FYI.

This story is over 5 years old.

Sport

​Britanske navijačke grupe mešaju ultradesničarske elemente sa multikulturalizmom

Identitet je složena stvar, a članstvo u grupama nekad znači da ćete lična uverenja ostaviti po strani kad se sukobljavaju sa onima drugih članova.

Članovi navijačke grupe Mančester Junajteda 'Inter City Jibbers' 1982. godine. Iako među njima nije bilo ultradesničarskih elemenata, u bandi je bilo ljudi sklonih verskoj diskriminaciji (Fotografija posredstvom Kolina Blejnija)

Nema sve u životu uvek smisla. Uhodani i poznati obrasci se raspadaju, vaš um mora nakratko da se pomuči da sve poveže i, jeste, vlasnik hotela i zvezda rijaliti programa Donald Tramp je novoizabrani predsednik Sjedinjenih Američkih Država. Ali dok sam radio na članku o neonacističkoj grupi Combat 18, saznao sam da je njihov vodeći član Čarli Sardžent, verovatno nelogično, fudbalski huligan Arsenala. Članstvo navijačkih bandi Arsenala u to vreme bilo je mešano i sadržalo je brojne crne članove – što je potencijalno neobična zajednička osnova oko koje ubeđeni rasisti i huliganski elementi kluba mogu da se okupe. U stvarnosti to, međutim, nije tako retko kao što se u prvi mah misli.

Reklame

Pre nego što sam počeo da pišem za VICE, nakratko sam radio kao pisac iz senke za memoare fudbalskih huligana i saznao da su članovi brojnih bandi bili i etničke manjine, i ljudi sa ultradesničarskim stavovima. Čak su Čelsijevi ozloglašeno rasistički nastrojeni Headhunters, čiji amblem sa lobanjom nosi velike sličnosti sa SS Totenkopf , imali istaknute crne članove. Isto važi za versku diskriminaciju; postoje bande koje sadrže mešavinu protestanata i katolika, oba sa prilično ekstremnim stavovima prema religiji. Šta to privlači ljude bandama koje gaje otvoreni prezir prema njihovom etničkom poreklu ili veri?

"Mislim da je posvećenost klubu među bandama oduvek bila važnija od posvećenosti bilo kojim društvenim stavovima – rasizmu, homofobiji, itd – tako da huligani iz redova etničkih manjina postaju sastavni deo lojalnosti klubu među bandama fudbalskih huligana", kaže akademik i pisac profesor Stiv Redhed. On tvrdi i da se jedinstvena ekipa doživljava kao nešto najvažnije pred "spoljnim" pretnjama.

To mogu da budu strano vlasništvo nad klubom, medijske fabrikacije i/ili policijska infiltracija. Isto najverovatnije funkcioniše u oba smera: rasisti su spremni da ostave po strani mržnju prema etničkim manjinama kako bi sačuvali koheziju bande, a manjine su iz istog razloga spremne da zanemare činjenicu da u njihovoj bandi ima rasista.

Neki čak tvrde da ultradesničarki stavovi koje izražavaju određeni članovi fudbalskih bandi njima nisu nimalo važni. Pit, bivši crni huligan Kristal Palasa, smatra da "rasisti" mogu da se slažu sa crnim članovima bandi zato što u stvari nemaju tolike predrasude kao što to žele da pokažu. "Svi oni samo slede modu", kaže on. "Zastupaju te stavove, ali ne tvrdokorno."

Reklame

On kaže da crni momci u bandama sa ultradesničarskim članovima ove obično nisu smatrali ozbiljnim rasistima, jer se većini tih tzv. ultradesničara dopadao imidž desničarskih bitangi, ali zapravo nisu zastupali tu ideologiju. "Mediji vide bande kao što su one okupljene oko Čelsija i kažu: 'Oh da, njih prati loš glas saradnje sa Nacionalnim frontom', ali koliko njih stvarno zastupa te stavove kad su dozvolili crnim momcima da budu njihovi istaknuti članovi?", pita se on.

