Onomad dok sam bio brucoš, spreman da zaradim neki novac od svog semena, prijavio sam se da budem dobrovoljni davalac sperme. U Njujorku imate desetak ili više banaka sperme, sve sa veoma sličnim imenima: "Njujork krio", "Krios Njujork", "Krios internešenel"… A budući da sam bio visok, mešanog rasnog porekla i "pametan" (tako je bar tvrdio moj fakultet), zamoljen sam da dođem i dam uzorak.
Banke u kojima sam bio nalazile su se na srednjim spratovima nebodera u centru grada. Bila su to spokojna, sterilna mesta koja su me podsećala na ordinacije pedijatara iz mog detinjstva. Imale su na zidovima apstraktne slike cveća i bele podove sa sićušnim šarama nalik žvrljotinama. Nakon što bih ispunio upitnik i malo proćaskao sa čisto ženskim osobljem, one bi me odvele do skučene prostorije za davanje uzorka, ostavile mi malu plastičnu epruvetu i od mene očekivale da našamaram majmuna.
Iako klinike nisu u obavezi da vam obezbede pornografski materijal, da bi olakšale postupak pražnjenja, sve banke u kojima sam bio imale su svoj izbor pornjave. Obično je to bila hrpa časopisa ili, ako sam imao sreće, mali ekran postavljen na zid sa hrpom DVD-jeva na susednom stolu. Odrastavši u doba internet pornjave, zaintrigirale su me ove relikvije. Nikad u životu nisam video porno DVD pre nego što sam počeo da dajem uzorke svog semena bankama sperme. Neki diskovi izgledali su kao da su mog godišta, artifakti iz sredine devedesetih, sa naslovima kao što su Anal Frenzy 5 i Cumshot Chronicles 3. Oduvek sam se pitao koji ih je naučnik u laboratorijskom mantilu odabrao i kojim se kriterijumom rukovodio prilikom odabira.
Soba za davanje uzoraka u "Menhetnskoj kriobanci".
Tereza Randolf, razdragana vlasnica "Njujoške službe za oplodnju" — koja nije banka sperme, ali ima prostoriju u kojoj drži spermu za svoje postupke oplodnje — ispričala mi je za zakonsku sivu zonu prilikom nabavljanja pornografije za banke sperme.
"Naravno, morate da opremite svoju prostoriju za davanje uzoraka pornografskim materijalom, zato što je muškarcima potrebna inspiracija", rekla je ona. "Zato morate otići do pornografske radnje da kupite taj materijal. Ne tražimo od zaposlenih da kupuju pornografiju, zato što bi to moglo da se smatra seksualnim uznemiravanjem. Moj suprug i ja smo vlasnici firme, tako da mi to radimo sami."
Takva je praksa u većini banaka sperme i klinika za oplodnju sa kojima sam razgovarao. Taj Kaliski, rukovodilac "Menhetnske kriobanke", pre toga je radio u jednoj drugoj banci, koja je obezbeđivala samo časopise za svoje prostorije za davanje uzoraka. Taj bi kupovao časopise od distributera kog je našao na internetu, opremajući prostorije sa po petnaestak časopisa u jednoj turi.
Pornjava u ponudi "Menhetnske kriobanke".
Taj je napustio bivši posao pre oko godinu i po dana i prešao u "Menhetnsku kriobanku", koja je za svoje pacijente obezbedila televizor. Posetio sam ga u njegovoj kancelariji i on mi je pokazao dve prostorije za davanje uzoraka koje drži njegova firma. Taj Kaliski je izuzetak od pravila, zato što on ne bira lično pornografiju u svojoj firmi. Ali me je upoznao sa laborantom koji to radi.
Pitao sam laboranta kako vrši izbor. "Još jedan kolega i ja samo vodili razgovor pre oko dve godine", rekao je laborant koji je želeo da ostane anoniman. "Nedelju dana smo raspravljali o tome šta bi bilo prikladno za ljude ovde."
Uključio je televizor i dodao mi daljinski. Skrolovao sam otprilike dve desetine video snimaka i primetio da je bukvalno svaki od njih u naslovu imao reč " creampie" (svršavanje u vaginu ili anus). Pitao sam ga za psihološku pozadinu izbora takvih videa. "Želimo da ih ubacimo u pravo raspoloženje", rekao je on. "Ali i ne želimo da odugovlače."
Laborant je objasnio da se postupak izbora nije sveo samo na vizuelne stimulanse. "Ranije je većina naših DVD-jeva imala belce koji upražnjavaju strejt seks, tako da nije bilo mnogo raznolikosti. U međuvremenu smo poželeli da proširimo izbor: belci, afro-amerikanci, azijati… da ponudimo raznoliku pornografiju sa likovima iz drugih rasnih kategorija, kako bismo našim pacijentima obezbedili ono što žele da vide", rekao je on.
Deo izbora gej pornografije u "Njujorškoj službi za oplodnju".
"Menhetnska kriobanka" trenutno ne nudi gej pornografiju, ali su dobili zahtev da je nabave. "Sad kad imamo više ljudi različitih seksualnih orijentacija, moramo da ponudimo nešto što će i njih ubaciti u pravo raspoloženje. To nam je važno", rekao je laborant.
"Njujorška služba za oplodnju" nudi i svoje usluge izričito za gej parove, tako da je obezbeđivanje odgovarajućeg materijala za njih od ključnog značaja. "Kad smo otvorili našu praksu, nismo imali mnogo gej pornografije", rekla je Tereza. "Ali onda je počelo da nam dolazi više istopolnih parova [kojima treba sperma da zatrudne], pogotovo iz ostatka sveta, jer je u drugim zemljama nezakonito da imaju decu."
"Imamo znak u našoj sobi koji kaže da nam se obratite ako ne nađete ono što vam treba, a mi ćemo pokušati da vam udovoljimo", kazala je ona. "Neki gej parovi su počeli da se raspituju da li bismo bili voljni da uvrstimo materijal koji bi bio više po njihovom ukusu. I naravno da smo ih poslušali."
_________________________________________________________________________
Biti mlad i gej u Putinovoj Rusiji
_________________________________________________________________________
Kada Tereza danas odlazi u porno radnju sa mužem, što rade otprilike svake dve godine, oko 25 odsto onoga što kupe jeste gej ponografija. Nijedno od njih nema neko posebno interesovanje za gej pornjavu, tako da se prilikom izbora oslanjaju na ovlašni pogled na omote.
Tereza me je sprovela kroz prostoriju za davanje uzoraka u svojoj firmi. Tri fioke, svaka obeležena sa oznakom "vizuelna pomagala", imale su još i dodatne etikete koje su određivale njihov sadržaj. Na dve je pisalo "Muško/žensko" a na jednoj "Muško/muško." "Ne želimo nikoga da uvredimo ako slučajno otvore pogrešnu fioku", rekla je ona dok je pregledala DVD-jeve a ja je slikao. "Zato smo ih tako obeležili."
Prostorija za davanje uzorka u "Njujorškoj banci sperme i embriona".
Obezbeđivanje materijala sa oznakom "X" je u svakom kontekstu hodanje po tankoj žici. Neke firme, poput "Njujorške banke sperme i embriona" (SEBNY), moraju posebno da paze šta rade zato što se ne bave samo doniranjem sperme. Oni još i skladište spermu adolescenata koji se spremaju za podvrgavanje hemoterapiji. Posetio sam Alberta Anounu, rukovodioca SEBNY-a, da porazgovaram s njim o tim slučajevima.
"Ne želite nikoga da dovedete u neprijatnu situaciju", rekao je Albert. "Zato što nam dolaze mladići [koji boluju od raka] sa 11, 13 ili 14 godina, moram da pitam njihove roditelje da li je to u redu. Ponekad roditelji kažu da nije. 'Molim vas, ne stavljajte ništa pred mog sina.' Onda se staramo da u prostoriji nema ničega."
