FYI.

This story is over 5 years old.

seksualno uznemiravanje

Slučaj Asie Arđento kao pokušaj relativizacije teme seksualnog nasilja

Poznata glumica i jedna od glavnih junakinja #metoo pokreta je platila odštetu maloletnom glumcu koga je seksualno napala.
Fotografija: VICE Creators.

Pošto je 2018. odlučila da obori sve rekorde po užasima koji se svakodnevno dešavaju svuda oko nas, ovog divnog ponedeljka smo se probudili i pročitali kako je Njujork Tajms došao do dokumenata koji ukazuju da je Asia Arđento, jedna od prvih žrtava koja je prošle godine progovorila o tri decenije seksualnog nasilja Harvija Vajnstina, platila 380 hiljada dolara glumcu koji ju je teretio za seksualni napad kada je ona imala 38, a on 17 godina.

Reklame

Da cela stvar bude dodatno jeziva, Tajms piše da je njen tadašnji partner, poznati kuvar Entoni Bordejn pomogao Arđento "da reši celu stvar“ preko svog advokata, koga je glumac kontaktirao u novembru prošle godine. Konačni sporazum između Arđento i glumca je postignut u aprilu ove godine, a manje od dva meseca kasnije Bordejn je izvršio samoubistvo.

U dokumentima do kojih je Tajms došao se navodi se da je Arđento poznavala glumca, Džimija Beneta, više od deset godina, jer se on sa sedam godina pojavio u filmu "The Heart Is Deceitful Above All Things” koji je Arđento režirala i u kome je glumila majku karaktera kog je tumačio Benet.

Deset godina kasnije, kada je Benet imao 17, njih dvoje su se sreli u hotelskoj sobi. Benet je bio u pratnji rođaka koga je Arđento zamolila da ih ostave same. Dok su bili nasamo, Arđento ga je seksualno napastvovala. U dokumentima piše da je Benet bio traumatizovan, da ga je to sprečilo da radi i da je odlučio da traži odštetu od Arđento kada je video da je ona postala lice #metoo pokreta žrtava seksualnog nasilja tokom 2017. godine.

Ukratko:

Žena koja je u poslednjih godinu dana bila jedna od najsnažnijih glasova #metoo pokreta je pored toga što je žrtva istovremeno po svemu sudeći bila i predator.

Prethodna rečenica ima 138 karaktera i uklapa se čak i u stara ograničenja ove mreže koja je služila kao jedna od ključnih platformi na kojima su žrtve mogle javno da govore o svojim iskustvima. Takođe, Tviter je istovremeno i septička jama na kojoj se svaka tema, od najmanje do najveće, relativizuje, troluje i uništava. I činjenica da je Arđento predator pored toga što je žrtva, tj "DA JE LICIMUR“ već je (i tek će biti) iskorišćena za banalizovanje teme seksualnog nasilja.

Reklame

Arđento i Benet su često komunicirali preko društvenih mreža, obraćali su se jedno drugom nadimcima majke/sina, ona ga je pozvala u hotelsku sobu, izolovala od rođaka i napastvovala. Kompleksnost ovakvih odnosa, o čemu se već govorilo tokom prvog talasa otkrovenja o Vajnstina, vidi se u tome da su Arđento i Benet, kao i Vajnstin i Arđento, ostali u kontaktu čak i nakon nasilja. Bordejnovo samoubistvo samo dodaje novi sloj užasa na celu priču.

Iz svega što smo naučili u poslednjih godinu dana, jasno je da je seksualno nasilje kompleksna, užasna tema o kojoj je jako teško govoriti i jako teško razumeti. Jasno je da je Arđento predator, očigledno je da je sve što je navedeno u dokumentima do kojih je došao Tajms tačno, a s obzirom na to kako mediji i pogotovu kako društvene mreže funkcionišu, izvesno je da će ovo saznanje o seksualnom nasilju poslužiti kao izgovor zašto ne treba obraćati pažnju na seksualno nasilje.

Dijalektika je dosta velika disciplina ali najveći deo ljudi i medija uglavnom sve svode na tezu i antitezu koje bi onda trebalo da nekom fuzijom magično dovedu do neke istine. Međutim, ono što se uglavnom dešava je da je najbolje ako te dve stvari mogu da se međusobno potiru da bi rezultat mogao da bude tvit u kome se svi optužuju za licemerstvo. Asia Arđento je i žrtva seksualnog nasilja i seksualni predator. To što ova druga stvar ide nakon ove prve stvari ne znači da prva nije tačna, već da je seksualno nasilje još veći problem nego što smo mislili.

Ali društvene mreže ne funkcionišu ovako, mediji ne funkcionišu ovako, ni ljudi ne funkcionišu ovako. Svaka tema je potencijalni kulturološki rat u kome svaka strana traži potvrdu da je u pravu jer je sve u apstrakcijama, jer nas ništa ne dotiče i sve je kao igra u kome se umesto poena skupljaju lajkovi.

Ono što stvarno može da napravi razliku je jedini metoda koji stvarno funkcioniše, a jako malo se primenjuje: slušajte i širite priče sa stvarnim iskustvima stvarnih ljudi o teškim temama. Od seksualnog nasilja pa nadalje. Čak i ako su teške, čak i ako su grozne, čak i ako ti ljudi nisu sami 100% čisti, savršeni simboli čistoće i kredibiliteta, čak i ako se kasnije ispostave da su i sami radili ono što su trpeli.