Toplo je proletnje veče na Stadionu Luj II u Monaku, sunce samo što nije zašlo. U petom minutu prvog poluvremena derbija Azurne obale, Žoao Mutinjo šalje loptu napred, preko odbrane Nice. Ona stiže do Dimitra Berbatova nedaleko od gol-aut linije. On je vešto štopuje, zastaje na delić sekunde kao da nazdravlja sopstvenoj veštini, zatim kreće par koraka napred i opušteno lobuje nemoćnog Davida Ospinu. Minimum napora, maksimum umeća. Gol po njegovoj meri.
Reklame
Kad se govori o njegovom manjku truda, kritičari posežu za rečnicima. Indolencija. Letargija. Ležernost. Ravnodušnost. Nezainteresovanost.Berbatov fudbalu prilazi na svoj način. Ni da hoće, ne bi mogao da uloži više truda u svoju veštu kontrolu lopte; to prosto nije njegov stil. Višak energije bi samo kvario opušteno majstorstvo koje ga definiše. Nema elegancije u ulozi tegleće mazge. „Nećete me videti kako sprintam niz aut liniju. U Bugarskoj postoji izreka koja kaže otprilike da najviši kvalitet ne iziskuje mnogo truda." Tako Berbatov vidi samog sebe.O malom broju igrača mišljenja su toliko različita kao o Dimitru Berbatovu. On živi od kontradikcije, on je prihvata.Dok protivnička odbrana navrat-nanos pokušava da se vrati na svoju polovinu i spreči kontru, on se nonšalantno šeta ka njihovom šesnaestercu. Iako je povučen i introvertan, on odiše samopouzdanjem i pribranošću. Iako deluje mirno, nemojte misliti da ne oseća strast. Sve je to samo varka; on želi da mislite da ga nije briga za utakmicu, da ga ne motiviše želja za pobedom. Time fintira svoje čuvare.
Berba u dresu Spursa zbunjuje komšije iz sa severa Londona // EPA/Andy RainDimitar Ivanov Berbatov rođen je januara 1981. u delu Bugarske po omenu Blagoevgrad, 100 km južno od prestonice, Sofije. U detinjstvu se divio slavnom napadaču Milana, Marku Van Bastenu, pa je odlučio da navija za ovaj klub iz Lombardije. Ipak, sezona Premijer lige 1995-96 donela je petnaestogodišnjem Berbatovu novog idola: „Za mene postoje samo Alan Širer i Marko Van Basten. Širer je bio moj heroj, mogao je iz svakog ugla da zabode gol. I prelepo ih je slavio, samo podignutom rukom", kaže on za BBC. Roditelji su mu za 18. rođendan poklonili dres Njukasl Junajteda, sa kojim je spavao.
Reklame
Berbatovljev fudbal kao umetnost previše je očigledna metafora da bismo je ignorisali. Bugarin je u mladosti želeo da se bavi umetnošću skoro koliko i fudbalom; značajan deo slobodnog vremena provodio je slikajući mural fudbalskih idola na plafonu svoje sobe. Čak i danas, sa 35 godina, navodi crtanje i slikarstvo kao hobije.Talentovanog mladog fudbalera su skauti otkrili u dresu podmlatka OFC Pirina iz rodnog Blagoevgrada. U sofijski CSKA doveo ga je Dimitar Penev, slavni trener koji je sa bugarskom reprezentacijom stigao do polufinala Prvenstva sveta 1994. Kažu da je cena Berbinog potpisa bila samo par fudbalskih lopti.Prvu evropsku utakmicu Berbatov je odigrao 1999. protiv jednog od klubova za koje je u detinjstvu navijao – Njukasl Junajteda. Utakmicu su izgubili ali je te sezone Berbatov eksplodirao, postigavši 16 golova u 34 utakmice. Bio je lojalan i emotivno vezan za svoj klub, ali je odnos između njega i navijača naglo pogoršan posle jedne očajne utakmice protiv lokalnog rivala, PFC Levskog iz Sofije. Svakom fudbaleru teško je da izdrži kad se navijači okrenu protiv njega. „Bio je očajan", priča njegova majka Margarita za Financial Times. „Telefon mu je zvonio a on nije hteo nikome da se javi. Možda mu je to i ostao najgori trenutak u karijeri."Jedan od manje poznatih detalja iz tri sezone koliko je Berbatov proveo u CSKA bilo je njegovo kidnapovanje od strane bugarske mafije. Navodno su ga oteli ljudi lojalni gangsteru po imenu Georgi Ilijev, koji je pokušao da ubedi Berbatova da potpiše za njegov klub, Levski Kustendil. On je nekako uspeo da kontaktira svog oca Ivana, koji je brže-bolje intervenisao. „Bilo je to mučno iskustvo, ali ostavio sam ga iza sebe. Tako se tada živelo, znate," pričao je Berbatov za Times.
Reklame
U januarskom prelaznom roku 2001, Berbatov je krenuo dalje sa karijerom; za samo 2.5 miliona evra kupio ga je Bajer Leverkuzen. Godinu i po kasnije, odigrao je svoje prvo finale Lige šampiona kojim se završila najnesrećnija sezona u novijoj istoriji ovog kluba. Leverkuzen je završio drugi u Bundesligi, izgubio finale nemačkog kupa, a u finalu Lige šampiona na Hempden Parku porazio ih je Real Madrid zahvaljujući čuvenom voleju Zinedina Zidana.
Berba budućim saigračima pokazuje šta ume // PA Images U Bundesligi zabeležio je 68 golova i 32 asistencije za odigranih 10,944 minuta. Golove je dugo čekao, ali kad je počeo da ih sipa nije bilo kraja. Iako nije ništa osvojio u Nemačkoj, stekao je reputaciju jednog od najtraženijih napadača u Evropi. Arogancija i smirenost ispred gola, vrhunska tehnika, kontrola lopte, i urođeni osećaj za prostor privlačili su pažnju elitnih klubova širom kontinenta.Rafa Benitez ga je hteo u januaru 2005, ali taj transfer se nije odigrao jer je Liverpul izvukao upravo Bajer Leverkuzen u osmini finala Lige šampiona. „Znali smo za Berbatova, znao sam ga još dok sam vodio Valensiju. Svi su ga pratili u to vreme", pričao je Benitez za Mirror. „Svi su videli da se radi o kvalitetnom igraču i hteli da ga dovedu, ali žreb je hteo da igramo baš protiv Leverkuzena pa je propala prilika da im ga uzmemo. Nažalost, morali smo da potražimo druga rešenja."Pa ipak, Berbatov se obreo u Engleskoj samo godinu dana kasnije. Dve sezone je odigrao za Totenhem Hotspur pre nego što je napravio još jedan korak više u karijeri. Od kako je istrčao na teren Vajt Hart Lejna, bilo je samo pitanje vremena. Bio je prvi strelac kluba tokom te dve sezone, a na žalost Danijela Levija niko nije mogao da ga iskontroliše.
Reklame
Tek na Old Trafordu je Berbatovljevo majstorstvo dostiglo vrhunac, dodavši malo nepredvidljivosti napadačkom trijumviratu Ronaldo-Runi-Tevez. Nije baš bio novi Kantona, ali umeo je na sličan način da oduševi kao taj fudbalski umetnik.Sezone 2010-11, u 12. godini karijere, Berbatov je postigao 20 golova u ligi, podelivši Zlatnu kopačku sa saigračem Karlosom Tevezom, a bio je imenovan i u najbolji tim sezone. Pomogao je da Junajted osvoji rekordnu 19. titulu, ali ulogu nemilosrdnog strelca dopunjavao je nesebičnim asistiranjem. Kontrolom lopte pod pritiskom i privlačenjem defanzivaca otvarao je prostor za saigrače pre nego što bi im uputio završni pas. Pa ipak, stvari su ubrzo krenule nizbrdo, što je najavila neobjašnjiva odluka trenera da ga ne stavi ni na klupu za finale Lige šampiona 2011. Već sledeće sezone imao je epizodnu ulogu, odigravši tek 21 meč, dvostruko manje nego u prvoj. Transfer je bio neizbežan. Berbatov nije bio ni prvi ni poslednji igrač čiji se odnos sa Ser Aleksom Fergusonom pokazao turbulentnim.
PA Images„Možda je trebalo da odem još tada kad me je [Ferguson] ostavio van tima pred finale. Znao sam da je njegova poslednja, ali ipak je u mojim očima donekle izgubio poštovanje zbog takvog tretmana. Nije mi problem da igram protiv Junajteda, nije mi ni prvi put u karijeri, ali nema smisla gledati unazad. Pozdravio sam se sa onima koji su to zaslužili, ali nisam hteo da se pozdravim sa Fergusonom."
Reklame
Teško je ne zapitati se koliko je toga Berbatov još mogao da ostvari u karijeri, ili bar kako on gleda na to što je postigao. Naravno da broj trofeja nije jedino merilo uspeha, ali za igrača tako pedantnog i tako nadarenog, njegova vitrina je prilično prazna.Karijera ovog Bugarina nekako je uvek tekla smislenim, razumnim tokom. Od skromnog početka u Pirinu do statusa zvezde u Leverkuzenu. Od mančesterskog disidenta do velike ribe u maloj bari Fulama. A Monako? Nema igrača kome ta vrsta glamura bolje pristaje. Za kraj mu ostaje solunski PAOK, gotovo sigurno poslednja stanica.Dimitar Berbatov; umetnik, lenjivac, genijalac, promašaj. Kako će ga svet fudbala pamtiti? Večito potcenjen, možda ni po završetku karijere njegova neobična genijalnost neće dobiti pohvale kakve zaslužuje. Pa ipak, treba se setiti Bugarina onako kako bi i on to hteo: „Ja obično mislim da su moji golovi lepi. Takve i želim da postižem: lepe golove."Još na VICE.comBlekburn Rovers i milioni Džeka VokeraTop 10 sportskih momenata u 2016. godiniRonaldo, onaj pravi, za VICE SportsPratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu