FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

Ovde počiva hipster

Hipster je nekad delovao kao borbena poza. Hiper-intelektualizovani odgovor na izošljareno retrogradne Bušove godine. Danas ne znači ništa sem možda "napola angažovani intelektualac bez kredita i sa biciklom"

Fotografije: Jamie Lee Curtis Taete

Prošlo je dovoljno vremena otkako je svet dostigao vrhunac hipsteraja da bismo se osvrnuli na njega kao na pokret, maniju ili meme, ili šta god da je već bio, i pokušamo da shvatimo šta je sve to – i da li je – uopšte nešto značilo. I to ćemo raditi naredne nedelje u seriji naših tekstova.

"Dugo sam se hvalisao da sam gospodar svih mogućih horizonata i smatrao da su velika imena savremenog slikarstva i poezije smešni."

Reklame

- "Boravak u paklu", Artur Rembo, 1873

Meri Vilke: [čita naglas iz memoara Isakove supruge] "Bio je sklon napadima besa, jevrejskoj liberalnoj paranoji, muškom šovinizmu, pravedničkoj mizantropiji i nihilističkim, očajničkim raspoloženjima. Uvek je imao pritužbe na život, ali nikad nije imao rešenja. Žudeo je da postane umetnik ali se gnušao nužnih odricanja. U najintimnijim trenucima, govorio je o svom strahu od smrti, koji je uzdizao u tragične visine, a zapravo se radilo samo o običnom narcisizmu."

- Film "Menhetn", režija: Vudi Alen, 1979

ŽELIM SAMO DA PIJEM KAFU, STVARAM I SPAVAM

- Natpis na raznim brendiranim suvenirima, 2013

******

Ovu 2015. ćemo pamtiti kao godinu kad su komentari na Jutjubu dobili političku partiju. Kao godinu kad je Drejk svaki trenutak vašeg života pretvorio u osećaj pripitosti na svadbi. Bila je to godina kad je blog Hipster Runoff umro zauvek, godina kad je internet u celosti progutao samog sebe i sa njim svako ozbiljno pominjanje hipstera iz ranih dvehiljaditih, makar one tvrde struje tipa Look At This Fucking Hipster.

Pročitajte i: Pitali smo stručnjaka zašto ljudi mrze hipstere

Ova grupa tekstova služi kao nadgrobna ploča za hipstere, ali posmrtno slovo u njihovu čast deluje istovremeno preuranjeno i zakasnelo. Bila je to estetika, segment populacije, ideja koja je delovala kao da istovremeno postoji oduvek i da nikad do kraja nije definisana, karikatura od njenog začetka, razvodnjena, neprecizna, banalna a opet nekako neprijatno efikasna etiketa. Ako je uopšte bio nešto, hipster je bio širokogrudo prihvatanje emocija, ideologija i fascinacija zbog kojih bi vas Republikanci nazvali pičkicom.

Reklame

Razmetanje ovim ostacima muzičkih, filozofskih ili društvenih pokreta značilo je obznaniti svetu iz svega glasa da ste pionir, arhivar ili prezervacionista. To je bilo proseravanje, ali Amerikanci su se ionako oduvek svodili na nagoveštaj. Pozu. Busanje u grudi. Ono što u ogledalu sami sebe ubede da su i ono što shvate da su dok idu kući, pa razdvajaju ta dva što duže mogu. Ali nismo više ranjivi pred svim tim, ne za stvarno. Nema više lažnih pionira zato što nema više lažnih granica. Svi mogu biti svuda zauvek. Internet je dekontekstualizovao sve. Ne potičeš niotkuda jer svi živimo na istom mestu. Svi volimo filmove, seks i dokoličarenje. Zato smo dobili "dođi da gledamo Netfliks zajedno". Nije bitno šta gledaš ili koga pokušavaš da kresneš; to su samo naši nagoni, koliko god pitomi i opšti bili; završili smo sa ekskluzivnošću. "Došao sam da se provedem, a ne da trajem", rekao je izvesni mudrac. Estetika je samo pokretač, provodnik, sredstvo uz čiju pomoć ćeš zadovoljiti istu onu glad koju svi osećamo, u restoranu, piceriji ili dok podgrevaš zamrznutu hranu u mikrotalasnoj — gde god bilo, nije bitno.

Ova 2015. bila je godina kad je internet napao lika po imenu The Fat Jew zato što je pokrao sve memove, a onda… od svega toga ništa nije ispalo. Eno ga i dalje, peva karaoke verzije svih pesama o Mržnji prema samom sebi na internetu: Umukni i sviraj hitove. Bila je to godina kad smo svi postali neka vrsta kolaborativnih refleksija samih sebe. Bila je to godina kad samo se porodili i okrenuli bockanju krvave lešine za svega tri dana. Memove smo pretvarali u dukseve. Ne postoje kulturne elite zato što ne postoji oskudica. Na internetu svako može da bude milijarder. "Ono kad", emodžiji, meme koje zadovoljavaju vaše naprizmenije impulse tipa "omg! i ja isto!", isticanje univerzalnosti svega. Godina kad je internet postao fluentan u tom opštem, jeste-li-primetili-kako? sajnfeldovskom opservacionizmu. Svi smo isti, oduvek smo bili, svi imamo istovremeno potrebu za zajednicom, pobunom i izolovanom samospoznajom.

Reklame

Parodije koju su prodavali Urban Outfitters i meme Hipsterske Ariel oduvek su delovali neautentično. Umesto toga, hipster je bio definisan pažljivo rukovođenim dihotomijama. Bio je to način da se bude hrabar za ljude koji su inače delovali neizlečivo mlitavo, koji u nedogled redefinišu i procenjuju sve, pokušavaju da shvate šta žele da budu. Ono što se narodu najviše nije dopalo nije bila sama umetnost nego način njene konzumacije, potreba da se sve klasifikuje i secira, da se opravda njihova sopstvena investicija.

Hipster je nekad delovao kao borbena poza. Hiper-intelektualizovani odgovor na izošljareno retrogradne Bušove godine. Danas ne znači ništa sem možda "napola angažovani intelektualac bez kredita i sa biciklom". Možete li da zamislite nekoga sem vaših roditelja ili Marka Rubija da se buni protiv Kardašijanovih? Da li i najbezdušniji stereotip može da ostane imun na Karli Rej? Bogati belci i dalje žele da vam diktiraju kako da živite svoj život, ali svet je jedna velika smaračina i ponekad samo Džastin Biber može da vas odobrovolji, a to pravo niko ne sme da vam ospori.

Hipsteraj kao pokret je oduvek delovao kao da je u adolescentskoj fazi. Kretali su se kao da se u svakom trenutku nalaze negde između nežnog, izveštačenog prenemaganja i napora da deluju zamišljeno i misteriozno. Potreba da se u svakom trenutku bude sve. Smotana osećajnost Majkla Sere, hipohondrija Vudija Alena i nemarni odmetnik Stenlija Kovalskog. Cenili su ih kao filozofe i plašili ih se kao ljudi koji veruju samo sopstvenim impulsima. Primitivno minimalistički, a opet uljudni. Možete da opišete oba ova tipa ljudi kao hipstere a opet oni ne dele gotovo nijednu osobinu, fizičku ili duhovnu, osim neke vrste ugađanja samom sebi, privrženosti pravilima estetskih načela.

Reklame

Pišući za Njujork tajms 1985. godine o Baskijatu, Ketlin Mekgigan je rekla: "Baskijat održava finu ravnotežu između naizgled kontradiktornih sila: kontrole i spontanosti, pretnje i bogatstva duha, urbanog pejzaža i primitivizma."

Zadajte Hipster-Ipsumu da vam izbaci četiri pasusa ispraznog teksta o hipsterima. Hipstere je u suštini definisala gomila istih tih oprečnosti. "Skupo flaširano" i "točeno pivo", "veganstvo" i "svinjska plećka" "helanke" i "karirane košulje". Hipsteri su zapravo bili marginalno žešće Stvari koje belci vole; "bazični paket" sa boljim muzičkim ukusom i nešto liberalnijim seksualnim sklonostima. To je značilo istovremeno se udubiti u nešto i stajati po strani, biti posvećen i apatičan, ono što bismo nazvali emotivnom hiperbolom — "ovaj gvakamoli sos je najbolja stvar na svetu"; "Nekako mislim da je Toro bio sranje." Predstavljeno kao nešto na pola puta između frendzone i fakboja; istovremeno lik koji vas neće pozvati i lik koji će vas pozvati da se požali na lika koji nije pozvao.

Sklonost istovremeno kompulzivno iskrenom i emotivno suzdržanom delovanju, naglašeno muško i neskriveno žensko ponašanje. Post-emo tumbleri o Final Fantasy-u i biti tužan u Minesoti, ali i muškarčine koje misle da su Hemingvej na omotima knjiga, u crno-belom, hedonisti, nihilisti, muškarci ponosni na svoje dlakave butine.

PREPORUČUJEMO:Pismo 20 godina mlađem sebi

Hipster, u onoj meri u kojoj postoji danas, jeste sposobnost da se podrži ne samo Berni Sanders već i, drskosti radi, Donald Trump. Ljudi koji mogu da se poistovete i sa uzvišenim idealizmom i sa nepokolebljivim narcisizmom. Uništiti Ameriku, načiniti Ameriku ponovo velikom, pretvoriti Ameriku u socijalističku utopiju — nije bitno, zato što zapravo nema nikakvog uloga. Hipster je samo čovek dovoljno bogat da vas čika da imate nešto protiv njega, u svim njegovim beskrajnim kostimima, zbog toga kako se urođeno nesporno bogati belac u svojoj srži oseća. Sve je to samo zabava.

Hipsterska kultura na kraju nije toliko potrajala zbog pletenih šešira, naočara ili mikro pivara, već zato što je sve funkcionisalo kao neka vrsta dozvole, odobrenja da se podjednako zađe u bezglavu zabavu i Važne pokrete. Biti hipster bilo je samo ono što smo nekad zvali igrama koje igraju privilegovani belci.

#Occupywallstreet jednog čoveka je #champagneshowers nekog drugog.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu