najjeftiniju) moguću odeću, i od tada joj ne kenjam kad sate provodi u šopingu. Win-win situacija, reklo bi se.

Sve bi to bilo OK da se prošle godine u oksfordski rečnik i hipstersku kulturu nije instalirao modni pravac maštovito nazvan normcore. Mladima je, kažu, dojadilo teranje mode, pa su, podstaknuti analizom neke agencije za prognoziranje trendova koju su popušili mediji, počeli da se oblače baš kao i ja – uzmu prvo što im padne na pamet iz ormana i ne haju za norme. Globalni mediji odmah su izvukli i ikone normcorea, a na toj listi dominiraju Barak Obama, pokojni Stiv Džobs, ekipa iz Sajnfelda i muzičari poput Deva Hajnsa iz benda Blood Orange ili Sema Heringa iz Future Islandsa. Štaviše, na trend su se nalepile i velike modne kuće, pa je Prada u svoju kolekciju za 2013/14. uvrstila i, priznajem, prilično legitimne normcore sandale.

Reklame

Prvog maja 2014. dok sam roštiljao na terasi u prastaroj trenerci, kućnim papučama iz Deichmanna i belim pamučnim soknama kineskog brenda 360°, otkrio sam da sam i ja normkoraš. Kako to već i priliči hipsterskoj eri, saznao sam to s Facebooka, gde mi je žena nakeljila fotografiju donjeg dela impozantnog korpusa dok sam bio na WC-u. Nema ništa uvredljivije nego kad neki trend odluči da si ti njegov pripadnik, a ti si to bio pre nego da si ga uopšte bio svestan. Zato već skoro godinu dana vodim džihad protiv hibridne, zapadnjačke verzije normcorea, kroz patentirani nadžanr - balkancore. Njegov moto je popularni slogan 'gde si bio '91', jer balkankoraš ne možeš postati, nego to ili jesi, ili nisi. Osim toga, balkancore seže daleko van mode, i odnosi se na sve aspekte stilskog izražavanja (npr. preporučljivo je da frizerski salon u kom se šišate bude na maksimalnoj razdaljini od 100 metara od zgrade, i da frizerki ne morate ništa da objašnjavate).

Normcore je, kažu eksperti za trendove, propao. Balkancore ne samo da je bio tu pre njega, nego ga je i nadživeo. Zato u nastavku donosim kratku hronologiju svog balkancore identiteta, kao i par saveta kolegama balkankorašima koji se odupiru imperijalističkoj etiketi.

Kako sam postao balkankoraš

Ranih devedesetih, među tinejdžerima na ovim prostorima dominirala su dva modna usmerenja: dizelaški/hercegovački stil, s prepoznatljivom ikonografijom u vidu belih čarapa, Airmax patika i majica upasanih u trenerke, te padavičarsko/grandžerski, kojeg su karakterisale karirane košulje, poderane farmerke i jeftine patike. Kako sam ideološki pripadao liberalno levom centru – slušao sam alternativu, pank i metal i tako se oblačio, ali sam u školi većinom bio okružen dizelašima, pa bih imao legitimitet da ih mirim u obračunima s padavičarima – neobjašnjivo sam razumeo upasane kolege: ako se u tim trenerkama osećaju udobno, pa neka im.

Reklame

Trenutak epifanije bio je kad sam se vraćao sa Laibacha u Budimpešti, u aranžmanu neke švercerske agencije, gde je više od pola busa išlo na koncert samo da bi napakovalo švercersku robu na kineskoj pijaci. Od svog sirotinjskog džeparca odvojio sam 500 forinti za podstavljenu kariranu košulju, koja mi je dobro došla da se ogrnem kad je kiša grunula na topli prolećni dan. Na povratku kući, saleteli su me neki ulični majmuni da mi otmu košulju. Koji će im grandžerska košulja, osim da ju zapale, pomislim. Stisnuo sam tu košulju ko da mi je grumen zlata koji sam nasledio od pokojne babe, bežao od pomahnitalih ćelavaca i na kraju je spasio, iako sam otrpeo prilične batine u tom procesu. Danas je nosi moj nećak, a ponekad i majka.

