FYI.

This story is over 5 years old.

lični stav

Šta histerija oko Lidla govori o Srbiji?

Ne baš mnogo i ništa novo. Siromašni smo, novac utiče na medije i advertajzing je zamenio kulturu.
Fotografija:  MILOS MISKOV/BETA

Otvorio se lanac prodavnica u Srbiji. Zapošljeno je malo više od hiljadu ljudi i drugi trgovinski lanci su dobili konkurenciju. To je sve što se u suštini desilo.

I ovde, posle prvog pasusa bi trebalo da stoji obrt koji - na osnovu jako malo podataka i jako mnogo ličnih, i ne baš dobro promišljenih ideoloških, kulturoloških i ličnih pristrasnosti - treba da postavi tezu koja bi govorila da otvaranje LIDLA U STVARI ZNAČI OVO.

Reklame

Ali, u stvari, ne postoji ništa skriveno u svemu što se dešava i otvaranje Lidla ne otkriva ništa što ranije nije bilo dobro poznato. Niti ukazuje na neku skrivenu karakteristiku društva u kome živimo.

Ovo otvaranje samo ponovo podvlači već utvrđene karakteristike Srbije: ljudi su siromašni, na medije je lako uticati novcem, advertajzing deluje i jedan je od dominantnih sila u kulturi ovog društva.

Siromaštvo

Kupovna moć srpskog društva je niska, i takva je već četvrt veka. Ovo ne znači da ljudi umiru od gladi, ali ogroman deo zaposlenih je prekarijat i svaki trošak je bitan, čak i ljudima koji mogu da "pokriju" sve račune. Jedna od glavnih tema otvaranje Lidla je bilo hiperbolično izveštavanje o "otimanju" oko pilića koji koštaju nešto više od stotinu dinara. Brzim pretraživanjem se lako utvrđuje da kod konkurencije isti proizvod košta tri ili četiri puta više. Očigledna je privlačnost Lidlovog "pileta" u odnosu na piliće konkurencije. I to ne važi samo za Srbiju, tako je bilo gde u svetu.

Dalje, ovo nije samo promo cena koja će važiti prvih nekoliko dana, već je primer celokupnog Lidlovog biznis modela. Svuda, Lidl spušta cene zbog modifikacija koje je napravio u lancu nabavke i u načinu pružanja usluge: najveći deo proizvoda su "prajvet lejbl", što znači da su direktno pravljeni za Lidl, i da nema nikakvog posrednika između njih i proizvođača; broj proizvoda koje Lidl prodaje je ograničen i sadrži one koji "brzo idu sa polica"; radnje su male, broj zaposlenih takođe; proizvodi su izloženi u pakovanjima u kojima su transportovani, sve se optimizuje da bude što efikasnije. Sve ovo omogućava da cene budu niže i da se prodaje više. U suštini je vrlo jednostavno, ali toliko iscrpljujuće za zaposlene da dovodi do štrajkova.

Reklame

Ali nazad na pile. Dakle, postoji proizvod široke potrošnje koji košta tri ili četiri puta manje nego kod konkurencije na tržištu na kome je kupovna moć niska. Naravno da će biti navala na njega.

Mediji

Na dan otvaranje Lidl prodavnica na "mrežama" je bila manja uzbuna jer je najveći deo novina - bez obzira da li su bliske vlasti ili su "prestižni levičarski dnevnik Danas" - bio „obmotan“ reklamama o „dobrim vestima da je Lidl otvoren.“ Ljude je ovo podsetilo na situaciju pred izbore prošle godine kada je SNS uradio isto poslednjeg dana kampanje. Uspostavljane su političke konotacije jer je predsednik Vučić otvorio Lidl radnju nakon meseci ponavljanja koliko je ponosan na dolazak ovog trgovinskog lanca u Srbiju.

Naravno, stvar je opet bila vrlo jednostavna: Lidl je u nedeljama pred otvaranje "lopatom sipao novac" u reklamiranje: od televizije, preko novina i internet portala do bilborda po celoj Srbiji. Posle otvaranja, usledila je gomila priča u svim medijima koje su izgledale više kao plaćeni PR a ne kao novinski izveštaji, ali s obzirom na to da nigde nije naznačeno da se radi o plaćenom prostoru, verovatnije je da se radi o tome da su redakcije same odlučile da afirmativno pišu o otvaranju. I ovo pokazuje ne otvorenu korupciju, već uticaj koji veliko ulaganje u reklame donosi na uređivačku politiku. Mnogo je lakše afirmativno pisati o nekome ko je uložio desetine hiljade evra u reklamiranje na vašoj novini/televiziji/portalu. Šta više, to je čak i ljudski, pogotovo kada ne postoji neki stravično ubedljiv argument za "negativno" pisanje o otvaranju lanca prodavnica (ako ne prilazite tome iz levičarske perspektive).

Reklame

Postoji određena paralela između Lidla i SNS, ali ona nije ona o kojoj se spekulisalo prethodnih dana, već se naslanja na ovo iznad: isto kao što je lakše pozitivno pisati o trgovinskom lancu koji je uložio mnogo para u reklamiranje kod vas, tako je lakše pisati pozitivno o predsedniku koji je jako popularan i koji ima običaj da vas "uzme na zub" na presicama ako mu se ne sviđa kako pišete o njegovoj vlasti. A u ljudskoj prirodi je da radi ono što je lakše.

Advertajzing

Pomenuto "sipanje para lopatom" je imalo efekat ne samo na medije već i na širu javnost. Od negativnih komentara na reklamnu kampanju u kojoj je ženska osoba poslužila kao personifikacija "za niske cene", preko Lidla koji zauzima prostor u gotovo svakom razgovoru, pa do ovog kratkog teksta, dolazak trgovinskog lanca se pretvorio u kulturološki događaj. To je samo ponavljanje onoga što se dešavalo ranije - prilikom otvaranja "H&M", prilikom otvaranja "Ikee", čak i najava da će "Starbaks" u Srbiji biti na ćirilici. To što Lidl dominira kulturom i društvom Srbije poslednjih nekoliko nedelja bi moglo lakše braniti "da se ništa drugo ne dešava“, ali samo ove nedelje, Srbija je pobedila Crnu Goru u fudbalu ove nedelje, trenutno počinje jesenji semestar na fakultetima i a na nacionalnom servisu se emituje nova domaća serija. Sve te teme su sekundarne u odnosu na otvaranje lanca prodavnica u javnom razgovoru, što pokazuje i koliko advertajzing i dalje jako dobro deluje na javnost i može da oblikuje njene preokupacije.

Ali sve ovo je poznato od ranije i samo će nastaviti da se dešava. Više nije ni bitno da li je dobro ili loše. Previše je veliko i uticajno da bi te ocene mogle bilo šta da znače osim javnog deklarisanja svog političkog/kulturološkog/ideološkog/ekonomskog identiteta. A koga je stvarno briga za to kada najvećem delu stanovništva stvarno finansijski znači što sad može da kupi četiri pileta za novac koji je do sad trebalo da izdvoji za jedno?