Fotografije bezbrižnog života u bosanskom gradiću u doba socijalizma
Foto: Iz arhive "EX Files: Maglaj kakvog smo voljeli".
galerija

Fotografije bezbrižnog života u bosanskom gradiću u doba socijalizma

Dok su posle poplava renovirali uništene kuće, stanovnici gradića Maglaj na severu Bosne pričali su kako nikada neće prežaliti nastradale fotografije i predmete.
3.9.16

Kada su velike poplave 2014. godine pogodile Balkan, to je bio težak udarac za mnoge. Neki su izgubili život, na hiljade je izgubilo domove, a sa njima i gotovo sve što su ikada posedovali. Ostali su bez toplog kreveta, bez odeće, ali i bez fotografija i svih onih uspomena na "neka stara dobra vremena", kojih više nema. Taj gubitak boli i priziva strah da će se sećanja na sve te drage, važne trenutke i emocije, zajedno sa starim fotografijama, zauvek izgubiti u zaboravu.

Reklame

Dok su posle poplava renovirali uništene kuće, stanovnici gradića Maglaj na severu Bosne pričali su kako nikada neće prežaliti nastradale fotografije i predmete koji ih podsećaju na detinjstvo, porodicu i odrastanje. Inspirisani nostalgijom prema tim starim i drugačijim vremenima i vođeni željom da sačuvaju kulturnu istoriju svog grada i njegovih stanovnika, dvadesetak mladih odlučilo je sačuva prošlost za buduće generacije. Počeli su da prikupljaju i digitalizuju stare fotografije sa zanimljivih događaja, ali i svakodnevice, arhivsko-umetničku građu, predmete od ličnog značaja i interesantne priče o navikama ljudi Maglaja.

Sve fotografije iz arhive "EX Files: Maglaj kakvog smo voljeli", objavljene uz dozvolu autora izložbe

Dugoročnim projektom i istoimenom izložbom "Ex files: Maglaj kakvog smo voljeli", mladi oko udruženja "Dictum Factum" teže da istraže odrastanje svojih baka, deka i roditelja, koji su živeli u vremenu kulturno, društveno i politički drugačijem od današnjeg - jugoslovenskom socijalizmu.

Na samoj izložbi koja traje od 2.9 do 9.9. u skladištu nekadašnjeg socijalističkog giganta "Mapex", prikazuju se digitalizovane fotografije njihovih sugrađana i radovi renomiranih umetnika koji su boravili na maglajskim ulicama, poput Minjeta Ramovića, Milomira Kovačevića Strašnog i Eldara Emrića iz Associated Press-a. Dragocena digitalna arhiva kulturnog nasleđa ovog malog bosanskog grada posle izložbe postaje dostupna javnosti preko web platforme, gde će nastaviti da se dopunjuje i širi.

Reklame

Ideja o ovakvom poduhvatu rodila se 2015. godine kada su mladi umetnik Adi Softić i njegova drugarica i kolegenica listali njene stare porodične albume.

- Deda od Enide je bio košarkaški sudija i radnik u gigantu celuloze i papira „Natronu". Kao vrsni zaljubljenik u sport sačuvao je zapisnike sa Košarkaškog Evropskog prvenstva za žene koje je održano u Maglaju i Banjoj Luci '80-tih, kao i veliku količinu fotografija. [Njena] nana nam je prezentovala modne kombinacije koje je nosila '70-tih i '80-tih i rekli smo spontano: O ovakvim stvarima trebamo napraviti izložbu. Ali ne običnu, već nešto čime će naše generacije biti bolje upoznate s tim vremenima - priča Softić za VICE Srbija.

Nakon poplava, ekipa oko "Dictum Factum"-a postala je aktivna u organizaciji ovakvih i drugih kulturnih, sportskih i dešavanja iz ekologije u Maglaju, jer su shvatili da je mladima koji shvatanjima i lokalpatriotizmom dele strast za radom potrebna zajednička platforma da se ideje lakše sprovedu u dela. Njihova misija je da mladima pruže bolji društveni, kulturni i pre svega aktivniji život, ali i da brinu o svom gradu.

Najpre su pokrenuli Fejsbuk stranicu da bi testirali koliko ovakav materijal zanima i mlade i starije korisnike, a uskoro su počeili da dobijaju i veliki broj starih fotografija u inboks sa molbom da ih uvrsite u arhivu. Tada su znali da je i pravi trenutak za izložbu.

Kao mladima koji odrastaju u 21. veku i svoj život dokumentuju preko društvenih mreža, gledajući ove stare fotografije, odrastanje njihovih roditelja i sugrađana tokom socijalizma Adijevim vršnjacima izgleda "prvenstveno jako uzbudljivo, a u pojedinim segmentima i pomalo naučno-fantastično".

- Mi smo generacije koje žive u eri smartphone-a i često zaboravljamo da imamo privilegiju da bitne životne trenutke možemo zabilježiti aparatom ovog trena i podijeliti ih sa prijateljima i rodbinom jednim klikom, sa cijelim svijetom. Nema potrebe da fotografiju izradimo, spakujemo je u kovertu i pošaljemo tetki u drugi grad da nas vidi, pa onda čekamo da nas ona nazove i kaže da smo lijepi. Sve je to sada jedan like/heart i par sekundi posla. Na prijašnjim fotografijama (dobroj većini) se vidi da se aparat nosio ili iznajmljivao za neke posebne životne prilike i događaje. To je šarm koji nema cijene! Moda je bila jako interesantna i način na koji su pozirali na fotografijama, pokušavajuci imitirati tadašnje muzičke i filmske zvijezde. Levisice su nezaobilazne kao i jeans jakne, tene koje podsjećaju na starke (starke su, one prave, bile rezervisane za one koji imaju nekoga vani). - objašnjava on.

Svi smo slušali čuvene priče naših roditelja kako se "u njihovo vreme" išlo vozom u Trst da se kupe zvoncare, patike i druge stvari. Pored fotografija i ličnih predmeta koje su u zbirku priložili sugrađani, Ex Files Maglaja sadrže i zanimljive anegdote koje govore o tome "Kako se živjelo, oblačilo, voljelo?".

- U Maglaju je nastao tada najveći muzički festival mladih neafirmisanih pjevača „Studentsko ljeto" gdje su karijere započele najveće zvijezde bivše države i današnjeg, kako mi volimo reći regiona - Lepa Brena, Severina, Željko Samardžić, Daniel, Slađana Milošević… Mnogo je mladih studiralo u Sarajevu i Beogradu i imali su jedinstven fazon da kada nekog žele prozvati na ulici oni stave ruku u usta i drkenu ime te osobe. Tako su godinama zvijezde festivala znale da ih je na cesti u Sarajevu i Beogradu prepoznao Maglajlija jer ih prozove s rukom zabijenom u usta. To je uvijek izazivalo osmijeh kod gostiju koji su se rado vraćali u Maglaj, sklapali prijateljstva i kumstva koja traju sve do danas. Neki još uvijek prepričavaju kako su pored internacionalnog menija u hotelu bježali u stari grad na lepinju s jajetom nakon što završe nastup - prepričava Softić.

- O tome koliko je snažna ljubav svjedoči nam priča bračnog para Marsicek. Naime u Jugoslaviji su se birali najljepši parovi iz svake republike (osim iz BiH) putem glasanja u novinama i parovi sa najvise glasova dobijali su besplatno zajedničko vjenčanje i putovanje. Senija Marsicek je poslala pismo pritužbe zašto parovi iz BiH nemaju pravo da učestvuju i te godine BiH stiče pravo učešća. Dobar dio BiH se digao na noge i neumorno su slali glasove za Senu i Vladu. Na kraju je urednica pozvala gospođu Senu i zamolila ju da razglasi da prijatelji i rodbina prestanu slati glasove jer, ako nastave pristizati glasovi, uskoro neće biti mjesta u redakciji, a i pobjeda im je već pristiglim glasovima bila zagarantovana. Tako su Sena i Vlado Marsicek prvi najljepši par iz Bosne i Hercegovine i Maglaja koji su dobili nezaboravno vjenčanje u Sloveniji i fotografije uz poglede koji govore više od riječi podijelili sa nama - priča on ovu dirljivu i slatku anegdotu.

Upoređujući kako mladi danas žive, oblače se i vole, u odnosu na mladost svojih roditelja, Softić kaže da lično smatra da svako vreme ima svoj šarm, heroje i antiheroja, pa tako i naše.

- Mi danas živimo i volimo jako brzo. Neki život shvataju i mute kao instant kafu, to mi je zapravo često asocijacija na naš današnji život. Istresi 10 grama emocija i briga u šolju, zalij uzavrelom krvlju i zapali u dan, trkaj se s njim. Oblačenje je stvar ličnog ukusa, mada su uvijek ljudi pratili trendove i podjsećali jedni na druge. Naravno, svako vrijeme pa tako i naše ima izuzetke koji su nekima kul, a nekima totalni treš. Činjenica je da se s dolaskom Instagrama naš stil promjenio i da nam je mnogo više stvari dostupno nego našim roditeljima. Nama su starke i levisice normalna stvar koju možemo kupiti svudgdje, bez da idemo u Trst. Nakon objektivnog sagledanja i poređenja vremena tada i sada, shvatimo zapravo koliko smo privilegovani i zatrpani hranom, pićem, odjećom i ponudom svega što nam olakšava život - kaže on i naglašava da će i ovo vrijeme sigurno nekim klincima biti zanimljivo i antologijsko.

Reklame

Za mlade u Maglaju, digitalizacija neprocenjivih svedočanstava o čitavim generacijama mladih i entuzijastičnih ljudi s drugim običajima i navikama je nešto što im ostaje u amanet, da novim momentima nadopune.

- Izgleda da je ona čuvena iritantna : „U moje vrijeme je bilo ovako…" breme koje s ponosom trebamo nositi i jednoga dana našoj djeci i unucima pričati da smo u „naše vrijeme" uradili ovakav poduhvat - zaključuje Softić.

Pogledajte još fotografija odrastanja u Maglaju u doba socijalizma i saznajte više o digitanoj arhivi "Ex files: Maglaj kakvog smo voljeli" ovde.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu