Svi glupi načini na koje ljudi pokušavaju da izleče moju neizlečivu bolest

Patim od bolesti koja se zove ankilozirajući spondilitis.

Sve je u redu ako nikad niste čuli za nju — nisam ni ja sve dok mi moj lekar nije saopštio da je ona razlog zašto ne mogu da ustanem iz kreveta bez pomoći cimera. To je autoimuna bolest. Suštinski, moje telo napada moje kosti, a mojim kostima se to ne dopada pa se brane tako što se stapaju.

Videos by VICE

Sve vreme sam u bolovima i moram da uzimam gomilu lekova da bih živeo donekle normalnim životom.

Znate grbavce? E, pa tako izgleda ankilozirajući spondilitis kad se ne leči.

Ima i nekih pozitivnih strana kad ste bolesni. To me je nateralo da sagledam svoj život na način na koji sigurno ne bih da sam zdrav, napisao sam veći deo svog romana dok sam bio vezan za krevet i ljudi sada misle da pušim marihuanu zbog bolova.

Ogromna negativna strana, međutim, pored bola i preuranjene smrti, jeste da ljudi konstantno pokušavaju da me izleče nekom glupošću koju su pročitali na Fejsbuku.

Skroz sam za alternativnu medicinu i lečenje bolesti uz pomoć pravilne ishrane — svoju sam uspeo da zadržim relativno pod kontrolom uz pomoć veganstva i brda kurkume, baš kao i zapadnjačkih lekova — ali ako ste odvaljeni i niste obučeni zdravstveni radnik, velike su šanse da nećete biti od pomoći.

Ovi dobronamerni amaterski iscelitelji obično spadaju u tri kategorije.

Prvo, imate napadno zabrinutog lika u kafani koji moju bolest doživljava kao uvredu.

“Šta ti nije u redu s vratom, druže?”

“Imam autoimunu bolest.”

“Sranje, druže, moraš da pređeš na paleo. Moj prijatelj je patio od jakih glavobolja, prešao je na paleo i sad je nikad bolje.”

“U redu, hvala.”

“Ne, ozbiljno, čoveče, koji ti je mejl? Poslaću ti neke linkove.”

“Neka, hvala.”

“Pa je l’ ti voliš da budeš bolestan, kretenu?”

Zatim je tu hipik koji ne prestaje da me gnjavi na jednom od mojih nastupa.

“Tvoja energija nije u balansu.”

“Izvini, pokušavam da se pripremim za nastup.”

“Moraš da posetiš moju prijateljicu. Ona leči zvukovima kristala.”

“Molim te, prestani da me dodiruješ.”

“Samo ti radim malo reiki terapije.”

I na kraju, tu su bolesnici koji zvuče kao da izmišljaju na licu mesta.

“Polen pčela i mlevena organska jagnjetina pet puta dnevno.”

Uz sve to, ja sam dekintiran, a većina sranja za koje se ljudi kunu da će me izlečiti jebeno su skupa. Siguran sam da bi stotine dolara nedeljno potrošenih na specijaliste dovelo do osetnih rezultata, ali ja sam pesnik, što znači da sam srećan što mogu sebi da priuštim autobusku kartu do lekara.

Moja omiljena anegdota ipak je kad sam bio na nekom radnom sastanku, a nakon što je moj sagovornik čuo za moju bolest, pitao me je sme li da se pomoli za mene. Plaćali su me po satu, te sam rekao: “Naravno, što da ne.” Položio je ruke na moj vrat i započeo sa molitvom. Osećao sam blago golicanje, ali to je bilo u redu. Kad je završio, odstupio je od mene i pogledao me s očekivanjem u očima.

“Dakle?”

“Ovaj, da, hvala ti”, rekao sam, ne znajući šta bi trebalo dalje da se desi.

“Osećaš li se izlečeno?”

Pokušao sam da pomerim vrat.

“Jok, i dalje je sjeban.”

“Hmm, daj mi da pokušam ponovo”, rekao je, zabrinut da možda Bog nije čuo njegovu poslednju molitvu.

I tako smo ponovo prošli kroz čitav proces, samo što sam ovog puta kad me je pitao da li sam izlečen rekao: “Jesam”, plašeći se da ću u suprotnom ostati tamo sve dok on ne izgubi veru ili Bog popusti i izleči me.

Dominic Hoey je reper, pesnik, romanopisac i dramski spisatelj. Njegova mono-drama Your Heart Looks Like a Vagina koju sam izvodi trenutno možete pogledati u Bejsment Teatru u Oklendu.

Još na VICE.com:

Genetska bolest koja je toliko retka da je nasledna samo u jednoj porodici

Dvadesetogodišnji Johan se već 16 godina bori protiv demencije, a uskoro će zaboraviti sve

Naši najgori izgovori za neodlazak na posao ‘zbog bolesti’