FYI.

This story is over 5 years old.

politika

Saša Janković je sam uništio sebe

Povlačenje političara jeste "časno" u kontekstu srpske politike u kojoj svi stalno ostaju u kolu nadajući se da će nekad doći na čelo, ali razgovor o tome zanemaruje razloge koji su doveli do tog čina.
Saša Janković
Fotografija: Lazara Marinković

Godinu i po dana je u ovom dobu mnogo vremena. Toliko stvari se desilo od predsedničkih izbora 2017. da su gotovo svi koji su se ložili na "Jankaru" uspeli da se otklone od toga i da sada igraju po političkom grobu nekadašnje "velike nade srpske opozicije" koja će srušiti Aleksandra Vučića na izborima.

Naravno, to se nije desilo. Nije bilo ni blizu. Ali, jeste osvojio 600 hiljada glasova (više nego što je Zoran Đinđić ikada osvojio), što je bilo dovoljno da pruži veru delu Srbije koji se protivi Aleksandru Vučiću, delu koji je bio potpuno politički uništen, prvo na izborima 2012. a onda 2014. Zbog osećaja "da nas ima više nego što rezultati pokazuju", pokrenuli su politički akciju koja je i dalje srž njihovog delovanja: proteste na ulici.

Reklame

Kasnije smo saznali, zahvaljujući Dušanu Teodoroviću, jednom od govornika na ovoj najnovijoj turi protesta, da je tokom tih protesta 2017. postojala ideja da se od novoizabranog predsednika Vučića traži da Saša Janković bude imenovan za premijera. Tačnost te tvrdnje nikada do kraja nije dokazana, ali je bez obzira obeležilo Sašu Jankovića i njegovo političko delovanje: pravio se važnijim nego što jeste.

Taj opis objašnjava i njegove naredne korake. Umesto ulaska u Demokratsku stranku, čiji su resursi i infrastruktura bili ključni za njegovu predsedničku kampanju, gde bi, bio predsednik ili ne, imao spremnu platformu za dalji opozicioni život, on je odlučio da napravi svoju prćiju: Pokret slobodnih građana, koji pored nesrećnog akronima, ništa osim Jankovićeve lične harizme i popularnosti nije imao. Naredne godine, umesto da na gradske izbore izađe ili kao PSG ili sa svojim prethodnim političkim partnerima, Janković je odlučio da podrži Dragana Đilasa, čoveka za koga je od početka bilo očigledno da niti želi, niti može da ponovo bude gradonačelnik.

Ali Đilas je, kao i Janković prethodne godine, ostvario "solidan rezultat". Što je automatski značilo da je on de fakto novi vođa opozicije. Janković je praktično upotrebio svoj politički kapital da bi pomogao drugom političaru da zauzme njegovo mesto kao "očiglednog" protivnika Vučića. Pritom je uništio svoj imidž kao "novog političara" koji je em direktan suparnik sve više autoritarnom Vučiću, em neko ko nema hipoteku korupcije vladavine DS-a. Janković je isprljao sebe da bi oprao Đilasa i za sve to je dobio nekoliko mesta u gradskoj skupštini kojom ionako dominiraju naprednjaci.

Reklame

Stvaranje bloka 381 mu takođe nije donelo ništa, jer se njegov mali pokret tu sakupio sa još nekoliko još manjih pokreta da bi zajedno bili mali. To je nekako trebalo da bude građanska alternativa više desničarskom Savezu za Srbiju, ali politička realnost Vučićeve dominacije među glasačima – koja je i dalje tabu među opozicijom u Srbiji, iznova objašnjavana "krađom" i "pritiscima" i nikada eksplicitno prihvatana kao stvarna – dovela je do toga da je opoziciona javnost postala toliko očajna da je morala da se okupi "pod istu šljivu", čak i ako će tamo da stoje sa Dverima. Takođe, učešće "Ne davimo Beograd“ na gradskim izborima je dovelo do dodatnog rasipanja Jankovićeve podrške, tako da je ceo koncept "SzS će biti novi DS, a 381 će biti novi LDP" u potpunosti propao. Takvo deljenje u dve kolone može da funkcioniše ako ste na vlasti, ali ne i kada ste u opoziciji dok vlast pobeđuje sa 50% razlike na svakim izborima koji se održe. Na to i Janković donekle aludirao u svojoj oproštajnoj poruci.

Ali on je posle gradskih izbora nastavio dalje u istom pravcu. Protest "Petak u 5", koji je manje-više izgledao i bio skupljanje grupice ljudi koja viče na predsedništvo na početku vikenda se savršeno uklapao u narativ koji je Teodorović stvorio iznošenjem prljavog veša o planovima nakon izbora: Janković se pretvarao da je veći, bitniji i snažniji nego što jeste. Plakat koji je na jednom skupu nosila njegova supruga, o tome "da li će ona sledeća biti udovica", govorio je istu stvar. I da, Janković je godinama bio pod žestokim udarom, lažima i manipulacijama državnih medija, ali to nije bio razlog zašto je propao.

Čuvena fotografija sa megafonom je izgledala kao izvođenje narativa o "misli da je mnogo bitan" do logičnog zaključka. Čovek, uveren da je jako snažan, preko megafona viče na zatvorena vrata moći iza kojih niko ni ne registruje njegovo prisustvo. Bilo je u stvari tužno gledati tu fotografiju, jer je ona Jankovića učinila ljudskim, jako slabim i nemoćnim, ali uverenim da je u toliko u pravu da može sebi da dozvoli nešto što ne bi trebalo. Neko ko je, po svemu sudeći, čovek čije su vrednosti i stavovi sasvim u redu, "pristojni", ali koji je vođen svojim nerealnim ambicijama i osećanjem pravedništva, u sudaru sa surovom realnošću srpske politike pretvoren u ludaka u beloj košulji koji viče ispred zgrade. Janković je u tom trenutku postao Majkl Skot srpske politike, samo što ništa nije smešno.

I da, bilo je čudnih odnosa sa BIA, streljane, bizarnih tvitova, običaja da se posvađa sa gotovo svim saradnicima, ali je sa druge strane, njegov izveštaj o rušenju u Hercegovačkoj koji je napisao kao Zaštitnik građana bio, jeste i biće, dokument koji pokazuje kako funkcioniše država tokom vladavine SNS. Taj dokument će valjda, nekad u budućnosti biti upotrebljen u nekom ozbiljnom istražnom postupku, ali gotovo sve nakon toga u političkoj karijeri Saše Jankovića je bila serija sve većih i većih grešaka koje su na kraju dovele do političke smrti.

Problem koji ostaje opoziciji Srbije je što ne izgledaju kao da su bilo šta naučili od Jankovićevih grešaka. Opet se organizuju protesti kojima se najavljuje pad Vučića, dok ih Vučić gazi na izborima. Da, Vučićevo monopolisanje javnog prostora je užasan problem, ali pretvaranjem da on nije daleko popularniji od njih (iz raznoraznih razloga) se ne postiže ništa. Samo se stvara paralelni svet koji je neodrživ. Ako se tako nastavi, svi će oni, kao i Saša Janković, završiti sa megafonom ispred zatvorenih vrata i Tviter nalogom zbog koga će izgledati sebi kao da su njihova moć i značaj veći nego što stvarno jesu.