Šta sam naučio o muževnosti na bajkerskom festivalu
Sve fotografije: Rebecca Rutten

FYI.

This story is over 5 years old.

мотори

Šta sam naučio o muževnosti na bajkerskom festivalu

Gledao sam takmičenje snagatora, bajkere i striptizete, ali sam i razgovarao s ljudima o njihovim nadanjima, snovima i strahovima.

Kraj štanda sa zamrznutim jogurtom, jedan bajker bira koji preliv da stavi, rukama flekavim od ulja. Na pozornici, rok bend Dalšlag – samoproklamovani tvorci „moped metala" – sviraju pesmu o prirodnom neprijatelju svih ljubitelja motocikala – polaganju vožnje. Nekoliko drugih momaka je upravo parkiralo motocikle ispred bine i turiraju motore ispred benda, dok ispijaju količine piva jednake sopstvenoj telesnoj težini.

Reklame

Sredina je jula 2017, i nalazim se na Motociklističkom veselju, najvećem događaju na nemačkoj bajkerskoj sceni. Svake godine, oko šest hiljada ljudi se okupi na napuštenom sovjetskom aerodromu u selu Jiterborg, južno od Berlina. Ne vrti se sve oko motocikala – tu su takmičenja snagatora, ring za kik-boks, unaokolo šetaju striptizete obmotane zmijama, a bendovi prave pakao na bini. Ali uglavnom, tu ima mnogo, mnogo, muževnih muškaraca koji vole motocikle.

Pitanje šta tačno znači biti muškarac je ovih dana prilično krupno. Postoji ideja da je naša percepcija muževnosti toliko toksična da ranije ubija naše muškarce, besni aktivisti za muška prava za svoje probleme krive feministkinje, a takođe postoji i buljuk milenijumskih aktivista koji pokušavaju da redefinišu muškost. Pretpostavio sam da je Motociklističko veselje mesto bez takvih razgovora. Pretpostavio sam da je u pitanju bezbedno mesto za grdosije koje vole pivo, sise i svoje motore. Zbog toga sam došao na festival – da vidim tradicionalnu muževnost u njenom najčistijem obliku.

6,000 ljudi se svake godine okuplja na napuštenom sovjetskom aerodromu u Jiterbogu zbog Motociklističkog veselja.

Po svakoj fizičkoj definiciji, Herbert Čeplinski je veoma, veoma konvencionalno muževan. Jedan je od najkrupnijih momaka koje sam ikada video. Kaže mi da diže 220 kila iz benča, a iz mrtvog dizanja 300 – brojke koje su meni potpuno neshvatljive. Kada ne trenira, radi kao šumar, bukvalno skuplja palo drveće i čupa korenje. „To je dobro za povećanje moje izdržljivosti", kaže on o svom dnevnom poslu. Najviše me je impresioniralo to što je on tek od nedavno zvanično postao muškarac – Herbert je upravo napunio 18 godina.

Reklame

Herbert (levo), sa jednako krupnim ocem, Ingom.

Otac Ingo ga je dovezao skoro 400 kilometara iz Bremena na bajkerski festival, samo da bi Herbert mogao da pokaže svoju snagu na današnjem takmičenju snagatora. Ranije ovog jutra, nadmetao se na jednom od glavnih događaja – bacanju kamena s ramena. U poređenju s njim, ostali takmičari su izgledali kao da su došli da malo zabave publiku, pre nego što dođe Herbert i pokaže im kako se to radi. Kada je došao red na njega, dizao je kamenje veličine fudbalske lopte lako kao da su veličine teniske – i bacao ih toliko daleko, da publika nije prestajala da navija.
Pre nekoliko godina, Herbert je sa 15 godina bio svetski šampion u dizanju tegova, i bio je gost u večernjoj TV emisiji Stefana Raba, bivšeg učesnika Evrovizije. Publici u studiju su ga predstavili kao „najsnažnije dete na svetu". Posle tog gostovanja, lokalna štampa ga je zasipala molbama za intervjue, kaže mi Herbert dok se lagano zagreva.

Herbert baca kamen s ramena.

Okupljeni na bajkerskom festivalu umeju da cene Herbertovu građu, ali to nije uvek slučaj u njegovom svakodnevnom životu. „Teško je prilaziti devojkama kada izgledaš kao ja", kaže mi on. „One više vole tipove nalik Džastinu Biberu". Zbog svojih mišića izgleda mnogo starije nego što jeste, pa se Herbet često nađe u zamci nalik kvaki 22 – devojke njegovih godina misle da je prestar, a starije žene odbija to kada saznaju koliko je mlad.