Kako obezbediti stalni protok odeće u ormanu

Ovo je pitanje svih pitanja balkancorea, čije rešenje zahteva dosta umešnosti i tolerancije ukućana. Pre svega, nikad ne odbijajte poklonjene majice, ma kako glupe poruke bile na njima, jer jebeš poruke – bitan je kapacitet ormana. Dešava mi se da izađem na ulicu u polo majici s isprintanom web adresom nekog ministarstva toliko glupog internet domena da ga niko ni ne kapira, ili narandžastoj majici neke večernje škole s toliko glupom porukom da je ne bih upisao ni pod razno. Takođe, vrlo je bitno ne bacati odeću iako je poderana i upropaštena, a ako ukućani počnu da protestuju zato što trpaš takvu odeću u mašinu, odjebite ih jednostavnom frazom tipa 'oćeš ti to da nosiš u Crveni krst'. Balkanski normkor ne zabranjuje ništa, pa tako ni da peglate odeću, ali to je u principu uzaludno gubljenje vremena. Ipak, ako vam nedostaje duhovnih vežbi, sačekajte da svi u kući zaspu i, kad mašina odradi svoje, prostrite veš.

Reklame

Balkanski normkor diže samopouzdanje

Prošlog leta, na FOR festivalu na Hvaru, imao sam bliski susret s autentičnom normcore ikonom. Na kraju nastupa norveškog genijalca Erlenda Øyeana plaži, čovek je pustio bonus stvar snimljenu s islandskim rege bendom Hjálmar i otpuzao u vodu. Onako skandinavski spaljen, s ogromnim đozlucima, odeven u plavu treš košulju i Adidas gaće popularne u vreme Mundijala u Italiji 1988., izgledao je kao da ga totalno boli patka za sve. Otplivao je dosta daleko, pa sam, čak i ovako kilav, procenio da mogu da ga stignem i popričam s njim u vodi dok se vrati do plićaka. Onda sam pogledao u sivomaslinaste kupaće gaće, kupljene pre valjda 6 godina, koje sam odavno prerastao i preko kojih se preliva salo. Suprotno očekivanjima, samopouzdanje mi je naglo poraslo, te sam skontao da sam ipak veći džiber od njega. Uspeo sam ga minut-dva zadržati u opuštenom razgovoru a da pritom ne ispadnem seljačina u smislu komunikacije, i ostatak festivala bi mi klimao glavom kad bi me video. Naravoučenije? Balkanski normkor › zapadnjački normkor. P.S. ako svog idola upoznajete usred zime i usred Norveške, obucite SMB gaće ispod, udobne su i sigurno ih imate.

Kako ostati balkanski normkoraš u formalnim situacijama

Ovo je čista normkor pornografija, pa molim mlađe od 18 godina da preskoče ovaj pasus i krenu od početka. Naime, život tu i tamo nalaže da odete na svadbe, sahrane, večere, tim bildinge i slične iventove na kojima se pojavljuju zaove, babe, šefovi i tete iz kadrovske. To podrazumeva da pred ormanom morate provesti duže od jednog minuta, i da nakon odevanja morate da se pogledate u ogledalo, ili još gore – koristite sprave poput češlja. Za ovakve prilike uver imajte spremne civilizovane patike i jedan sako s buvljaka, jer ne samo da ostajete balkancore, već kad žena skonta da pet puta oblačite isti sako sama će ga odneti na hemijsko čišćenje do sledeće upotrebe. Dapače, ako idete na put koji podrazumeva transport tog jednog sakoa, kupiće vam i ono sranje koje sprečava gužvanje. Ipak, najveća prednost balkancorea je što nikad ne morate obući kravatu, pa ne morate ni na YouTubeu gledati video tutoriale o vezivanju iste. Da, jebeno je dobro biti balkankoraš.