Odbijeni nam pričaju o svojim tragično propalim prosidbama

FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

Odbijeni nam pričaju o svojim tragično propalim prosidbama

Teško da ima većeg blama nego kad ti bračna prosidba bude javno odbijena.

Teško da ima većeg blama nego kad ti bračna prosidba bude javno odbijena. Jutjub pretraga „ failed marriage proposal", ili propale prosidbe, donosi bezbroj snimaka odbijenih nesrećnika, sve jedan mučniji od drugog. Iz nekog razloga, dosta ovih pokušaja prosidbe odvija se u tržnim centrima, pored spomenika, ili na tribinama stadiona. Ovo, naravno, samo doprinosi mučnini: jebiga, niko ne želi da ga teši maskota u kostimu tigra.

Reklame

Ono što Jutjub ne može da pruži je lično svedočenje aktera drame. Da bismo saznali kakav je osećaj u pitanju, razgovarali smo sa troje ljudi koji su ili odbili prosidbu, ili je njihova prosidba bila odbijena.

(Imena su izmenjena)

KATAKLIZMA U DOMAĆOJ RADINOSTI

Bili smo zajedno tek nešto više od godinu dana, a od starta sam joj stavio do znanja da me nimalo ne zanima ni brak ni porodica. Ja imam 29 godina, ona 25, delovalo je da smo se razumeli. Ipak, od prošlog oktobra počela je malo da se „gnezdi". Govorila je koliko me voli i sugerisala da bismo mogli da živimo zajedno, što je za mene bilo previše.

Ti razgovori su se malo proredili, a onda je došao 29. februar. U nedelju popodne, pozvala me je da joj pravim društvo na času domaćinstva. Kad sam stigao u radionicu, soba je bila prepuna sredovečnih žena i šarenih končića. Moja devojka je vredno radila praveći narukvicu. Seo sam preko puta nje, a ona mi je pružila kutiju sa materijalom da bih mogao i sam nešto da napravim – trebalo je neka sitna slova da se navuku na konac koji ide oko ruke. Kad sam pogledao u kutiju, video sam da su slova složena tako da poruka glasi „oženi me".

Momentalno sam razrogačio oči. Nisam hteo da joj bude neprijatno pred tim ženama u haljinama do zemlje, pa sam počeo da slažem slova nekim bezveznim redom. Sastavljao sam reči tipa „sova" i „lala", ali me je prekinuo njen histerični plač. Znala je da namerno ignorišem njen predlog da ne bismo morali da pričamo o tome.

Reklame

Bilo mi je jako neprijatno, ne samo zato što me je zaprosila već i zato što je to odlučila da uradi u formi ručno pravljenih džidža-bidža.

Izašli smo da se prošetamo a ona je prestala da plače. Objasnila mi je da je 29. februar dan u kom žene tradicionalno prose muškarce. Navodno je običaj da ako je odbiješ, moraš da joj kupiš par svilenih rukavica. Mislio sam da me zajebava, ali ispostavilo se da tako piše na Vikipediji. Rekla je da se samo šalila. Ali ako je bila šala, ne razumem zašto bi onoliko plakala. Uvek sam otvoreno govorio da neću da se ženim; bila je svesna toga.

Kasnije sam produžio kući jer sam sutra morao na posao. Sledeće nedelje smo počeli oprezno da razmenjujemo poruke. Nismo se videli tri dana posle incidenta, a ja sam mislio „ako se bude pravila da ništa nije desilo, sve će biti u redu". Sve se ovo relativno skoro odigralo, tako da još nismo raščistili stvari. Stvarno je fina devojka, ali nekako nam je čudno posle svega.

Iskreno rečeno, nisam imao mnogo životnog iskustva, pa sam zato traumatično doživeo prosidbu pred sobom punom učiteljica. Mislim da mi se u životu ništa gore nije desilo.

Aleks, 29

OLIMPIJSKI SUNOVRAT

Kad sam počela da se zabavljam sa Tomom, bila sam zaljubljena do ušiju. Deset godina je stariji od mene, neopisivo zgodan, olimpijski reprezentativac Velike Britanije. Teoretski savršen čovek za mene, ali u praksi je sve drugačije. Iako je bio deo tima koji je osvojio zlato na Olimpijadi, povredio se baš pred poslednju trku i zato ga nije bilo na dodeli medalja. To ga je pratilo ceo život; navukao je komplekse, ima potrebu da sve drži pod kontrolom i da se konstantno dokazuje. Dve godine kasnije, nisam mogla više da izdržim i raskinula sam sa njim.