Reklame

Strast za vežbanje je nasledio od oca Inga, takođe dizača tegova. Isprva je samo gledao i imitirao svog tatu, ali do svoje desete godine, „Herbet je mogao da uradi više sklekova nego što je umeo da izbroji", kaže mi Ingo. Naredno svetsko prvenstvo se bliži – do tada, nastaviće da treniraju kao ekipa. „Dizanje tegova je ego trip", dodaje Ingo. Za njega je to prilika za čoveka da otkrije na šta je sve spremno njegovo telo, i da istraži sopstvenu muževnost. Ali otac i sin osim vežbanja rada i neke druge stvari zajedno – nekim vikendima tezgare kao obezbeđenje u istom klubu u Bremenu.

Voditelj Lars Petersen objašnjava pravila takmičenja snagatora.

Voditelj takmičenja snagatora Lars Peteresen je bio taj koji je pozvao Herberta na festival. Lars je nekadašnji evropski šampion u bacanju kamena s ramena, i organizovanje takmičenja snagatora na Motociklističkom veselju je bila njegova ideja.

Prošlo je dosta vremena otkako je Lars bacio kamen s ramena. „Nekada sam bio u stvarno dobroj formi", kaže on. „Sada sam srećan kada bacim kamenčić u vodu i čuje se kako pljusne". Imao je ambiciju da bude profesionalni bacač kamena s ramena, ali brzo je otkrio da u tome nema para. Zato je umesto toga počeo da se bavi advertajzingom, dok je u isto vreme počeo da organizuje rok koncerte. Ovih dana vodi onlajn časopis o motorima i rok muzici – URL sajta mu je istetoviran na vratu.

U tom časopisu možete naći preglede skupova bajkera, komentare o bajkerskom životu, i tekstove o Larsovom bendu, Wild Rock Project. Kada sam usmerio tok razgovora ka ideji o muževnosti, Lars je rekao da veruje da muškarci imaju svojih slabosti – i da mnoge pesme njegovog benda govore o tome. Pesme takođe govore i o muškarcima koji se pretvaraju da su nešto što nisu, što Lars mrzi. Na primer, bilderi koji treniraju samo da bi pozirali. „To je stvarno sranje", kaže on. „Budi stvaran i pokaži ko si, to je ono što čini dobrog čoveka".

Reklame

Nekoliko bendova je izašlo na scenu da nastupi pred posetiocima.

Kristijan vodi radionicu za sklapanje motora u Egesinu, gradu na severu Nemačke. Jednom je jednom klijentu sastavio motocikl od, između ostalih stvari, dve mašinske puške i jednog pištolja. „Sa vojnog otpada, naravno", dodaje on.

Došao je na Veselje sa svojim najboljim drugom Folkerom, koga je upoznao kada mu je dao da provoza njegov motocikl. „Pitao je da li bih mu dao jedan krug, i ja sam mu dao", kaže mi Kristijan. „Mislio sam da će stvarno samo da obrne krug po ulici". Umesto toga, Folker je zapalio i vratio se dva sata kasnije. Od tog trenutka su postali prijatelji. „Ali više nikome ne pozajmljujem svoj motor", šali se Kristijan.

Kristijan (levo) i Folker.

U to vreme Folker sebi nije mogao da priušti motor. Na žurci povodom srebrnog jubileja njegovog venčanja, Kristijan se pojavio sa poklonom. „Dovezao se na ganc novom motoru, pravo na podijum za igru", kaže Folker. „Postoji jedna nemačka izreka koja kaže da mali pokloni održavaju prijateljstvo. Ali onakav poklon uzdiže prijateljstvo na sasvim novi nivo".
Svakog petka od tada, Folkerova žena bi mu spakovala ručak i on bi otišao u avanturu. „Kuda ćeš", pitala bi ga ona, ali nikada ne bi dobila odgovor. Pre nekoliko godina, ona je umrla od raka. „Motor mi je zaista pomogao u tim teškim vremenima", kaže Folker, i gura naočare na nos da bi sakrio suze.

Čovek, njegov motor i salon za tetoviranje na Veselju.

Reklame

Prošle godine su Kristijan i Folker zajedno na motorima otišli na proputovanje po Severnoj Americi – išli su kroz Stenovite planine. „Motori, momci i logorska vatra. Ženama tu nema mesta", kaže Kristijan. On ima 38 godina, a Folker je od njega stariji više od dvadeset godina. „Kristijan mi je kao usvojeni sin", smeje se Folker.

Dok veče pada na Motociklističko veselje, bajkeri piče unaokolo da bi se kurčili. Naročito me je zadivio jedan motocikl ukrašen ilustracijama nabildovanih vikinga koji vitlaju sekirama i nagih anđela. Dok sam dolazio na Veselje, pitao sam se da li ću se susresti sa emotivno osakaćenim individuama zakopanim u prošlim vremenima, ali nimalo nisam bio u pravu.Kada se ovi ljudi okupe, ništa oko njihove muževnosti ne deluje toksično. Momci koje sam upoznao su bili otvoreni i iskreni – i svi su veoma svesni da pivo i bajkovi nisu dovoljni da bi čovek bio muškarac.

Skrolujte za još fotografija sa Motociklističkog veselja u Jiterbogu.