Janis Varufakis na Subversive festivalu. Foto: Robert Crc, Subversive festival media. Licencirana po FAL via Wikimedia Commons
Janis Varufakis je 20. februara 2015. sam ušao u sedište Evropske unije – u bukvalnom i figurativnom smislu. Došao je bez savetnika, novinara i telohranitelja. Briselski novinari su balavili u isčekivanju nečega što je ličilo na definitivnu i poniznu predaju. Šesnaest dana pre toga, Evropska centralna banka je probušila balon euforije nakon pobede Sirize tako što je povukla svoje redovne pozajmice grčkim bankama.Dok je Varufakis stigao do Brisela, znao je da skoro milijardu evra dnevno odlazi iz grčkog bankarskog sistema. Moraće, bez dogovora, da nametne kontrolu, ograničavajući količinu novca koja sme da se povuče sa bankomata i sprečavajući ispumpavanje keša preko ofšor kompanija. Na kraju je potpisao dogovor koji je bio neka vrsta jadne predaje. Grčka bi dobila prostora da manevriše sprovođenjem mera štednje, odbačena je projekcija suficita od četiri odsto koje su tražile mere iz 2011.U svakom drugom smislu, Grčka je i dalje dužnička kolonija Evropske unije. Ali, imala je malu količinu sopstvene moći, nečim što je koristila "strana buržoazija."Mnogi političari bi dali jezgrovitu izjavu, odgovorili na par pitanja i uputili bi se u saunu u hotelu. Umesto toga, Varufakis je dao 40-minutni intervju, prikazujući dogovor kao manju pobedu. Dogovor je, kada razumete evrozonu, to i bio. Jer je Varufakis, za tih 16 dana, zauzdao Minotaura.U prvom izdanju knjige, predstavio je analizu krize 2008. godine i sve što se nakon toga desilo. Koristio je kritsku legendu o Minotauru kao metaforu – "Globalni Minotuar" bio je američki kapitalizam koncentrisan oko Vol strita, koji izvlači korist od čitavog sveta od 1971. godine. Bez Tezeja da ubije čudoviše, mitsko biće na kraju ubija neodrživa ekonomija. Ali duh Minotaura nastavlja da živi. Ekonomija štednje i primat banaka nad stanovništom, privatnim biznisom i državnim rezervama, bile su zvezde vodilje Evrozone od početka grčke krize. Kada je Amerika nametnula jednostrani dogovor nakon propasti sporazuma Breton-Vud, Nemačka je ostala odlučna da se prihvati na pozitivne strane evropskog dogovora.
Reklame
Reklame