Tri decenije "klasičnih sačekuša" u Srbiji
Ilustracija: Vanja Krstić

FYI.

This story is over 5 years old.

organizovani kriminal

Tri decenije "klasičnih sačekuša" u Srbiji

Psiholozi i kriminolozi za ovakav vid likvidacija imaju jednostavno objašnjenje: Žrtva se ne gleda u oči

Sačekuša je u Srbiji postala sinonim za mafijaške likvidacije i kriminalne obračune. Žargonski, ova reč znači - napasti iz zasede. A takva su gotovo sva ubistva od početka devedesetih godina prošlog veka pa do danas. Ipak, kao prva sačekuša, kada je i upotrebljen taj izraz, smatra se ubistvo na Konjarniku 15. februara 1985. godine. Žrtva je bio Ranko Rubežić, srpski "Dač Šulc", kako su ga kasnije mediji nazivali. U to vreme on je bio blizak sa braćom Slobodanom i Branislavom Šaranovićem i važio je za njihovog "momka". Navodno, oni su i krivi za njegovu smrt, a ubili su ga Rubežićevi saradnici Dragan Popović Dadilja i Milovan Vujsić Vuja. Gotovo svi akteri ove priče, pa čak i sami Šaranovići, nastradali su u takozvanim sačekušama, a jedan od njih i to gotovo tri decenije kasnije.

Reklame

Sa početkom rata na prostorima bivše Jugoslavije razbuktale se ova vrsta obračuna. Početkom devedesetih godina prošlog veka većina beogradskih kriminalaca, pa čak i oni koji su radili za tajnu srpsku i saveznu policiju, vratili su se u zemlju. Jedni su odlazili čak i na ratišta, a svi zajedno su ulazili u do tada gotovo nepoznate poslove - šverc. U tome su videli šansu za dobru zaradu jer se zemlja nalazila pod sankcijama, u ekonomskoj krizi i okružena ratnim dešavanjima. Međutim, borba za prevlast na crnom tržištu nosila je žrtve. Gotovo svakog dana padale su glave. Svaka druga u, kako su mediji opisivali, "dobro pripremljenoj i organizovanoj sačekuši."

Ovakvi mučki napadi iza zasede dešavali su se gotovo svaki drugi dan.

Jedna od sačekuša koja do danas nije rasvetljena je likvidacija Branislava Matića Belog 4. avgusta 1991. godine. On je ubijen ispred svoje kuće na Voždovcu. Ubice su ga sačekale sakrivene u žbunju i kada se parkirao otvorili su vatru iz automata.

On je bio čovek koji je prvi razvio biznis sa auto-otpadima, bavio se i drugim stvarima, povezivan je sa "voždovačkim klanom", najbolji prijatelj Đorđa Božovića Giške, a poslednje godine obeležilo je i njegovo političko angažovanje. Kada je ubijen bio je jedan od glavnih finansijera Srpskog pokreta obnove (SPO).

Ispred tržnog centra "Merkator" u Bulevaru Lenjina u Novom Beogradu 1. oktobra 1993. godine ubijen je Georg Žorž Stanković, vlasnik nekoliko lokala sa bilijar klubovima i poker aparatima. Stanković je bio veoma uspešan bokser i izvesno vreme proveo je u inostranstvu. Napadači su ga sačekali sakriveni iza jedne zgrade, prišli i pucali kada je naišao. Nikada zločinci nisu pronađeni.

Reklame

Gotovo po istom receptu i na istom mestu tri godine kasnije ubijen je Miroslav Bižić Biža, nekadašnji policijski inspektor SUP Beograd, čovek koji je, kako se pisalo, vrbovao mlade kriminalce za rad u tajnu policiju. Ni njegove ubice do danas nisu pronađene.

Sredinom devedesetih započela je i nova vrsta "sačekuša" - podmetanje eksploziva i aktiviranje sa bezbedne udaljenosti. Prva žrtva bio je Rade Međed, koji je 15. novembra 1994. godine u centru Beograda, u Ulici kneza Miloša, smrtno ranjen u eksploziji džipa za čijim je volanom bio. Nepunih mesec dana kasnije na raskrsnici ulica Srpskih vladara i Svetozara Markovića, nedaleko od Trga Slavija, ubijen je vođa Voždovačke ekipe Goran Vuković Majmun, čovek koji je likvidirao legendu srpskog podzemlja u Nemačkoj - Ljubomira Magaša Ljubu Zemunca.

Izrešetan je iz dva automata u trenutku dok je ulazio u svoj automobil. Ubistva i sačekuše samo su se ređale. Usledila je likvidacija Miodraga Nikšića Nikše, vlasnika OFK "Zvezdara" i lanca kockarnica, a zatim i ubistvo Dragana Popovića Dadilje, čoveka koji je direktni akter prve sačekuše u Beogradu, ispred hotela "Palas".

U "klasičnoj sačekuši", nažalost ginuli su i policajci. Prvi među njima Dragan Radišić, inspektor za krvne delikte beogradske policije, potom i Radovan Stojičić Badža, kome se ubica prišunjao u prepunom restoranu, zatim njegov kum Milorad Vlahović Vlaja, beogradski inspektor Dragan Simić…

Reklame

Tih godina na ulicama Beograda ginuli su i učesnici rata, pripadnici gardi, borbenih jedinica, ali i crnogorski kriminalci. Ubice Nebojše Đorđevića Šuce, pripadnika Arkanove Srpske dobrovoljačke garde, kao i Crnogoraca Igora Ćosovića, Zorana Jovanovića i Jugoslava Juga Vučinića, nikada nisu pronađene.

Ova vrsta likvidacije nije mimoišla ni čuvenog pripadnika zemunske stare garde Radeta Ćaldovića Ćentu, bliskog prijatelja Ljube Zemunca. On i devojka Maja Pavić izrešetani su ispred Kluba "F6" u Francuskoj ulici, u samom centru Beograda. Na njih su pucala dvojica napadača dok su napuštali klub u džipu. U sačekuši je stradao i Vladan Kovačević Tref, blizak prijatelj porodice Milošević. Na isti način ubijeni su i Jusuf Bulić Jusa i njegovi prijatelji, Zoran Šijan, vođa surčinskog klana.

Ali, sačekuše su spremane i za mnoge ljude iz sveta politike i biznisa. U zasedama su ubice sačekale i Žiku Petrovića, generalnog direktora JAT, Zorana Todorovića Kundaka, generalni direktor "Beopetrola" i generalnog sekretara JUL, Pavla Bulatovića, saveznog ministra odbrane. Ni 21. vek nije doneo zatišje. Iza "Zemunskog klana" ostalo je mnogo leševa, a za mnoge od žrtava bile su spremljene sačekuše. Veruje se da je u jednoj takvoj pucnjavi ubijen i policijski general Boško Buha.

Poslednjih godina kriminalni obračuni i mafijaška razračunavanja uvek su na isti način opisivana - ubice su žrtvu sačekale sakrivene i kada je naišla meta ispalile su kišu metaka. To je obeležje koje je pratilo krvavi sukob između ekipe Luke Bojovića i grupe braće Šaranović, ali i surovi rat dva crnogorska klana - "kavačkog" i "škaljarskog". Iz zasede su u Beogradu pobijeni i Aleksandar Sale Stanković, jedan od vođa navijača Partizana, Goran Radoman, Crnogorac i pripadnik "škaljaraca", Kavčanin Davorin Baltić, Blažo Đurović, Milutin Trišić Triša, blizak Voždovčanima. U surovoj sačekuši likvidiran je i Vlastimir Milošević, i to na tramvajskim šinama u centru grada.

Zaseda je bilo i u Novom Sadu, Nišu, Vranju, Jagodini. Ubijeni su nekadašnji vođa veterničkog klana Novosađanin Nenad Opačić i njegova supruga, Vranjanac Jugoslav Cvetanović, rođeni brat Saše Cvetanovića, osuđenog za ubistvo Nikole Bojovića, koga je likvidirao iz zasede… Sačekuše nisu srpski izum, već su "preuzete" od sicilijanske mafije, koja se na taj način razračunavala ne samo u Italiji, već i Americi. Psiholozi i kriminolozi za ovakav vid ubijanja imaju jednostavano objašnjenje: - žrtva se ne gleda u oči, ide se na faktor iznenađenja, lakše se povlači oroz… Meta se duže prati, proučavaju se navike i napada kada je najbespomoćnija. Mnogi su skloni da kažu i da je reč o likvidacijama iza kojih stoje kukavice.