nauka

Manje od 7% ljudskog genoma je zapravo jedinstveno ljudsko, pokazalo istraživanje

Veliki deo ljudskog genoma delimo sa Neandertalcima i drugim arhaičnim vrstama, a samo nas srebro čini jedinstvenima, kažu naučnici u ovom izveštaju.
Less Than 7% of the Human Genome Is Actually Uniquely Human, Study Finds
Fotografija: JazzIRT via Getty Images

Dobro je poznato da ljudi dele deo genoma sa Neandertalcima, ali novo istraživanje pokazalo je u kojoj meri je ljudski genom jedinstven za našu vrstu, a ne nasleđen od naših arhaičnih predaka - za šta se ispostavilo da je u pitanju jako mali procenat.

Istraživači su otkrili da je samo 1.5 do 7 posto modernog ljudskog genoma zapravo jedinstveno ljudsko. Ova iznenađujuće mala brojka zaslužna je za naš neuralni razvoj i funkcije koje su pomogle u svim adaptivnim promenama koje su u toku prethodnih 600,000 godina učinile da čovek danas bude to što jeste, kažu rezultati njihovih istraživanja.

Reklame

Ovo istraživanje, objavljeno u Science Advances u petak, koristilo je algoritam kako bi izgradilo ono što je poznato kao grafik ancestralne rekombinacije za ljude, Neandertalce i genom Denisovaca, što im je omogućilo da jasno uoče regione DNK koji su jedinstveni za moderne ljude. U ovom istraživanju korišćeni su genomi 279 ljudi, dva Neandertalca i jednog Denisovca.

Kada su bliže istražili regione DNK koji su bili specifični za ljude, istraživači su ukazali na to da su grupe alela koje su pronašli "obogaćeni” genima povezanim sa povezivanjem ćelija, rastom neurona i uspostavljanjem sinapsi. Pronašli su takođe i određen broj mutacija uključenih u migracije neuralnih ćelija i čišćenje mozga od toksičnih supstanci. Bilo kako bilo, oni su ukazali na to da ovaj test ne govori o funkcionalnim posledicama ovih mutacija.

“Bilo koja mutacija može biti bez ikakvih posledica, ili menjati regulaciju jednog ili više gena”, kaže vodeći istraživač ove studije Nejten K. Šejfer, student postdoktorskih studija biomolekularnog inženjeringa na Univerzitetu Kalifornija u Santa Kruzu za Motherboard u mejlu. “Sledeći uzbudljiv korak koji zahteva dalje eksperimente je povezati te regione mutacija specifičnih za ljude sa funkcionalnim promenama koje su se dogodile.”

Ovo istraživanje ne govori previše o tome šta karakteriše genom koji delimo sa arhaičnim homininima, ali Šejfer kaže da baš ovo može biti jako teško odrediti. Umesto toga, on spominje druge studije koje su ukazale na alele gena koji su uključeni u imuni sistem koji je bio u prednosti kada govorimo o prirodnoj selekciji u slučajevima “adaptivne introgresije” ili ukrštanja kod ljudi koji su nasledili DNK od arhaičnih hominina. Iako manje od 7 posto deluje kao veoma mala količina jedinstveno ljudskog DNK, ta približna brojka procenta ljudskog genoma mogla bi odrediti više o ljudskoj vrsti nego što bismo mogli i da zamislimo.

“Biološke odlike specifične za moferne ljude pod kontrolom su relativno malog broja genetičkih izmena koje se mogu istražiti tokom narednih istraživanja. To takođe znači i da su neke grupe arhaičnih hominina - kao što su na primer Neandertalci - verivatno bile sličnije nama nego što smo to nekada mislili i verovali,” kaže Šejfer.