Reklame

Nešto kasnije, tata mi je rekao da mu je Tom na Fejsbuku poslao poruku tipa „Treba da razgovaramo o vašoj ćerki." Dan kasnije me je probudio poziv od Toma; doputovao je u Kanterberi. Sva mamurna, jedva sam shvatala šta pokušava da kaže, ali navodno je hteo da se nađemo kod katedrale. Nisam razumela zašto je uopšte došao, ali nekako sam se odvukla od kreveta do kola i otišla da vidim šta hoće.

Kod katedrale, Tom me je čekao pred jednom strašno lepom zgradom, sa flašom šampanjca i buketom cveća u rukama. Još nisam stigla ni da otvorim usta, a on je već kleknuo i zaprosio me. Poklonio mi je ogrlicu – ne prsten, baš ogrlicu. Odjednom se oko nas okupila gomila turista i počela da slika njega kako kleči, mene kako se trudim da na povratim sve što sam sinoć popila. Bilo mi je užasno neprijatno. Nekako sam ga namolila da ustane i strpljivo mu objasnila, pred grupom japanskih turista, da više nismo zajedno i da nema šanse da ćemo se venčati. Umislio je da prosidbom može da reši sve probleme.

Otpratila sam ga do stanice ali vozovi nisu išli, pa je morao autobusom da se vrati kući.

Ema, 25

MISTERIJA MRTVE MAČKE

Kler sam sreo u londonskom klubu KOKO. Nosila je svetlucavi brus, a ja sam na majici imao vanzemaljca. Pozajmila je od mene glo-stik i tako smo se upoznali.

U vreme prosidbe, bili smo u vezi šest godina. Nedavno smo počeli da živimo zajedno, ali ona je rekla da je posao sputava i da mora da otputuje. Našla je oglas u Gardijanu: jedrenje oko sveta za samo 1.000 funti. Ludilo. Nauče te kako da jedriš i obezbede ti smeštaj, sve za hiljadarku. Utuvila je sebi u glavu da tu šansu ne sme da propusti; kao da je mislila da će odjedriti od svih svojih problema. Ja sam se kao svaki pravi slabić pravio da se slažem sa njenim planom da godinu dana provede na palubi broda. Naravno da me je to izluđivalo ali nisam hteo ništa da kažem, a nisam ni mogao da pođem sa njom jer sam se upravo zaposlio.

Reklame

Tokom njenog odsustva čuli smo se povremeno preko Skajpa, ali veći deo vremena je stvarno provela na pučini bogu iza nogu. Kad god bismo pričali, zvučala je sve manje zainteresovana za povratak. Ja sam nekako umislio da ću da nadoknadim manjak interesovanja i povratim je ako je budem zaprosio. Kao opsesivni manijak, rezervisao sam kartu za Tahiti.

Nešto pre puta, mačka koju je imala od detinjstva i o kojoj sam ja brinuo počela je da se razboljeva. Pomislio sam „Ne sad, jebote, ako ugine dok je ona tamo, kako ću da je nateram da se uda za mene?!" Mesecima sam pokušavao da je izlečim, plaćao veterinara iz svog džepa jer nije bila osigurana. Na kraju su tražili 2.000 funti da bi spasli mačku, a ja to nisam mogao da platim – već sam dao sve na avionsku kartu. Mačku su dakle uspavali (što je isto koštalo) i za džabe pokopali u masovnoj grobnici. Bilo je grozno.

Dan posle mačkine smrti trebalo je da krenem za Tahiti ali je let bio odložen. Od stresa je počeo da mi izbija osip, bio sam sav crven. Nisam stigao da uhvatim sledeći let u Parizu, pa sam morao da prespavam u nekom sranju od hotela.

Nekako sam se dokopao Tahitija gde me je dočekala Kler. Izgledala je fenomenalno – bronzana koža, školjke u kosi – a ja beo kao sir, sav osut, i smršao od stresa. Bio sam odlučan da je iste večeri zaprosim. Pošto smo se pre šest godina upoznali na rejvu, kupio sam preko dve hiljade neonskih svetiljki – zbog njih su me zadržali na carini – i u pesku na plaži od njih napravio veliko srce.

Izveo sam Kler do mog neonskog simbola, ali odmah je shvatila šta se dešava i prekinula me u startu. Usledio je čitav monolog o tome kako stvari između mene i nje nisu baš kako treba, kako nije sigurna da li postoji zajednička budućnost za nas. Bio sam očajan.

Sedeo sam na Tahitiju i plakao kao kiša, a onda sam odlučio „Jebeš sve ovo, da probam bar da se dobro provedem," ali smo zbog štrajka avio-kompanija ostali na ostrvu još dve nedelje. Bilo je užasno neprijatno. Ponestalo nam je novca za hotel pa smo prešli u majušnu kabinu na brodu kojim je putovala. Ubrzo mi je priznala da je tokom cele plovidbe spavala sa nekim drugim.

Ben, 29

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu