Collage illustration of a man's bare legs behind a nuclear explosion.
KOLAŽ: HUNTER FRENCH / IMAGES VIA GETTY
Foto

Apokaliptična pornografija pokazuje zašto se ljudi lože na kraj sveta

Pornografija na temu apokalipse i seksualne fantazije o kraju sveta imaju višedecenijsku istoriju koja ukazuje na to kako se nosimo s napaljenošću u trenucima krize.

Usred višemesečne globalne pandemije, ekonomskog kolapsa, klimatskih nevolja i građanskih nemira u Americi i širom sveta kakve za života do sada nismo videli – izgleda kao da se svet – ili barem svet kakav smo poznavali – bliži svom kraju.

A ljudi su u fazonu da ih to pali.

Kao kikotanje na sahrani, tršenje tokom apokalipse deluje kao tabu, ali na kraju krajeva, ne kao nešto što može da se kontroliše. Mnogo toga je napisano o tome koliko nam je izolacija zbog kovida-19 sjebala seksualne živote: zbog prinudne kohabitacije ili izolacije, svi smo pomalo odlepili.

Reklame

Ali u pornografiji postoji duga tradicija loženja na kraj sveta. Kao što me učeni ljudi i seksualni terapeuti sa kojima sam razgovarala uveravaju; čak i kada smo suočeni s apokalipsom, takva osećanja ne mogu biti ljudskija.

Kratka istorija apokaliptične pornografije

Definisati „apokaliptičnu pornografiju“ je zeznuto. Postoji pornografija katastrofe, što je kolokvijalan izraz za naslađivanje nad ruševinama, što je sasvim drugačije od onoga o čemu ovde diskutujemo.

Postoje pravi apokaliptični filmovi za odrasle, kao što je film iz 2007, Krešendo 2012, u kome je premisa da se ljudi karaju kao da sutra ne postoji, zato što ga i neće biti. Izvan pornografije, ovakvi scenariji se mogu videti širom pop kulture. Spot Britni Spirs za pesmu „Do kraja sveta“, na primer, iako nije pornografski, potpada u tu kategoriju fantazija o orgiji tokom smaka sveta. Kao i Prinsova „1999“. Melanholija, Tražeći prijatelja za kraj sveta, Kraj sveta, Armagedon, Poslednja noć – spisak filmova o kraju sveta sa seksualnim ili romantičnim zapletom je ogroman.

Ako pretražite „apokalipsu“ i „kraj sveta“ na porno tjub sajtovima kao što su Pornhab ili Eksvideos, dobićete pomešane rezultate. Uglavnom ćete dobiti sadržaj u retro stilu Pobesnelog Maksa i post-apokalipse, kao što je Apokalipsa Iks, ili parodija Kućice za ptice. U poređenju sa rezultatima za pretrage mučenje kite i muda ili samojebanje, na primer, gde vam se nudi na stotine videa, pornografija apokalipse ne deluje toliko popularno ili plodno. Ali ono što se može naći obično je više vođeno zapletom i pažljivo je producirano.

Reklame

Apokaliptični seks može da se dogodi tokom smaka sveta, ili samo tokom smaka ovog sveta. Koronavirus porno bi verovatno mogao da potpadne pod kategoriju apokaliptične pornografije, pošto se veliki deo njega oslanja na temu distopijskog horor filma. A postoji i post-apokaliptična pornografija, kao što je film iz 1987, Muški ratnik, koji je parodija drugog nastavka Pobesnelog Maksa, Drumskog ratnika. U Muškom ratniku, muškarci su krave koje muzu zbog najređeg i najdragocenijeg dobra: semena.

U Zadovoljivačima Alfa Plave iz 1981, ljudi iz daleke budućnosti putuju na planetu erotskog zadovoljstva da bi im potrebe ispunjavali kompjuteri koji ih savršeno jebu. Naravno, jednog od likova muče pitanja povezanosti, ljubavi i romanse, u kontrastu sa hladnim savršenstvom veštačko inteligentnih jebobota – što su teme kojima se bavi i današnja mejnstrim pop kultura, sa novijim filmovima, kao što su Ona i Eks Mahina, u kojima se i dalje postavljaju ista pitanja o ljudskosti i seksualnoj povezanosti.

Nije kraj čovečanstva ono što i danas rezonuje, već su to vrludanje, kolaps i obnova društva.

Unutar kategorije post-apokaliptičnih porno filmova, avangardni film iz 1982, Kafić Meso je omiljen Lauri Helen Marks, ekspertu za pornografiju i profesorki engleskog na Univerzitetu Tulejn. Smešten je u post-nuklearnu apokaliptičnu budućnost gde se skoro svako teško razboli ako upražnjava seks, a one koji se ne razbole popnu na scenu da izvode pornografiju uživo, za ostalo stanovništvo.

Reklame

Marks mi kaže da uočava dva divergentna pristupa apokaliptičnom pornu: bezakonje ili slom društvene strukture, i slučaj apsolutno autoritarnog sveta koji rađa otpadnike i buntovnike.

„U prvom slučaju, ima dosta očajanja, trampe i primitivnih ekonomija, koje mogu da daju određen nivo opasnosti i uzbuđenja – osećaj ’koga boli dupe’“, kaže Marks. „U potonjem, filmovi nude suprotni osećaj, kada si kontrolisan ili ograničen, što na sličan način pobuđuje seksualne fantazije, ali u suprotnom smislu – ka strogim režimima i zatočenosti“

Oba pristupa se poigravaju sa erotskim fantazijama o polnim, rasnim i klasnim podelama, gde su identiteti i dinamika moći ili podignuti na nivo karikature, ili su označeni kao besmisleni.

„Imamo priliku da uživamo u fantazijama o subverziji tradicionalne hijerarhije, ili hiperboličnim viđenjima tih hijerarhija“, kaže Marks.

Dok se čitav svet muči da definiše svoju „novu normalnost“, i učestvujemo na orgijama preko Zuma i više nego ikada se okrećemo virtuelnom svetu u svojim seksualnim životima – sa fenomenom koji je jedinstven za 2020. i široko rasprostranjen, „glađu za dodirom“ – nije ni čudo što su neki od nas sve vreme pomalo napaljeni.

Zašto nas privlači pornografija o kraju sveta

U stvarnom životu, seks na ivici globalnog kolapsa je malo komplikovaniji nego što su Prins i Britni to predstavili. I opšti utisak da su trenutno svi toliko napaljeni – bilo da to vidimo u šalama na Tviteru, ili u svim tim ličnim esejima na tu temu koji kruže unaokolo – možda nije cela priča o tome kroz šta ljudi zapravo prolaze.

Trenutno stanje u svetu definitivno utiče na ljude – teško je nositi se sa svom tom nesigurnošću i nemirom“, kaže mi Kristen Mark, direktorka laboratorije za promociju seksualnog zdravlja na Univerzitetu u Kentakiju. „U svojim podacima smo uočili da to u većem delu negativno utiče na seksualni život, po pitanju njegove učestalosti. Ali oni koji su ostali seksualno aktivni su skloniji tome da budu otvoreniji, ili da isprobaju avanturističkije seksualne činove. Ovo možda čini da na trenutak zaborave na svet oko sebe i da se osećaju dobro, a novotarije mogu da budu od pomoći“.

Reklame

„Neki ljudi se sa time nose tražeći zadovoljstvo, intimnost i vezu, kao odušak od anksioznosti, dok drugi iskuse gubitak libida kada ih anksioznost ophrva“

Razlozi za ovo bi delom mogli da budu i biološki. Psihoterapeutkinja i seksualna terapeutkinja iz Njujorka Dulsinea Pitagora mi kaže da kada su ljudi pod povišenim nivoom stresa – na primer, kada ih svaki dan bombarduju lošim vestima, zbog nezaposlenosti ili nedostatka intimnosti zbog izolacije – njihovi mozgovi i tela traže sve moguće izvore oksitocina i dopamina.

„Ljudi su podložniji fenomenu zaljubljivanja kada su pod intenzivnim stresom, zbog promena u hemijskoj ravnoteži u njihovim mozgovima i telima, kao što je povišeni nivo kortizola (hormona stresa) i adrenalina“, kaže ona. „Tako da se tokom prirodnih katastrofa nešto događa na hemijskom nivou, ali takođe ima i psihosocijalnih faktora koji idu uz spoznaju da toliko mnogo ljudi umire, pored toga što moramo da izbegavamo da s ljudima provodimo onoliko vremena koliko bismo želeli. Propratni strah unutar konteksta sputanosti mnoge dovodi do toga da iskuse vrhunac požude, kao odbrambeni mehanizam“.

Pitagora kaže da u svojoj praksi u poslednje vreme primećuje par trendova. „Ono što je dobro kod trenutnog povišenog nemira je to što neki ljudi stiču veću svest o svojim privilegijama“, kaže ona. „Kao rezultat toga, jedna od stvari koje se događaju ljudima u vezama je da otkrivaju razlike u privilegijama između partnera, ili u svesti ili vrednosti vezanih za njihove privilegije, što dovodi do svađa, a ponekad i raskida“.

Reklame

Još jedna stvar koju Pitagora uočava je i povećanje i opadanje učestalosti seksa i požude, u zavisnosti od toga kako se neko nosi sa anksioznošću. „Neki ljudi se sa time nose tražeći zadovoljstvo, intimnost i vezu, kao odušak od anksioznosti, dok drugi iskuse gubitak libida kada ih anksioznost ophrva“, kaže ona.

Šta god da osećate u očiglednom aspektu trenutnog stanja stvari je verovatno dobro i zdravo, što se tiče seksa. „Seksualnu požudu pokreće toliko mnogo faktora. To bi mogao da bude stres, anksioznost, iscrpljenost, nesigurnost, kontekst veze, društveni pritisak, tako da treba da joj se prepuštate kako naiđe“, kaže Mark. „Seksualni poriv je normalan, i njegove fluktuacije su sastavni deo iskustva požude“.

U procesu otkrivanja zašto se trenutno osećamo kako se osećamo, možda apokaliptične priče i pornografija mogu malo da razjasne stvari – ili da barem pruže malo oduška, pošto smo ionako svi zatvoreni po kućama. Pornografija može da bude ogledalo društva, čak i ako su u pitanju filmovi katastrofe sa golotinjom iz osamdesetih. Zapitati se kako se seks uklapa u budućnost može da nam rasvetli naše trenutne želje i vrednosti.

„Pornografija se pokazala kao zanimljivo tlo za takve ideje, zato što, s jedne strane, naravno da će se pornografija uhvatiti u koštac sa scenarijom vezanim za seks, ali s druge, većina vizija seksa u budućnosti su da je postao sterilan, da nema intimnosti, ili je smešten u neku vrstu odmetničke ekonomije“, kaže Marks. „Mada, takvi oprečni porno filmovi su oni koji su meni posebno zanimljivi, i ponekad mogu da generišu neočekivan i iznenađujuće visoki nivo erotičnosti, čak i kada su u isto vreme sumorni“.

Ovaj članak je prvobitno objavljen na VICE US.