FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

Izgleda da si sa 27 matora za muzičku karijeru

Shvatila sam koliko sam i sama verovala da je starenje nešto što me čini manje vrednom.

Deo mene se užasava pisanja ovog teksta. Ja sam pevačica i kompozitorka i osećam dobro poznati, duboki strah zbog toga što otvoreno pišem o nečemu što me može odvesti u potpuni profesionalni ambis. Ali moram. Evo, napisaću – imam 27 godina.

Oduvek sam imala taj osećaj da kasnim. Osećam ga i sada, osećala sam ga i pre deset godina, čak i dok sam bila dete. Nadvija se nad svakim trenutkom i plaši me svojim zlobnim šapatom koji kaže: Stariš.

Reklame

Teško je setiti se kad je počelo. Možda je počelo jer su mi kao maloj stalno govorili da odlično komponujem iako sam mlada. Ili je moj strah neprestano tu jer su sve zvezde koje sam do sada videla kako postaju zvezde to postigle dok su bile tinejdžerke. Ne pomaže ni to što je starijim zvezdama koje se pojavljuju na naslovnim stranama magazina lice dorađeno u Fotošopu. Šta god bilo, meni je jasno da žena može da se probije u Holivudu jedino ako je mlada. Kad bi mogla da se probiješ do šesnaeste, mislila sam, to bi baš bilo baš dobro. Ali, mojih pet minuta se ni do sada nije desilo.

Svoj put u muzičkoj industriji sam pronašla tek u ranim dvadesetim. Na nezibežnim sastancima i ostalim javnim događajima, zastrašujuće pitanje je počelo da se postavlja češće nego što možete da zamislite: "Izvini što pitam, ali koliko imaš godina?". Kako se 21 polako pretvorila u 25, primetila sam da su se reakcije na moj odgovor drastično promenile. Nekada ohrabrujuće "ti imaš toliko vremena pred sobom" se pretvorilo u "ali izgledaš tako mlado" ili "uvek možeš da lazeš da imaš manje godina". Smejala sam se i klimala glavom, a u sebi sam se molila da će se moj proboj desiti pre nego što uopšte bude bilo potrebe za takvim lažima. Ali, brinula sam. Da li ću stvarno morati da lažem?

Počela sam da obraćam pažnju na devojke, mlađe o sebe, koje sa strahom govore o svemu što moraju da ostvare pre ovog ili onog rođendana, pre nego što su "previše stare" za posao. Načula sam priče da su neke od obožavanih zvezda ustvari koju godinu starije od onoga što se priča. Pročitala sam gomilu tekstova i blogova o starenju, borbi sa starenjem, obožavanju mladalačkog izgleda. Čitala sam i sve te komentare na internetu i shvatila koliko sam i sama verovala da je starenje nešto što me čini manje vrednom.

Reklame

Pročitajte još: Kako sam pobedila ejdžizam u Srbiji

U isto vreme, komentari muškaraca postali su učestaliji.

"Mislim da je ona završila", rekao je mladi menadžer o pop pevačici samo godinu dana starijoj od mene. "Mislim, ona sad ima 27 godina."

"Neću da okolišam", rekao mi je jedan poznati muzički menadžer. "Nije ti ostalo još mnogo vremena."

Drugi mi je, na jednom drugom sastanku, rekao: " Ti razumeš da imaš sasvim malo vremena? Moraš da budeš brza."

____________________________________________________________________________

Pogledajte naš dokumentarac o školi u kojoj nastaju bebe DJ-evi:

____________________________________________________________________________

Vreme. Vreme. Vreme.

Kao da ja to ne znam. Kao da ne osećam. Kao da me podsvesno ne izjeda. Kao da me vreme nije pregazilo, svaki minut svakog prošlog dana. Ograničeno vreme da napišem pesmu, ograničeno vreme kada te smatraju privlačnom, ograničeno vreme dok materinski sat ne otkuca posledji put, ograničeno vrme dok ne počnem da paničim i osetim strašnu potrebu da se udam i tada, iznenada, više neću imati više vremena.

Ne morate ništa da mi kažete. Znala sam to celog svog života. Svaka ambiciozna žena to zna. Zar ne bi bilo lepo kada bi pritisak koji osećamo zbog ovoga ustvari pomogao uspehu da dođe ranije? Trka sa vremenom, a opet, to kada će neko od nas da se probije stvarno ne zavisi ni od mene, ni od tebe, ni od koga. Gde nas to dovodi? Da sutra puštaju moju pesmu na radiju, šta bi trebalo da radim? Odustanem? Lažem? Pitala sam se - šta bih poručila svetu kada bih lagala koliko godina imam – šta bi to značilo, kako sama procenjujem svoju vrednost? Ili, uopšte, vrednost bilo koje žene na svetu?

Reklame

Autorka na nedavnom nastupu

U kulturi u kojoj glumci, glumice i pisci lažu ili jednostavno ne govore o svojim godinama, jer nam svi govore da jedino vredimo dok smo mladi, sve ovo dobija smisao. Starenje možda znači manje uloga, manje ugovora sa raznim brendovima i agencijama ili jednostavno i prosto – više nemamo "ono nešto". A to je vrlo depresivno. Ali, sve je to norma dok ne prestane da bude. Sia i Tina Fej – dve žene koje svoju vrednost ne duguju broju dignutih kita (iako pretpostavljam da je taj broj pozamašan), dale su mi nadu.

Da, starim. Za nekoliko godina ću imati 30 i možda ću pasti u iskušenje da pošaljem mejl svim sajtovima koji su objavii moje godište i pitam ih da obrišu dokaz da sam ljudsko biće. Možda ću biti u iskušenju da ubedim svet da sam i dalje mlada, sjajna, pomao glupa, nezrela i jebljiva sve dok me moja ljudskost bude vukla, sve brže i brže u pametniji i jači svet odraslih. Biću u iskušenju da postanem deo problema.

Osim što ja verujem da to jeste problem. Vreme teče, dešava se svima, nezavisno od toga koliko peglamo bore. Ono što ne mogu da shvatim je zašto se žene jebeno stide svega toga.

U stvari, istina je da sam srećna što sam prerasla period nesigurnosti i neznanja tipičnog za rane dvadesete. Osećam se sjajno. Radim najbolje do sada, znam mnogo više nego što sam ikada znala i uzbuđuje me to što sa svakom godinom moj rad postaje bolji i bolji. Verujem da vredim. Zašto onda, kao i toliki broj žena, i ja verujem da ipak malo manje vredim? Da sam vredela samo u ranim dvadesetim. Šta će se desti onda za deset godina?

Reklame

Od kada znam za sebe trkam se sa vremenom. Ne želim da paničim više. Ako sebe vrednujem po plitkim, površnim vrednostima na koje, ustvari, i ne mogu da utičem, a koji pritom ne pokazuju ni na koj način šta ja sve umem i mogu, onda je računica prosta – moja budućnost je puna patnje.

Radije ću iskoristiti preostalo vreme da se usmerim potpuno na svoju muziku za kojom sam luda i postaću velika. Sve ostalo je samo prolazna buka.

Naravno da se bojim, ali se više bojim skrivanja. Jer, ako se sakrijem, a problemi nastave da žive i devojke nastave da se vrednuju na osnovu godina, onda sam svetu učinila medveđu uslugu.

Imam 27 godina. Za nekoliko decenija imaću 50 godina. Pomirite se sa tim.

Pratite VICE na Twitter, Facebook, Instagram