Albert me je uveo u prostoriju za davanje uzorka u svojoj firmi. Prošetao je okolo, objasnivši mi značaj svakog predmeta. Pokazao mi je barsku stolicu ispred TV-a. "Neka mesta drže kauč, ja više volim barsku stolicu", rekao je on. "Smatram da je dinamičnija, muškarcu je lakše da ejakulira stojeći nego sedeći." Prišao je uramljenoj slici gole Madone na zidu. "Tu je imala 18 ili 19 godina", rekao je. "Nije li ta slika predivna?"
Prelistao sam Plejboje koje je imao na stolu. Neki su bili stari, iz ranih 2010-ih ili kasnih 2000-tih. "Datum nije toliko bitan kao šta se postiže", rekao je on, "a ne koristimo više toliko časopise. Danas su to uglavnom DVD-jevi."
"Mi smo skroz staromodni. Muškarci sa muškarcima, žene sa ženama, dvoje na jedno — sve je to u redu. Ali nemojte mi doći sa zahtevom za snimkom sa životinjama." – Dr Džoel Batzofin
Kao vlasnik, Albert je na sebe preuzeo odgovornost nabavke materijala, ali ne obraća previše pažnju na sadržaj dok ga kupuje. Obično će kupiti širok izbor, pa će ga pregledati kasnije. "Imam žensko osoblje i one razumeju šta muškarci traže da bi se opustili", rekao je on. "Ne moraju one to da rade, nije im to posao, ali ako žele, pregledaće materijal i dati mi svoje mišljenje o njemu."
"Morate da gledate, morate da vidite", kazao je on. "Jednom smo imali snimak na kom su bili životinja i čovek. Dobio sam to iz radnje, ali nisam znao šta je. Pogledali smo i shvatili da uopšte nije prikladno."
Isto tako, sve klinike koje sam intervjuisao istakle su da iako se traži raznolikost u smislu rase i seksualne orijentacije, ne ide se dalje od toga. Suprug Tereze Randolf, doktor Džoel Batzofin, lekar i suvlasnik "Njujorške službe za oplodnju", bio je nepopustljiv po ovom pitanju.
"Šta smo mi?", zapitao se retorički. " Mi smo skroz staromodni. Muškarci sa muškarcima, žene sa ženama, dvoje na jednog — sve je to u redu. Ali nemojte mi dolaziti sa zahtevom za snimkom sa životinjama. I ovo đubre sa skatologijom ili kako god da se to već zove. Žao mi je, ali to ne radimo!" Njegovo lice se pretvorilo u izraz neverice. "Zašto bismo morali to da stavljamo tamo? Ako vam tako nešto treba da biste proizveli spermu, idite negde drugde, dajte uzorak i donesite ga ovamo, a mi ćemo vam ga pregledati."
Hentai pornografija u prostoriji za davanje uzorka.
Najekstremnija pornografija koju sam video bila je japanski hentai (animirana pornografija) u "Menhetnskoj kriobanci". Imali su nekoliko takvih video snimaka u svojoj arhivi. Kliknuo sam na jednu i stajali smo u tišini nekoliko sekundi, gledajući kako animirana učenica puši starijem muškarcu.
Pitao sam laboranta koji je stajao pored mene zašto su uvrstili hentai. "Ne ložim se ja na to, ja nisam iz te generacije", rekao mi je. "Ali drugi laborant je smatrao da je dobro imati je. Mislim da ni u jednom trenutku nema nikakve animirane bestijalnosti niti bilo kakvog fetiša. I dalje je to prilično klasičan heteroseksualni seks."
"Menhtenska kriobanka" je jedinstvena i po tome što svoju pornografiju skida sa interneta, što objašnjava sa kojim je lakoćom drugi laborant uspeo da dođe do hentaia. Većina drugih mesta i dalje koriste DVD-jeve. U "Menhetnskoj kriobanci" su se prebacili na internet iz dva razloga: DVD-jevi su se vremenom oštećivali i ljudi su zapravo počeli da ih kradu. "Gledali bismo kako se gomilica tokom godine polagano smanjuje", rekao je on kroz smeh.
"Njujorška služba za oplodnju" suočava se sa istim problemom. "To je prilično redovna pojava. DVD je lako strpati u džep", rekla je Tereza. "Ali ako smo nabavili stvarno dobru stvar, onda je kompliment što je ukradena."