Pominjem kako je logo Čelsijevih Headhuntersa sličan nacističkom simbolu , ali Pit sumnja da većina članova bande u stvari zna šta on predstavlja. On ističe kako je jedan član bande Kristal Palasa nesvesno odštampao vizit-karte sa crvenom rukom Alstera i kasnije se iskreno iznenadio kad se jedan irski katolik uvredio.

Novinarka BBC-ja Karolina Gal provela je dugo vremena sa fudbalskim huliganima dok je sakupljala građu za istorijat tri različite bande. Ona prenosi utiske slične Pitovim, ističući činjenicu da je mentalitet mase posebno naglašen u fudbalskim bandama. "To je karakteristično za većinu huliganskih bandi. Ljudi prosto slede taj fazon", kaže ona.

Gal je pratila Leeds Service Crew, koji se smatraju najvećim rasistima među fudbalskim bandama, ali imaju i čoveka mešanog porekla u višim ešalonima organizacije. "To je njegov tim, on odatle potiče", kaže ona, "i koliko sam mogla da shvatim, nikad se nije našao u situaciji u kojoj se lično susreo sa animozitetom jedan-na-jedan sa Lidsovim momcima na rasnoj osnovi. Bio je prihvaćen, tako da je nastavio da bude deo svega." Iako je mala manjina Lidsove bande verovatno istinski rasistička, Gal kaže da joj je izgledalo kao da je većina drugih bila poneta trenutkom i salutirala nacističkim pozdravom na utakmicama jer je videla da to drugi rade.

Reklame

Stav da ljudi koji gledaju izvana ka unutra doživljavaju huligane kao da su veći rasisti nego što zapravo jesu zastupa i Pol*, crni huligan iz Liverpula. On tvrdi da optužbe za rasizam upućene njegovoj bandi potiču od poistovećivanja političke nekorektnosti sa istinskim predrasudama. "Mnogi momci govori 'crnčuga' a zapravo nisu rasisti", kaže on. "Oni to samo tako kažu." Ne može se zanemariti činjenica da huligani u drugim mešanim bandama imaju dokazane veze sa grupama kao što su Combat 18 i Nacionalni front, tako da to ne može biti istina baš u svim slučajevima.

U suštini, ovo nam govori da se bande i lojalnost klubu doživljavaju kao viši prioritet od rase i identiteta. Slična dinamika vidi se i u bandama sa verskim elementom. Uzmite na primer Red Army Mančester Junajteda, koja sadrži mešavinu irsko-mančesterskih katolika i protestanata. Najmanje jedan od katolika koje sam sreo u prošlosti izrazio je simpatije prema IRA.

Džon Meki, zdesna, i nekoliko prijatelja

Prema rečima Kolina Blejnija – bivšeg člana podgrupe poznate kao InterCity Jibbers (ICJ) usredsređene na zločine kojima se stiče materijalna dobit – vernost grupama kao što su Red Army i ICJ spojilo je ljude koji bi inače bili smrtni neprijatelji. "Naša škola, koja je bila katolička, obično se tukla sa protestantskom, ali su se posle toga ljudi koji su se među sobom tukli ujedinili zbog Junajteda", kaže on. On tvrdi i da je, uprkos tome što je katolik, išao na paradu "Narandžastog marša" sa članom ICJ-a Džonom "Gridom" Mekkijem [slika gore], što se nikad ne bi desilo da nisu delili članstvo u istoj grupi.

Ovaj neobičan paradoks doveo je do tešnjih veza među delom fudbalskih navijača koje autsajderi vezuju za nasilje. Identitet je složena stvar, a članstvo u grupama nekad znači da ćete lična uverenja ostaviti po strani kad se sukobljavaju sa onima drugih članova. "Kad se sve sabere i oduzme", kaže Gal, "kad se suočite sa svojim takozvanim protivnicima, nećete odbiti da se borite rame uz rame sa čovekom određenog porekla samo zato što je tog porekla."

*Ime je izmenjeno

Hvala svima koji su izdvojili vreme da pričaju sa mnom, a takođe i MC Fluksu zato što me je povezao sa Pitom. Više o huliganima Kristal Palasa možete pročitati u Fluksovoj autobiografiji.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu