Leticijine fotografije sicilijanske mafije i patnje koju su prouzrokovali

FYI.

This story is over 5 years old.

Fotografija

Leticijine fotografije sicilijanske mafije i patnje koju su prouzrokovali

​Od 1971. godine Leticija Batelja dokumentuje bogate, opasne i osunčane živote ljudi u glavnom gradu Sicilije - Palermu.
Joe Bish
pisao Joe Bish

Leticija Batalja (portret fotografisala Đulija Mariani). Sve fotografije dobijene ljubaznošću Leticije Batelje i izdavačke kuće DRAGO

Od 1971. godine Leticija Batelja dokumentuje bogate, opasne i osunčane živote ljudi u glavnom gradu Sicilije - Palermu. Godinama je radila kao fotoreporterka za danas zabranjene novine L'Ora, ali je fotografije uspela da sačuva i skloni pre njihovog gašenja.

Batalja sada ima 81 godinu i spremna je da sa svetom podeli svoju impresvinu arhivu fotografija u okviru knjige Anthology. Kolekcija se sastoji iz 300 stranica fotografija njenog rodnog mesta, a knjiga je od skoro u prodaji. Pre objavljivanja, razgovarao sam sa Leticijom o njenom životu, ali i o emotivnom putu koji je morala da prođe posmatrajući mafijaško nasilje u mestu u kom živi. Ekskluzivno nam je pokazala neke fotografije iz knjige koje možete videti na dnu intervjua.

Reklame

VICE: Kako se vaš rad menjao tokom vremena?

Bavila sam se kriminalom Palerma skoro 19 godina, tako da je stil sam proistekao iz toga. Fotografisala sam sa velikom strašću. Želela sam da zabeležim sve što može biti dokaz protiv nasilja Mafije. Onda sam posle gašenja novine L'Ora prestala da pratim tu scenu, a nisam ni fizički više mogla to da postignem.

Palermo je prelep grad sa bogatom istorijom. Da li mislite da je u opasnosti?

Mislim da, danas, postoji rastuća opasna opsesija konzumerizmom, prošlost koju ovaj grad ima čini se kao prepreka modernosti i bogatstvu. Nema novca za zaštitu i negu normanske arhitekture i baroknog nasleđa. Nema para ni za obnovu fenomenlnog istorijskog centra Palerma. A nema para ni za očuvanje našeg pejzaža, mora koje imamo.

Koje razlike između Sicilije sedamdesetih i Sicilije danas Vas najviše pogađaju?

Tokom sedamdesetih dešavao se taj strašni rat između Mafije i građanstva koji je pratio veliki broj ubijenih žrtvi, mnogo bola i siromaštvo. Danas, mafija je postala suptilnija, manje besna. Više ne ubijaju sudije, političare i policajce. Ono što mafiju najviše interesuje i sada i uvek je moć. Sada su to dostigli i ne moraju ubijati ljude više. Bitno im je da imaju političke predstavnike koji će brinuti o njihovim ekonomskim interesima i to je sve.

Da li je ovo Vaša poslednja knjiga? Šta mislite? Neka vrsta ljubavnog pisma mestu koje Vam je bilo najveća inspiracija?

Reklame

Na jednom mestu skupila sam fotografije mog života, mojih ljudi. Po negativima sam preturala i tražila stvari koje sam zaboravila da sam uopšte fotografisala. Pokušala sam da ispričam priču o tome koliko volim ovo mesto, a ta priča ne može da izostavi tiranine koji ugnjetavaju grad. Tragala sam za lepotom unutar ružnoće. Provela sam sate sa Paolom Falkoneom, kustosom ove knjige koji mi je pomagao da nađem poetički sled fotografija. Nekoliko puta sam i zaplakala.

U kojoj meri postoji Mafija van Južne Italije?

Mafija je svakako nastala na Siciliji, ali sada je ima svuda. Kroz trgovinu droge, ima investicije i u Severnoj Italiji ali i u Evropi. Opasnija je nego nekada jer se utkala u svet finansija i politike, ali i dalje funkcioniše na principu varvarskih tehnika kakve koriste sami dileri droge.

Kako se osećate kada se setite ubistva poznatog sudije koji se borio protiv mafije Đovanija Falkonea koje se desilo 1992.?

Mnogo sam ga volela. Bili smo mu jako zahvalni zbog svega što je učinio. Njegova borba protiv Koza Nostre je bila veoma moćna, bar nam je ulio nadu da se stvari mogu menjati. Nimo bili u mogućnosti da ga zaštitimo, a nije ni država. Pitate me kako se osećam? Poniženo, ljuto, ali i sigurna da nikad neću odustati. I ta osećanja nemaju nikakve veze sa strahom.

Posvetili ste veliku porciju svog života ovoj mračnoj temi, kako se to odrazilo na Vas?

Toliko sam patila da sam u nekoliko navrata bežala iz Palerma. Ali sam se uvek vraćala. Radila sam svašta kako bih očuvala zdrav razum: sadila sam drveće, družila se sa mladim ljudima, volela sam i bila voljena. Podsetila sam sve ljude da pod ovim nebom i dalje postoji nešto dobro i lepo, a ja sam za tim neumorno tragala.

Reklame

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu