FYI.

This story is over 5 years old.

Alkohol

Toliko mi je drago zbog Trampa, da sam prestala da pijem

Predsednik je dovoljno lud. Uz alkohol bi sve bilo mnogo gore.
Lia Kantrowitz
ilustracije Lia Kantrowitz

Kada sam prestala da pijem, to nije imalo nikakve veze sa Donaldom Trampom. Prestala sam pet nedelja pre izbora, kada su svi (uključujući i mene) pretpostavljali da će pobediti Hilari Klinton, i ja sam se nalazila usred lične krize mentalnog zdravlja, koju su moje pijane terevenke samo pospešivale. Stekla sam tu naviku kao mlada tinejdžerka, i to me je pratilo i tokom studija, i nadalje. Pila sam kada sam bila pod stresom, umorna, gladna, ili se dosađivala; kada sam nešto slavila, družila se, na žurkama i na zezanjima. Piće je bilo utkano u gotovo sve što sam radila, nešto što je postalo toliko rutinski, da sam zaboravila ko sam bez njega.

Reklame

Podlegla sam mentalitetu „tebi je potrebno piće". Bilo da sam imala dug dan na faksu ili na poslu, ili prolazila kroz ličnu krizu, ili se osećala posebno depresivno, uvek bih rekla sebi da zaslužujem piće, i tretirala alkohol i kao lek, i kao nagradu za to što se snalazim u ovom komplikovanom svetu. To je bio način razmišljanja o alkoholu koji sam pokupila iz raznih segmenata pop kulture: piće je bilo lek za stres i poteškoće, opuštalo me je, i stvari koje nisu zabavne ponovo je činilo zabavnima.

Kako se ispostavilo, alkohol za mene nije bio zabava. Piće je intenziviralo moje samoubilačke sklonosti, i zbog njega sam bila neprekidno umorna, u lošem stanju i zaboravna. Zato sam prestala. Ali zastrašuje me pomisao kakav bi mi bio život da i dalje pijem dok je Tramp u Beloj kući.

Veče kada su bili izbori sam ostala kod kuće, i dok su se izgledi za Trampovu povodu menjali od nemogućih, ka malo verovatnim, do sasvim izvesnih, počela sam sve više da se plašim onoga što će uskoro postati stvarnost. Dok sam video-četovala sa momkom koji mi je ubrzo nakon toga posao dečko, gomila pijanih poruka mojih prijatelja mi je zakrčila telefon – tužni izveštaji sa izbornih žurki koje su se izjalovile.

Moja pijana verzija bi prisustvovala tim žurkama, razvaljena i musava. Sećam se poruke koju sam napisala pijana, mesecima pre izbora: „Ako Tramp pobedi, ubiću se, zato što mi je potreban izgovor".

9. novembra sam se probudila u depresiji i uplašena za budućnost, ali takođe i osećajući određenu dozu zahvalnosti – koliko god da stvari stoje loše, barem nisam bila mamurna.

Reklame

Kako se ispostavilo, uzdržavanje od pića u Trampovo doba je bila jedna od najboljih odluka koje sam ikada donela. Njegovo predsednikovanje je haotično i protivrečno – nijedan božji dan ne znaš da li će da oda neku poverljivu informaciju, ili će nekog iznenada da otpusti. A pošto je meni posao da svakodnevno pišem o politici, nemam opciju da se jednostavno isključim. Ostati bistre glave, sa kontrolom nad sopstvenim telom, esencijalno je da ostaneš normalan.

Dok sam pila, uvek sam bila sklona tome da odustanem. Krizna politička vremena imaju sličan efekat. Kombinacija to dvoje bi bila noćna mora.

Ne mislim da sam usamljena u tome što verujem da tanka opna anksioznosti prekriva sve živo, i što imam osećaj da bi u svakom trenutku naše dete – predsednik moglo da pokvari nešto što više ne bi moglo da se popravi. Užasnuta sam od toga da će sledeća notifikacija Njujork Tajmsa da me obavesti o tome koji novi krug pakla se otvorio u dnevnim vestima. A u ovim posebno burnim vremenima, to što ne pijem me stabilizuje, čini da se osećam povezanija sa svetom. Piće me je činilo ishitrenijom, više opsednutom sobom, zaboravnom i nerazumnom. U Trampovoj eri „post-istine", želim da stvari imaju više smisla. Želim da se osećam živom i stvarnom u sopstvenom telu. To što sam prestala da pijem je bio dobar prvi korak, barem za mene.

Još na VICE.com:

Pre svega, Tramp je strašno glup

Kada ti alkohol pomrači svest

Kako posterima odvratiti Ruse od pića