zabava

Zašto je loša muzika toliko dobra za trčanje?

Pitao sam eksperte kako slušanje umetnika kao što su Sketmen Džon i Pitbul može poboljšati vaše fitnes sposobnosti.
Ashwin Rodrigues
Brooklyn, US
Running Man Listening to Scatman John
Fotografija: Getty & Shutterstock 

Kako bi se mnogi introverti požalili, mnogi ljudi ovih dana smišljaju sebi nove hobije kako bi popunili svoje vreme, koje mnogo više provode kod kuće usled širenja COVID-19. Mnogi su pokušali da ostanu zdravi, da trče, pa sam gledajući ih, počeo i ja. Delovalo je kao dobra ideja, trebalo mi je da dodam neku aktivnost između bindžovanja serija, kuvanja i spavanja.

Kada treniram, neophodno mi je da slušam neku muziku. Ali ne slušam uvek isto. Kada treniram na spravama, na primer, slušam neku audio knjigu ili podkast. Kada dižem tegove, pustim sebi rep plejlistu koju sam sastavio. Ipak, za trčanje, nijedna od ove dve opcije ne funkcioniše. Umesto toga, uhvatio sam sebe da puštam neke trenutne hitove, za koje inače ne smatram da su dobri. Na primer, mnogo mi se svidela "Diva" od The Kid LAROI i Lil Tecca, tako da sam je slušao preko deset puta kada sam poslednji put išao na trčanje. (Nakon što sam odgledao i video, shvatio sam da su ovi artisti ustvari tinejdžeri, što me je šokiralo poprilično.)

Reklame

U pokušaju da objasnim ovakve svoje ispade putem nauke, krenuo sam da istražujem. Interesantno, ali nisam jedini kome se ovo dešava. Pre nekoliko godina, obe moje sestre pričale su mi o tome da slušaju sranje muziku dok trče. Ali, nije poenta u genetici: jedan moj kolega svoju celu plejlistu za trening opisuje kao smeće (to su moje reči, ne njegove) i pre bi otišao u grob nego mi pokazao bilo koju od pesama koje se nalaze tu (njegove reči, ne moje).

Dr Idit Van Dajk, istraživač pri Gent Univerzitetu u Belgiji, doktorka muzikologije, napisala je knjigu o uticaju muzike na trčanje. Ona je 2016. objavila rad u Annals of Sports Medicine and Research koji istražuje kakav tačno muzika ima uticaj na trčanje.

Van Dajk objašnjava za VICE da “muzičke preferencije mogu zavisiti od ličnosti, raspoloženja, doba dana, godina, toga šta ste čuli kada ste prvi put čuli određenu muziku,“ teko da je teško uširoko opisati određenu pesmu kao idealnu za trčanje kod svake osobe. Ipak, postoje određene smernice. Urađena su istraživanja koja su od ljudi tražila da se odluče za to koje su im melodije omiljene među onima koje su već bili čuli, i ona kaže da "brz tempo, dvodelni ritmovi i glasnoća,“ zajedno sa “keči melodijom“ mogu pojačati vaše performanse i pomoći vam da se ne fokusirate na bol ili umor dok trčite. Dobar primer za lošu muziku dolazi od Haiela Gebrselasijea, trkača iz Etiopije koji je oborio svetski rekord u trčanju na 10,000 metara dok je "Scatman" grmeo stadionom, što Van Dajk i navodi u svom radu iz 2016. godine.

Reklame

"U proseku, možemo reći da muzika kada se radi o trčanju služi kao motivator i kao distraktor,“ navodi Van Dajk u mejlu za VICE.

"Sa muzikom možete da se uskladite, što takođe pomaže nekim ljudima koji ne umeju sami da održe ritam. Svakako je u pitanju psihološki efekat, kada govorimo o tome da vas muzika podržava na bilo koji način,“ kaže Van Dajk. Takođe i ističe da je muzički ukus očigledno jako subjektivna stvar, baš kao i preferencije kada se radi o vežbanju: neki ljudi više vole sporu muziku ili podkaste, ili da treniraju bez ikakve pomoći muzike.

Dr Jasmin C. Hačinson, doktor i profesorkana Springfild koledžu, takođe je izučavala efekte muzike na trčanje. Ona je takođe napisala i članak za Journal of American Medical Athletic Association pod naslovom "Trčanje sa muzikom." Poslušala je pesmu “Diva“ kada sam joj je poslao.

"Ovo je zapravo prilično dobra pesma,“ rekla je dr Hačinson. “Ne mislim da bih je slušala svakog dana, ali mi je jasno zašto ti je dobra za trčanje.“ Opisao sam joj kako mi hook ove pesme odzvanja u glavi od prvog puta kad sam je čuo. Kada trčim, ja kao da jedva čekam da čujem taj slatki zvuk koji me podseća na krofne koje se prodaju u prodavnici sušija iz nekog čudnog razloga. U pitanju je psihološki fenomen pod nazivom “segmentacija,“ objasnila mi je dr Hačinson.

"Mozak voli predvidljivosti, i oseća se dobro kada pogodi šta sledi. To je upravo ono što nam prija kod ritma ili šablona. Ukoliko možeš da predvidiš neki deo pesme, i onda se to i desi, mozak sam sebe nagradi za tako nešto,“ rekla mi je ona.

Reklame

Opisao sam joj ovu pesmu baš kao i moj ukus kada se radi o pesmama za trčanje kao “fast fud muziku,“ koju inače ne bih uzeo u obzir izvan standardnih rotacija. “Percepcija bita je jedna od najnižih funkcija mozga,“ rekla je dr Hačinson, i dodala da se mozak prevashodno fokusira na trčanje, tako da možda nije toliko svestan ostalih stvari koje mu se dešavaju, pa samim tim nije ni svestan samoaktuelizacije.

Hačinson takođe pretpostavlja da muzika služi kao neka vrsta olakšanja, ili osnaživanja kada treniramo. U njenom slučaju, ona sluša Eminema dok trči, posebno pesme kao što je "Till I Collapse," pesma koja je praktično stvorena za dizanje tegova. Pesme koje sadrže jak, repetitivan tempo savršene su za koordinaciju pokreta, i kako ona kaže, "to može biti gotovo svaka Pitbulova pesma.

Iako je muzički ukus izuzetno subjektivna stvar, ipak možemo govoriti o postojanju nekakvih objektivnih kriterijuma. Dr Hačinson preporučuje da pesme budu brže, oko 130 BPM, što je tempo sa kojim želite da se uskladite dok trčite. Većina pesama Dejvida Gete je upravo ove brzine, navodi ona, i u njegovim pesmama imate različite pevače, što je takođe važno ako iščekujete taj hook. To takođe podržava i moju teoriju da je loša muzika dobra za trčanje, zavisno od toga kako se vi osećate vezano za Dejvida Getu.

Kako bih dalje ispitao svoju teoriju da je “loša muzika dobra za trčanje,“ pratio sam stope Haiela Gebrselasijea. Dok sam trčao krug od oko kilometar i po koji je počinjao i završavao se kod mog stana, namestio sam pesmu "Scatman" na repeat i krenuo da trčim. Stigao sam nazad skoro petnaest sekundi brže nego kada sam prošli put trčao ovu rutu i vratio se sa novoprobuđenim poštovanjem za pokojnog Sketmena Džona. Nikada više neću slušati tu pesmu svojom voljom, ali što je još važnije, sada kada se osećam kao da mi je data dozvola u vidu naučne potvrde, napraviću sopstvenu plejlistu za trčanje punu loše muzike.

Ovaj članak je prvobitno objavljen na VICE US.