FYI.

This story is over 5 years old.

Gaming

Prvi koraci u virtuelnoj realnosti u Srbiji

Na trenutak sam zaista izgubio osećaj da sam tu i da sedim za računarom. Nikada ranije nisam otputovao u virtuelni svet na ovaj način.

Sve počinje tako što se budim. Ustajem iz kreveta i prvo što vidim je prozor kroz koji se probijaju zraci sunca. Kroz njega vidim neki grad. Čujem ženski glas iz druge sobe. Govori mi nešto kao - vidimo se kasnije. Ubrzo mi stiže SMS od my darling . Približavam glavu ekranu telefona da bolje vidim šta piše. Kaže, proveri gde ti je kofer pre nego što odeš na posao. Pojma nemam gde je kofer.

Okrećem glavu levo-desno i razgledam po sobi. Moderno dizajnirana spavaća soba. Odlazim do ormana i otvaram sve fioke. Nema kofera, ali nalazim nešto što liči na deo neke fotografije. Idem do kupatila. U WC šolji još jedan deo fotografije. Odlazim do kuhinje. Valjda instiktivno prvo krećem ka frižideru. Ne može da se otvori pa uzimam čašu i razbijam je o zid. Na kauču pronalazim još jedno parče fotografije. Uzimam knjigu sa police, otvaram je i vidim ostatke rasparčane slike. Sastavim je i istog trenutka mi stigne SMS od žene sa fotografije. Ljubavnica. Opa! Da dođem da se vidimo.

Reklame

Sve fotografije autor/ autor van realnosti

Na kuhinjskom stolu je kofer. Ali mi treba šifra da je otvorim. Na koricama knjiga na polici rimski su ispisani brojevi 4, 5 i 6. Probam to. Uspevam. Šifra mi otključava vrata na kraju hodnika. Idem prema njima, otvaram ih i vidim dva stola. Na jednom ruža i pismo, a na drugom kofer, valjda. Ne vidim dobro, u sobi je mrak.

- Takve izbore ćeš praviti tokom cele igrice. U zavisnosti od njih priča se dalje razvija. Šta ćeš, ljubavnicu ili posao? - čujem preko slušalica Nikolu, mog vodiča kroz video igricu Plugged.

Skidam Oculus Rift headset sa glave i iz virtuelne se vraćam u fizičku stvarnost, u klubu Doma Omladine u Beogradu na regionalnom sastanku posvećenom novim tehnologijima i virtuelnoj realnosti. Na trenutak sam zaista izgubio osećaj da sam tu i da sedim za računarom. Nikada ranije nisam otputovao u virtuelni svet na ovaj način. Prvi utisak mi je da je mesto u kome sam malopre bio prilično nadrealno, ali me je poptuno uvuklo u sebe. Grafika je dobra, ali ako praviš brze pokrete, pikseli se malo zamute pa to može da bude naporno. U početku je nezgodno da se navikneš na to da sve što na PC igricama radiš mišom, ovde obavljaš jednostavnim pokretom glave – okrećeš se, približavaš, pomeraš. Zato su kreatori igre ostavili mogućnost da sve to radiš i mišem.

Pošto sam rekao da mi nije bilo muka - verovatno se i to dešava ljudima - pustili su me da probam da virtuelno vozim skije. Brate, potpuno ludilo. Sve što treba da radim je da pokrećem glavu levo ili desno kada želim da skrenem. Naravno, nemaš osećaj da skijaš, ali prilično dobro shvataš koliko brzo moraš da reaguješ kada spuštaš neku zajebanu stazu. Posle toga su mi za „opuštanje" uključili virtuelnu Zumu. Bukvalno očima nišaniš i klikom miša ispucaš kuglu.

Reklame

Na kraju sam morao da se odvojim od Oculusa jer su znatiželjni gejmeri, programeri, dizajnera i ljubitelja video igara napravili red. Svi žele da virtuelno prošetaju kroz rad momaka iz EndTimes studija. PR menadžer Slobodan Santrač, osnivač i direktor studija Vladimir Perić i ja iskoristili smo gužvu i izašli na po dozu nikotina, taman da me upoznaju sa svojim radom.

VICE : Šta je, dođavola, ovaj Oculus Rift? I šta vi radite sa njim?

VP : Oculus rift je hardverski periferni uređaj koji je u principu samo dodatni monitor koji ima žiroskop i meri pokrete čoveka tako da je zapravo tvoj mozak je prevaren da si ti unutra, da si deo toga i da si odsečen od realnosti, pa otud virtuelna realnost.

