Odavno već određeni procenat stolova u kafićima okupiran je laptopovima i kad hoćemo da iskuliramo uz kafu ili pivo uvek nam ti uposleni ljudi prave pritisak jer podsvesno znamo da i mi treba da radimo i da nas taj posao čeka odmah sutra ujutru u firmi. Međutim u Srbiji munjevito raste broj frilensera, o čemu smo već pisali, a samim tim i raste otimačina oko dobrih mesta pored utičnica u kafićima, zbog čega su neki ljudi odlučili da markiraju mesta koja su friendly za rad.
Preduzetništvo se na sve strane promoviše, očekuje se da se o tome uči još od osnovne škole, pa bi možda bilo dobro da uhvatimo poslednji voz i da se pripremimo za neizbežno – da budemo sami svoje gazde. Jedna od neizbežnih stvari i čari frilensinga koji često ide uz neki vide preduzetništva je i to da možemo da radimo od kuće.
Videos by VICE
Na prvu loptu, delovalo mi je kao ostvarenje snova – malo radiš, pa odeš do prodavnice da obaviš šta imaš, pa opet radiš, pri tom u pidžami, skuvaš sebi toplu čokoladu, pojačaš muziku, a nema šefa, ni iritantnih kolega. Naravno – mogućnost za beskonačnu prokrastinaciju je realan strah koji može da bude najveći problem, pa su zato čak osmišljene i aplikacije koje zaustavljaju prokrastinaciju, a mladi ljudi su sa nama podelili svoja iskustva sa zamkama rada od kuće.
Uglješa ima 17 godina i izvršni je direktor startapa, projekta MyHedonst koji je u početku vodio od kuće.
– Radio sam od kuće, ali nije to to. Nedostajala mi je disciplina, odlagali su se poslovi. Ometale su me razne stvari, ljudi koji tu prolaze. Poruke na What’sApp-u, Instagramu, devojke i tako to – kaže Uglješa za VICE.
Puno ometanja i nedostatak fokusa, uticao je na to da bude manje produktivan.
– Ono što najviše smeta je što radiš sam, nemaš neke kolege sa kojima možeš da pričaš, da razmeniš nešto. Kad sam počeo da radim preko llap-top friendly-a i iz kafića generalno, upoznao sam dosta kul ljudi, dobio sam dosta kontakata koji su mi obezbedili razne stvari, dali su nam savete, na kraju smo i dobili poslovne prostorije u kojima smo sada zahvaljujući tome – kaže Uglješa.
Kad radiš kod kuće zatvoren su u ta četiri zida i nemaš neke nove mogućnosti i prilike koje se otvaraju čim izađeš iz kuće. Bilo je nekih situacija kad mu i taj „radni dan” propadne, sedne da radi, stigne poruka i onda ništa od posla.
Jovana radi od kuće četiri godine za međunarodnu organizaciju FRIDA The Young Feminist Fund i zbog prirode posla – svi zaposleni su u različitim zemljama, „kancelarija” joj je njen stan.
– Prvi put kad sam dobila posao bila sam u fazonu „strava, moći ću sama da organizujem svoje vreme, da radim sa mora” i ostalo. A onda može da se desi, ako si introvertna osoba, da ne izađeš iz kuće. Nemaš potrebu za ljudima, pa se onda zaboraviš – kaže Jovana za VICE.
Ona misli da to zavisi i od toga gde ti je kuća, jer kad nije živela u centru, dešavalo se da uopšte ne izađe iz kuće, da joj se ništa ne desi tog dana, jer je mrzi da izađe i da se vidi sa ljudima. Otkad živi u centru, lakše joj je da se pokrene.
– Kad si kući ništa ti se ne desi na putu do posla i nazad, na primer. Nekad ti nedostaje da imaš ljude oko sebe koji se bave istim poslom. U kancelariji se okreneš, pitaš kolegu za pomoć i odmah završiš posao. Kod kuće uvek nešto čekaš, da ljudi vide mejl, da nađu vremena da ti odgovore i slično. Nedostaju ti ljudi, možda i tračevi po kancelariji – uz smeh priča Jovana.
Kod rada od kuće je nekad problem i to što imaš saradnike koji ne poznaješ i onda je komunikacija malo otežana, za razliku od toga kad srećeš kolege, kaže ona. Naravno, tu je problem i sa menadžerisanjem vremena, dešavalo se da radi u kontinuitetu samo 15 minuta, a nekad i po 15 sati.
– Kao, opereš veš, pa imaš Skajp sastanak i tako. Kad radiš u kancelariji nekako si svesniji rezultata. Kad si kod kuće ne primetiš toliko uspehe i onda ih ne slaviš. Kad nemam rok, onda se dešava da previše vremena provedem u nečemu nepotrebnom. Najvažnije je da imaš vreme za self-care, kakav god da ti je raspored – dodaje Jovana.
Stefanu je najviše smetao nedostatak mira kod kuće. On radi u marketingu u startap firmi.
– Kod kuće stalno neko ulazi, izlazi, misli ti odvlače pažnju, jer te sve podseća na nešto privatno. U kancelariji je profesionalna atmosfera i to mi dosta pomaže. Kući se dešavalo da odlažem nešto, pa pravim pauze, pa kasnije počnem pa onda ostanem do kasno u noć, ili do jutra, a toga baš i nema kad si u kancelariji, nekako efikasnije iskoristiš vreme – kaže on.
Stefan kaže da je najveća zamka to što kući nemaš predstavu o vremenu. Pet minuta ti se produži u sat, dva, pa i ceo dan. Kad si na poslu razmišljaš kako ćeš dođeš kući, i to te verovatno motiviše.
– Ono što mi smeta je to što nema te doze ozbiljnosti. Kada si kući nemaš osećaj da nešto važno radiš. Kad se nađem u kancelariji, svesna sam toga da to što radim je važno za mene i za firmu – kaže devetnaestogodišnja Marija, PR i community menadžerka.
Problem rada od kuće za nju je to što uvek ima nešto što ti odvlači pažnju.
– Imala sam te faze da odlutam, pošto mi je posao vezan za net, da uhvatim sebe da čitam neke tekstove koji su mi interesantni, a nisam svesna toga, jer sedim kući u nekom opuštenom izdanju i onda odjednom se setim „jao ja imam da radim” – kaže Marija.
Sada se bolje organizuje. Ipak, dodaje, kad radiš za sebe, nemaš kao slobodnu nedelju, ili neki dan, nego ti je stalno zanimljivo, sve te zanima, pa uvek radiš i posle vremena provedenog u firmi.
Još na VICE.com:
Zašto je sada više nego ikad kul biti frilenser u Srbiji
Ispostavilo se da su žene možda bolji frilenseri od muškaraca
Deset pitanja koja ste oduvek hteli da postavite ljudima koji se plaše da izađu iz kuće