FYI.

This story is over 5 years old.

Umetnost

Gledanje baleta u bioskopu je divno i besmisleno

Jedan mlađi par je ušao u salu noseći dve Koka-kole, kokice i čips. Ha, srećno s tim!
Fotografija; autor

Tokom srednje škole sam imao priliku da uživo gledam balet. Gimnazija je organizovala jednodnevni izlet do Sofije kako bi učenici posetili Nacionalnu Operu. Međutim, gledanje baleta je bila sekundarna, ako ne i fakultativna, stavka ove mini ekskurzije. Glavni, prećutni, razlog posete bugarskoj prestonici bio je odlazak u H&M. Kalimero i preveliki fan Avril Lavinj koji su tada goreli u meni nisu dozvoljavali takvo licemerje, pa sam odlučio da preskočim balet, nesvestan da mi se druga prilika neće pružiti uskoro.

Reklame

U međuvremenu su se stvari promenile. Za početak, završio sam srednju školu, a koju godinu nakon mog maturiranja, otvorila se prva H&M prodavnica u Srbiji. Međutim, još uvek nisam pogledao balet. Bilo je krajnje vreme da ispravim taj propust, a bioskop Cineplexx je nudio savršeno rešenje.

Već šest godina zaredom, posetioci bioskopa Cineplexx u Ušću imaju priliku da uživaju u izvođenjima Boljšoj teatra na velikom platnu. Ovu rečenicu sam prepisao direktno sa brošure, ali nema veze, dovoljno je jasna da ilustruje o čemu se radi. Bioskop nudi mogućnost da gledate neke od najpoznatijih svetskih baleta, bez dodatnog napora odlaska na tačnu lokaciju njhovog prikazivanja. Eto, još jedna pogodnost modernog kauč-krompirskog društva, baziranog na smanjenoj kupovnoj moći. Trebalo je samo da izaberem balet koji želim da gledam.

Za Krcka Oraščića i Romea i Juliju je već bilo kasno i na reperotaru su ostali Plamen Pariza, Žizela, Kopelija i Dama s kamelijama. Odlučio sam se za Damu s Kamelijama, balet nastao po romanu Aleksandra Dime Sina. Jednostavno, u meni oduvek čuči romanitk, spreman da utone u priču o nesretnoj ljubavi kakva je zadesila Armana Divala i Margaret Gotje, a Aleksandar Dima otac je jednom rekao da je Aleksandar Dima sin njegovo najveće remek delo. Uostalom, postoje dve stvari o kojima se sa mojim dedom, za njegova života, nikada nije raspravljalo – da je on najbolji arhitekta u Nišu i da je Šopen najbolji kompozitor klasične muzike. Ovaj balet propraćen je upravo Šopenovom muzikom. Mislim da stvarno nisam mogao da načinim drugačiji izbor.

Reklame

Čvrsto rešivši šta želim da gledam, otišao sam na sajt bioskopa kako bih kupio kartu. Znao sam da je u pitanju specijalna projekcija i nisam očekivao regularnu cenu, ali cifra od 1,500 dinara me je u prvom momentu iznenadila. Nikada nisam bio škrt kada je odlazak u bioskop u pitanju i znam da 3D projekcija, plus kokice, naćosi i litar Koka-kole izađu otprilike isto toliko, ali 1,500 dinara samo za kartu? Okej, potisnuo sam finansijskog planera u sebi. U pitanju je uzvišeni oblik umetnosti, snimak iz Boljšoj teatra, čija rekonstrukcija je samo koštala 700 miliona dolara, tako da imaju puno pravo da toliko naplate kartu.

Ali pre samog odlaska na balet, hteo sam da saznam osnovne stvari o posećivanju ovakvih događaja. Srećom, kao što na internetu možete da nađete kako da zamenite gurtnu na roletni, tako možete naći i sve stvari koje treba da znate pre odlaska na balet.

Pošto sam prva dva koraka (biranje baleta i kupovinu karata) već ispunio, posvetio sam se stavci broj tri – istraživanju baleta. Sajt ThoughtCo me je savetovao da pre odlaska na balet malo iskopam radnju baleta jer, kako navodi autor teksta “balet se bazira na pokretu, tu nema reči, pa vam može biti teško da pohvatate šta se dešava na sceni”. Tada sam shvatio da visim na sajtu za totalne idiote, ali nema veze. Radnju Dame s kamelijama sam znao iz opšte informisanosti, a kako do sada nisam gledao nijednu izvedbu, svako dodatno istraživanje bi predstavljalo spojlovanje. U tekstu takođe savetuju šta da slušate od muzike, kako da se obučete i da na balet dođete ranije.

Reklame

Što sam i uradio. Došao sam 40 minuta ranije, u smislu da sam 40 minuta pre početka projekcije ušao kolima na parking tržnog centra, što ne znači da sam se odmah parkirao. Stvarno mora da se osmisli neki novi sistem parkiranja u ovakvim situacijama. Moraju da postoje prioriteti. Znam da svi žure da uhvate sniženje, otrče u KFC ili one fotelje za masiranje, ali ja kasnim na balet! Treba da imam prvenstvo prolaza.

Stigao sam deset minuta pre samog početka i u holu zatekao iznenađujuće veliki broj ljudi. Uglavnom su to bile starije žene u bundama i malo svečanije odevene. Čoveče, da li zaista radimo ovo? Publika je ozbiljno shvatila odlazak na balet iako je u pitanju snimak. To je super.

Ali činjenica da se ovo održava u bioskopu je povlačila niz logističkih pitanja, poput – šta sa hranom? Jedna stvar je krckati kokicama dok na platnu gledate Fifti senta koji pokušava da prikrije činjenicu da je bankrotirao, ali žvakati, mljackati, šuškati, srkati i proizvoditi ostale uobičajene i normalne zvuke konzumiranja hrane tokom baleta? Nisam baš siguran. Zato sam uzeo samo flašicu vode i krenuo u salu pet.

Pre samog penjanja na sedišta formirala se mala gužva. Sa kraja kolone sam video da se ljudima deli nešto. Molim vas recite mi da to nisu 3D naočare, pomislio sam. Ali to je bila samo devojka u crnoj fensi haljini koja je ljudima delila liflet na kom je ispisan siže predstave po činovima. Izgleda da su se organizatori trudili da ljudima pruže što realniji doživljaj baleta ili da barem opravdaju cenu karte. Zasad im je dobro išlo.

Reklame

Na platnu su već išli snimci Boljšoj teatra koji zaista izgleda impresivno. Pre samog početka baleta, obratila nam se voditeljka programa koja je simultano na francuskom i engleskom govorila o istoriji ove građevine, nastanku konkretnog baleta, angažmanu koreografa i Boljšojevih zvezda. I ljudi su to sa pažnjom slušali. Čak je jedan gospodin ispizdeo zato što nije čuo ime glavne balerine jer mu je žena nešto pričala u tom trenutku, a onda mu je ona rekla da to piše u brošuri i lupila ga njome po ruci.

Jedan mlađi par je ušao u salu noseći dve Koka-kole, kokice i kesu neotpakovanog čipsa. Ha, srećno s tim!

PROLOG

Mladi buržuj Armand Duval očajan ulazi u stan preminule ljubavnice, bivše pariske kurtizane Margarete Gotje. Slomljen tugom i bolom, progone ga misli i sećanja na nju.

* Svesni ste da ovaj kurziv prepisujem sa lifleta.

Gase se svetla i na platnu se razgrće zavesa. Još nema muzike, ali sve što vidim izgleda lepo. Na sceni se pojavljuje Armand Duval, skrhan zbog smrti voljene Margaret koju je odnela tuberkuloza. U tom trenutku, neko od ono dvoje pokušava do otvori kesu čipsa. Kao skeč u epizodi Family Guy. Zamislite Grifinove kako sede u dnevnoj sobi i slušaju Toma Takera, a onda Piter kaže “Osećam se bezveze, kao onaj put kad sam pokušao da otvorim kesu čipsa na baletu”. Bukvalno. Zvuk šuštanja i povlačenja prstiju po klizavoj kesi para uši u onoj tišini. I zaista mi ne bi smetalo da gledam Džumandži, verovatno bih i sam radio istu stvar, ali sada…

Reklame

Gladna ekipa srećom odustaje od otvaranja čipsa, kreće Šopenova muzika i zaista počinjem da uživam gledajući balet u bioskopu.

ČIN I

Armand Duval priča o tome kako se zaljubio u Margaret Gotje, poznatu po svojoj zadivljujućoj lepoti, ali i bolesti koja je muči. Margaret insistira da njihova ljubav ostane tajna, kako bi ostala u svom svetu luksuza i visokog društva.

Sve što dolazi sa platna deluje besprekorno. Koreaografija, kostimi, scenografija i muzika su savršeni i kombinacija svega toga mi kao laiku omogućava da upijam umetnost, pratim radnju i istovremeno razmišljam o nekim ličnim stvarima. Ovo je dobar način da čovek provede nedeljno popodne.

PAUZA

Pauza traje petnaest minuta, što mi daje dovoljno vremena da odem to toaleta i malo protegnem noge. Ona devojka koja je malopre delila sažetak predstave, sada poslužuje ljude šampanjcem u fensi, ali plastičnim čašama. Kapiram da sam kvalitet šampanjca nije toliko bitan koliko čin njegovog ispijanja u bioskopu. Uloženi novac se sve više opravdava. Pauze nailaze nakon svakog čina i ponovo se pojavljuje voditeljka sa novim informacijama i kratkim intervjuima.

ČIN II

Nakon svađe između Armanda i Margaretinog prosioca, Margareta javno priznaje svoju ljubav prema Armandu. Njen otac ne odobrava njihovu vezu i bez Armandovog znanja, uverava Margaretu da napusti Armanda i nastavi svoj život kurtizane iz pariskog visokog društva. Ona prihvata da se žrtvuje za Armandovo dobro…

Armandov suparnik izgleda kao kreten, kao neka mlađa i gora verzina Orsona Velsa u Građaninu Kejnu, pa mi bude baš drago kada ga Margaret odbije i demonstrativno baci ogrlicu koju ju je poklonio. Međutim, dalji nepoželjni razvoj događaja narušava harmoniju i navodi me da razmišljam o ovoj formi gledanja baleta.

Reklame

Imam problem sa muzikom, ne sa samim kompozicijama, koliko sa njenim rapsršivanjem. Sa jedne strane deluje tiho za bioskopsku projekciju, a sa druge prekriva sve tonove koji inače dolaze sa bine kada gledate balet uživo. Muzika je samo nalepljena preko slike, kao u klasičnom filmu. Verujem da je sa audioinženjerske strane najbolje rešenje i da sigurno ovo nije montirao neki kreten, ali ipak to nekako čini čitav doživljaj manje ekspresivnim. Ne znam, ali volim da čujem ostale zvuke na sceni, korake baletana, pa čak i daske pod pritiskom. Takve stvari svemu daju živost, a toga nema u bioskopskom prenosu.

Međutim, bioskopski snimak i video režija omogućuju vam da vidite neke druge stvari, recimo mišiće baletana. Jebote kakvi vi noge imate. Mislim, nikada nisam imao želju da gledam muške guzice, listove i prepone u hulahopkama na onom formatu, ali mogu samo da kažem, momci, svaka čast. Devojke takođe, ali zbog raskošnih haljina vaša anatomija ovog puta nije toliko došla do izražaja.

ČIN III

Armand želi da se osveti Margareti. Započinje vezu sa drugom kurtizanom i javno ponižava Margaretu dok njeno srce vaga između ljubavi prema Armandu i obećanja koje je dala svom ocu.

Armand je razmaženi balavi kreten, ali to je već drugi problem. U ovom delu sam već prestao da razmišljam o tehničkim karakteristikama projekcije i samo se prepustio. Na trenutke sam zadremao, ali ne od umora ili dosade, već od zena u koje me je čitavo iskustvo bacilo. Bio sam u bioskopu već dva i po sata, ali nisam osećao nikakvo opterećenje niti zasićenost.

Reklame

Kada se balet završio, publika je ostala u sali dok se svi učesnici na platnu nisu poklonili. Izgleda da taj bonton prosto uđe pod kožu. Ovi ljudi bi čekali da se baletani i balerine poklone, pa makar gledali DVD snimak kod kuće i tu ništa nije sporno.

Da rezimiram bioskopsku posetu Boljšoj teatra – sa sadržinske strane je sve bilo fantastično, ali doživljaj nije bio dovoljno efektan. Izašao sam iz sale svestan da sam gledao nešto zaista vredno, ali nisam se osetio ni približno ispunjeno kao nakon bilo kog živog nastupa.

Gledajte to ovako, da li biste dali 1,500 dinara da u bioskopu gledate koncert Nila Janga? Verovatno ne. Međutim, ukoliko ste svesni da postoje nikakve ili minimalne šanse da Nila Janga vidite uživo u Beogradu, pa, možda biste i otišli. Možda.

Šanse da još neki put pogledam balet u bioskopu: 60 %

Još na VICE.com:

Kako sam preživeo (skoro) 24 sata na predstavi "Olimp"

Sara Kejn, najvažnija pojava u britanskom pozorištu poslednjih nekoliko decenija

Kako se umetnost menja kad se umetnik otrezni