Nik Čester iz benda ‘Džet’ o pesmi „Are You Gonna Be My Girl“

Tekst je prvobitno objavljen na Noisey

Sve počinje nakašljavanjem. Pročišćavanje grla prethodi zvuku daira, basu, i gitarskom rifu koja neobično podseća na Lust for Life Igi Popa.

Videos by VICE

Bombastična rok pesma benda Džet pod naslovom Are You Gonna Be My Girl sadrži tugaljive stihove o devojci sa dubokim crnim čizmama i dugom smeđom kosom i evocira stilove šezdesetih – The Who, The Rolling Stones – za samo tri i po minuta. Ova pesma mnoge ljude čini srećnim, mnoge ljude čini besnim, a Džet je učinila superzvezdama.

Naravno, u karijeri ovog australijskog benda našlo se još hitova, ali preko Be My Girl se

Kvartet iz Melburna probio na scenu. Njihovo nedelo od tada imali smo prilike da čujemo po momačkim večerima, fudbalskim stadionima, video igrama i TV reklamama, kao i uživo kada su se nedavno Jet vratili iz penzije kao predgrupa Brusu Springstinu na turneji po Australiji.

Debitantski album Get Born Džet su snimili u Los Anđelesu sa američkim producentom Dejvom Sardijem, a od oktobra 2003. Prodali su 3.5 miliona primeraka. Kao koautori singla Are You Gonna Be My Girl koji je izašao iste godine u Australiji i UK a godinu dana kasnije i u SAD, navedeni su gitarista Kameron Mansi i pevač Nik Sester.

Pesma i crno-beli video spot u kom bend svira uz siluete koje se njišu predstavlja Australiju u povratku roka početkom 21. veka koji su predvodili The White Stripes, The Strokes i The Hives. Pesma je takođe korišćena u dve velike marketinške kampanje, za Epl ( iPod, iMac) i za Vodafon.

Nik Čester danas živi u gradu Komo na severu Italije. Popričali smo sa njim na temu pesme koja je proslavila njegov bivši bend.

Noisey: Ko je to nosio „duboke crne čizme” i „dugu smeđu kosu”?

Nik Čester: Ne radi se tu o nekoj određenoj devojci. Sve epitete izabrali smo pre svega zbog dikcije. Bilo nam je važno da svaki stih može na pravi način da se otpeva.

Pesma odiše samopouzdanjem, da li si i ti bio takav tih godina?

Ne bih rekao, pre sam bio stidljiv. Nisam umeo da pričam sa devojkama. Ne umem ni sad.

Dok ste radili na pesmi, da li ste očekivali da bude toliko popularna kao što je bila?

Sećam se da smo hteli da zvuči uzbudljivo kao Easybeats, kao rani Stonsi, rani Hu. Slušali smo dosta stvari sa početka šezdesetih u to vreme. Nismo imali pojma da će se tolikim ljudima svideti. Hteli smo samo da napišemo rok baladu uz koju može i da se igra.

Kako je bilo na samom početku, svirali ste redovno u Duke of Windsor u Melburnu?

Čini mi se da smo u to vreme svirali neku ranu verziju, mada se ne sećam tačno u čemu je bila razlika. Znam samo da nismo još imali tekst, samo sam izmišljao nešto u hodu i nadao se da niko neće da primeti. Dobro je prošlo.

Kad ste snimali album, da li ste imali osećaj koja bi od pesama mogla da bude hit?

Pa bilo je par pesama za koje smo znali da su onako pevljive, ali generalno ne. Uvek smo se trudili da podjednaku pažnju posvetimo svakoj pesmi.

Producent vam je na prvom albumu bio Dejv Sardi?

Bilo je zabavno raditi sa Sardijem. Pesme su već bile formirane, imale su jasan identitet, tako da je samo snimanje bilo dosta direktno. Već smo ih dosta dugo svirali uživo, pa smo znali kako treba da zvuče.

Be My Girl ste svirali 2003. na Saturday Night Live, tu ste je sigurno već dobro znali.

Odlično je bilo na SNL, svi smo bili dosta opušteni. Amerikancima iz izdavačke kuće bila je frka da sve prođe savršeno, ali mi u to vreme nismo ni znali zašto je toliko bitno.

Kakve su bile ove skorije svirke po Australiji, da li se pesma sa vremenom izmenila?

Bilo je sjajno posle tolike pauze. Ne bih rekao da smo menjali pesme, možda smo čak i više vodili računa da budemo verni originalu nego ranije.

Kad je Are You Gonna Be My Girl singl izašao u SAD krajem proleća 2004., album Get Born je već osam meseci bio u prodaji, bez zapaženog uspeha na tržištu ili kod kritike. Kad je singl postao tako enormno popularan?

Teško mi je tačno da se setim tog vremena, nismo previše pažnje posvećivali toj strani posla. Što se nas tiče, taj projekat je već bio uspešno okončan – imali smo dobar album i išli smo na turneje po svetu.

Pesma se pojavila u jednom od prvih oglasa u Apple kampanji. Koliko je to uticalo na uspeh kod publike?

To je svakako bila prelomna tačka. Globalno prisustvo je sve promenilo, u to vreme je iPod bio neopisivo popularan proizvod, svi su o njemu pričali.

Poređenja sa Lust for Life se prave odavno, da li si se navikao na njih?

Ja sam to poređenje oduvek prihvatao. Naša je samo jedna u nizu pesama koje imaju taj isti ritam, kao i Town Called Malice, Can’t Hurry Love, i mnoge druge.

Pesmu mnoge asocira na zabavu sa početka veka. Ta ista publika danas ima porodice i odgovornosti. Da li im danas pruža osećaj slobode, eskapizma?

Ne znam ja to. Moj lični odnos sa pesmom je previše intiman.

Šta misliš o tome što vas svet pamti po toj jednoj pesmi?

Nemam ništa protiv, mada nisam još gotov.

Ilustracija Ben Tomson