SS : Ovi Oculusi koje si probao nisu konačna verzija proizvoda. Ovo je takozvani developer kit koji služi upravo za ljude kao što smo mi da bi imali rani pristup uređaju te mogli da razvijamo softver za njega. Još nije izašao u consumer verziji. Najavili su ga pre nedelju dana i rekli su da definitivno izlazi 2015. Mi se prilično uzdamo u to.

Šta će meni biti potrebno da imam to čudo kod kuće kada izađe?

SS: Komp i 150 evra i to je to, samo ga uštekaš i ćao. Kao monitor. Glavni fazon je što to neće biti neka ekskluziva. Biće jeftinije od bilo koje konzole. Neće imati smisla ukoliko ne bude ultra popularno. A sada su već velike pare u igri. Momci koji su ga napravili počeli su kao studenti inženjeri u garaži i mic po mic, Fejsbuk ih je kupio za 2 milijarde dolara . To nam daje nadu da će to biti uspešno. U suštini, čekamo taj bum.

Reklame

Do tada razvijate sadržaj za virtuelni svet pomoću Oculus Rifta. Igrica Plugged je vaš proizvod?

VP : Da. Počeli smo da je radimo u septemru. Radi se o novom žanru – look and click, to je ustvari point and click avantura ali je pravljena za Oculus pa otuda look and click . Svodi se na to da je igra potpuno surealna, da igrač retroaktivno ide kroz život i proživljava neke ključne momente i onda kroz to može da vidi ono - šta bi bilo kad bi bilo, šta bi bilo da sam uradio ovo ili ono. Ali nije fora da ti sada otkrijemo sve, videćeš kada bude gotova. Pored toga imamo još dosta njih na kojima radimo. Jedan od zastupljenijih je ova 3D Zuma koju si isto probao.

Šta još radite?

VP: Ono što mi radimo konkretno za to su igrice, simulatori, vizualizacija arhitekture i dizajna.

SS : Sve to praktično u marketinške svrhe. Na primer, radili smo za neku firmu koja se bavi uređenjem enterijera jahti, nisam znao da postoji tržište za to u Srbiji, pravo da ti kažem, ali dobro, posao je posao, a i nešto mora da se parkira u tom Beogradu na vodi.

VP: Zanimljivo je da je danas najveće tržište i najzainteresovaniji ljudi upravo oni koji se bave dizajnom arhitekture, enterijera i tome sličnog. Interesuju se, na primer, ljudi koji se bave dizajnom automobila, sa Medicinskim zavodom iz Zrenjanina treba da radimo neki eksperimentalni projekat da intervaskularne stvari tipa cevčice mogu da snimaju 360 stepeni pa da hirurzi rade sa tim. Od vožnje automobila do vožnje spejs-šatla, sve može da se simulira jer nema ograničenja, nije fizički svet. Beskonačne primene i mogućnosti, samo je pitanje šta se od toga za početak isplati, a kasnije, šta je izvodljivo vremenski i softverski.

Reklame

Vi ste jedini koji to rade u Srbiji?

VP: Ne samo u Srbiji, već i mnogo šire, postoji samo još jedan studio u Majamiju koji to radi na mnogo nižem nivou jer nisu gejmeri, nisu pravili igre i ne znaju kako to ide. Sada kada interesovanje polako raste, otvaraju se studiji širom sveta, ali definitivno smo prvi u Srbiji i šire. U Evropi, čini mi se, ne postoji zvanično nijedan studio koji to profesionalno radi. Oculus je sada još ekskluzivna stvar, ali je prodato pola miliona primeraka, a to je nama više nego dovoljno da se zainteresujemo.

Pretpostavljam da vam za ovakve poduhvate treba dobra ekipa i dobra atmosfera na poslu.

VP: Čim se otreznimo, krećemo sa radom, pa opet na pijanku. Zezam se.

SS: U našem studiju je sjajna hemija i dobro radimo, mladi smo i imamo slična interesovanja, prosto nisam ranije verovao da mogu da sedim u sobi sa deset gejmera i da ima toliko stvari o kojima možemo da pričamo. Nemaš osećaj da si na poslu.

VP: Svako zna šta radi. Na kraju krajeva, kod nas u studiju su vrata uvek otvorena. Ko god hoće da dođe da nas poseti, samo napred. Nemamo šta da krijemo.

Šta da donosemo kada svratimo?

Obojica: Pivo je okej.

Momci, hvala vam na skidanju virtuelnog mraka i razgovoru.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu