Svi smo mi Dunja! Jesmo li?

Ima onaj sjajan skeč u filmu The Meaning of Life, naših predaka Montija Pajtona, kad iz kuće izlaze djeca iz jedne porodice jer ih otac ne može više izdržavati pa odlučuje da ih proda, a sve uz pjesmu Every Sperm is Sacred, a sa druge strane ulice, kroz prozor gleda ih protestantski par gdje mužjak kaže otprilike ovako:

"Pogledaj ih. Prokleti katolici. Napunili su ovaj prokleti svijet sa prokletom djecom koju ne mogu prokleto ni hraniti."

Na pitanje supruge zašto imaju toliko djece odgovara:

"Zato što svaki put kad imaju seksualni odnos moraju imati i dijete".

Supruga onda kaže da je isto i sa njima jer i oni imaju dvoje djece, ali nije u tome poenta ove priče. Poenta je u onome što kaže: "Mi možemo nositi male gumene spravice koje sprečavaju ovo pitanje", jer da je Protestantska crkva ta koja poštuje individuu i pravo da odlučuje sama. Itd…

Zgodno je ovo sjelo, što kažu "k'o kec na desetku", za štoriju koja se desila u Zagrebu, ovog vikenda ljeta Gospodnjeg 2016. godine, u kojoj glavne uloge imaju žene, u kojoj su se sukobile žene i gdje su najveće gubitnice upravo žene. Istina, za konačnu presudu valja sačekati ali put kojim se krenulo vodi ka tome i ničem drugome. Nećemo čak ni da se rukovodimo onom poznatom pastora Martina Niemoellera po kom bi rekli da su "došli po žene, a ja se nisam bunio", a da kad su došli po mene nije imao tko da se buni. Ne. Došli su po žene, a žene smo svi mi.

Dakle, tog sunčanog dana okupilo se nekoliko tisuća protivnika prava na pobačaj, a taj skup i kasnija šetnja se u rječniku organizatora predstavila u nešto što se zvalo "Hod za život", a sve pod krinkom "zaštite života, obitelji i obiteljskih vrijednosti, te promicanja demografskog napretka i razvitka Republike Hrvatske"

Nije bitno da li je tu bilo 15.000 ljudi, kako kaže jedna od organizatora, Željka Markić, ili oko 7.000 na koliko ih policija procjenjuje, bitno je ono što se imalo čuti i vidjeti.

Željka Markić? Tamo još 2013. godine naprasno je ušla u društveni, pa i politički život u Hrvatskoj prije svega zahvaljujući referendumu koji je organizirala ispred svoje udruge "U ime obitelji", a koji je nametao da je brak prije svega "životna zajednica žene i muškarca". Nametala je poslije i referendum o promjeni izbornog zakonodavstva, pa je čak i sudjelovala na prošlim izborima sa svojom udrugom, ali bez nekih većih uspjeha. Barem onih ozvaničenih. Sa druge strane u vrijeme vladavine SDP-a Željka Markić bila je neka vrsta lakmus papira koji će pokazati kakvo je stanje nacije, neka vrsta predvodnice onoga što u Hrvatskoj imamo danas – konzervativnu vladu, što je zapravo eufemizam za ono što ta vlada je, a iza čega stoje svakodnevna kršenja ljudskih prava, sve jača i jača crkva, otvoreno simpatiziranje ustaštva, ali i najavu rasprodaje javnih resursa. Sve to ide ruku pod ruku.

Dakle, svega navedenog je sinonim i naša Željkica kojoj bi se moglo naljepiti još prilično epiteta ali odosmo onda predaleko. Željkica je bila i simptom koji je danas metastazirao kao divna spona između crkve i njenih želja i aktualne vlasti koja nije da bježi od veza sa crkvom. Naprotiv, ali valjda nekad ipak imati nekoga kao posrednika, čisto da ne bude baš sve toliko vidljivo.

E, ta je naša Željkica, nakon propasti na izborima, što joj nije bilo prvi put jer se već pojavljivala, ali isto bezuspješno, odlučila organizirati šetnju pod nazivom "Hod za život", propagirajući problematičnu ideju o zabrani abortusa kao ideju o pravu na život. I to joj nitko ne može, ni ne smije braniti.

Kako bi se sve uklopilo u postojeći šablon valjda dodati podatak o čemu su mediji u Hrvatskoj već pisali, a to je da Željkica ima firmicu koja se bavi kliničkim ispitivanjem lijekova, uključujući i one za kontracepciju, a da je jedan od financijera i Teva, proizvođač istih, čiji je dugogodišnji uposlenik bio Tim Orešković, aktualni premijer. Treba li čuditi onda da je na ovom skupu posebno mjesto u srcu naše Željkice zauzela premijerova supruga – Sanja?

A neka je sve i puka slučajnost. Pojavljivanje gospođe Orešković i podrška koju je tom prilikom dala pucanj je u Ustav ove države, u njen pravni sistem, ali ne budimo smiješni. Kad isti pucnjevi dolaze svakodnevno i sa ostalih instanci u državi onda ni gospođin dolazak i podrška ne čude. Uostalom, Hrvatska sve više postaje cirkus i to ne onaj Montypyhtonovski sa početka teksta. Cirkus pojedinaca i pojedinki koji više nema ni svoje gledatelje.

Ali ipak ima još uvijek onih koji se tome protive i ovaj dan bi mogao biti ključan u tom smislu.

Na najavu da će se održati ova šetnja, koju nikako ne možemo nazvati prosvjedom iz jednog tehničkog razloga – da bi bio prosvjed morao bi biti usmjeren protiv aktualne vlasti, a ovaj skup mu je išao niz dlaku, pozvani su bili i građani na pravi prosvjed predvođeni inicijativom "Odbrani pravo na izbor".

"Pridružite nam se na prosvjednom skupu i zajedno zagovarajmo bolju viziju svijeta, onu koja nije isključiva, u kojoj su zakoni utemeljeni na poštivanju prava svakoga čovjeka i slobodi odlučivanja o vlastitome tijelu. Poslušajte što o tome imaju reći Bojana Genov iz Ženske mreže Hrvatske, Nataša Vajagić iz Centra za građanske inicijative Poreč, Martina Horvat ispred Platforme 112, Sanja Juras ispred Lezbijske grupe Kontra, Alan Sorić iz Centra za građansku hrabrost, Sara Kekuš iz Inicijative Dobrodošli, Mia Gonan ispred Zagreb Pridea te sindikalistkinja i aktivistkinja Jagoda Milidrag Šmid. Pročitat ćemo i pismo podrške liječnika i liječnica iz Inicijative za reguliranje prava na priziv savjesti. Glazbom nas podržavaju i program obogaćuju Drum 'n' bijes, Lovely Quinces, Zdenka Kovačiček te Denis Katanec", stajalo je u pozivu.

I sad, sve bi to prošlo bez naguravanja, dok jedni šetaju drugi pjevaju, možda tu i tamo poneko uputi poneki prijeteći pogled da nije Dunja – Dunje Ercegović, pratiocima glazbene scene poznate i kao Lovely Quinces, i Dunje Janković, likovne umjetnice iz Malog Lošinja. Njih dvije stale su ispred kolone nakon čega su ih "čuvari reda" brzo uklonili i priveli kako ne bi smetale napretku unazad.

"Samo sam htjela da me vide, da mi pogledamo u njihova lica i oni u naša. A oni su samo gledali kroz mene, pjevali su i to me jako nerviralo, to što su u svoj prosvjed protiv ljudskih prava unijeli umjetnost", kaže Dunja Ercegović u razgovoru za Jutarnji list nakon što su puštene iz pritvora. Posebno želim da istaknem jednu stvar koju je tad kazala. Razmišljala je, prije nastupa da nije dovoljno samo pjevati, da se mora napraviti više.

Dunje su tim potezom napravile značajan iskorak u shvatanju prosvjedovanja, posebno onog koje želi da ukaže na probleme u društvu, a koje se nekako zatvori samo u sebe i zadovolji tom činjenicom. I to je taj značaj ovoga dana. To je taj iskorak koji su Dunje načinile, to je taj inat, prkos, dišpet, kako god, koji čuči negdje i čeka pravi moment. Dunje su svoj izabrale i nitko ne može da im kaže da su time pokušale da spriječe pravo drugih na slobodu kretanja. Naprotiv. To je učinjeno u njihovom slučaju jer one su tu stale, ako ćemo baš tako da gledamo, samo da štite Ustav države u kojoj žive. A znamo dobro da je njihov motiv bio puno dublji. Stale su da obrane pravo svake žene, svake jedinke, kog god roda bili, na punu autonomiju svoga tijela. Stale su da se odupru sve većem pogubnom uticaju crkve, stale su za svoju, moju, vašu budućnost kako bi sutra mogli hodati uzdignutom glavom. Stale su da zaštite naše živote.

Da. Naše živote. Na skupu "Hod za život" primjećen je i Dario Kordić, osuđeni ratni zločinac. Dario Kordić je optužen na 25 godina zatvora, a pušten je na slobodu nakon što je odslužio dvije trećine kazne u austrijskom zatvoru. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) proglasio ga je odgovornim po zapovjednoj odgovornosti za pokolj u Ahmićima. Ubijeno je 116 bošnjačkih civila, među kojima je 11 djece. Pripadnici HVO-a su u selu Ahmići 16. travnja 1993. godine izvršili ratni zločin protiv čovječnosti. Bio je to najveći pokolj u sukobu Bošnjaka i Hrvata. I on je "hodao za život".

Ako vam ni sad nije jasno što je ova šetnja predstavljala i zašto su Dunje istupile onda zatvorite dobro vrata i ne izlazite. Ne izlazite dok ne dođu po vas jer bolje neće biti.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu