Ruka vernika tokom mise u Baptističkoj crkvi
Apalačija je lepa. Planine i šume čine je takvom. Ali topografija ove oblasti u Americi ima čudne efekte na one koji doline pogodne za stanovanje, napukline i pukotine nazivaju domom. Veći deo grada je, u određenoj meri, u izolaciji. Naravno, putevi i tehnologija povezuju ih sa ostatkom sveta, ali kada si unutra, imaš osećaj da si na ostrvu okruženom kopnom. Rezultat toga je da je bog svuda. Odnosno, svuda se srećeš sa religioznošću, ne zbog posvećenosti ljudi nego zato što ta posvećenost nema gde da ode. Rađa se u tom svetu samo da bi se odbila od planina i poput eha vratila nazad u Glavnu ulicu. Lonac nema gde da preplavi, tako da svaka osoba u Apalačiji ima odnos prema bogu, namerno ili nekako drugačije. Istu stvar možete reći i za ove fotografije.
Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu
Vil na muškom molitvenom doručku u Biblijskom kampu
Destini, Amber i Seleniti na festivalu
Roj, jedan od braće iz Kraljveske Baptističke Crkve
Tali na festivalu
Molitva tokom doručka u Biblijskom kampu
Vernik na službi
Carla, vernik tokom zajedničkom obroka posle službe
Vernici tokom službe
Vilma, čiji je muž radio u rudnicima uglja