Dobro nam došao nazad evropski fudbale četvrtkom
FOTO: MN PRESS

FYI.

This story is over 5 years old.

Sport

Dobro nam došao nazad evropski fudbale četvrtkom

Petak, 15. septembar, biće jedan jako, jako čudan dan.

Naime, tog petka, većina Srba će kao i svakog petka ustati u neko doba jutra i spremiti se za posao ili školu. Doćiće do svog radnog mesta, gimnazije, fakulteta ili neke treće ustanove za obrazovanje, odraditi prvih par sati dnevnog programa. A onda, kada se ukaže prilika za prvi odmor, okupiće najuži krug prijatelja ili kolega i sesti da diskutuje - o fudbalu.

Mika, nazovimo ga tako, će prvi uzeti reč. Mika je bio opravdano ljut što javni servis nije uspeo da "završi" prenos Partizana protiv Jang Bojsa iz Berna, pa je morao do kladionice koja ima Arenu kako bi gledao crno-bele. Na kraju se ipak nije previše razočarao. Njegov tim poveo je, zatim brzo primio gol, i do kraja bio sasvim, sasvim ravnopravan protivnik.

Reklame

Jeste, na trenutke je Partizan opet izgledao "jelen-superliga-kulovski", ali te trenutke amortizovao je ponovo fantastični Vladimir Stojković. Stojković je golman izuzetno čudne karijerne trajektorije - nikako nije uspeo da uspostavi autoritet među stativama kada bi branio gol neke strane ekipe, barem ne u toj meri u kojoj to čini kada je član Partizana ili kada nosi nacionalni dres. Tako mu je, izgleda, suđeno.

Kada bi se težište igre pomerilo na protivničku polovinu, bilo je tu i svega zanimljivog. Leandre Tavamba nije imao svoj dan, dueli sa štoperima švajcarskog izmorili su ga do te mere da je pred kraj meča promašio doslovno nepromašivo. Loš je bio i novopridošli Ognjen Ožegović, koji je očigledno podlegao em visokim očekivanjima, em velikom pritisku sa tribina. Ali zato, Mika je pohvalio mladog Teofilusa Solomona, koji je u dvadeset i pet minuta na terenu napravio duplo veći zulum nego prethodna dvojica zajedno. Odlično su odigrali i povratnik "Bambi" Tošić i Marko Janković, strelac jedinog gola.

Suma sumarum, Mika je prihvatio taj bod i arhivirao ga. Početi evropsku kampanju u gostima i podeliti plen sa rivalom koji igra koliko-toliko ozbiljnu ligu ipak nije najgori start. Ostali su se složili klimanjem glavom.

Sledeći se javio Pera, vatreni cigan. Malo je još promukao od urlanja na stadionu, ali suštinski ništa mu ne fali. Nije uspeo na vreme da uhvati karte za sever pa je završio na jugu, ali ni južna tribina nije loše mesto da se prati evropska Zvezda.

Reklame

Pera je bio svedok jednog promenljivog prvog poluvremena protiv Bate Borisova. Imala je njegova Zvezda dobrih šansi, ali i ludu sreću da ne primi gol kada Belorusi pogodiše prečku. Gelor Kanga je delovao indisponirano i nije nalazio saigrače pasovima, a Ričmond Boaći nije dolazio u gol šanse. Nemanja Radonjić, ono malo lopti što je dobio, šutnuo je na tribine. Bezveze, pa dodaj nekome čoveče. Šta pucaš iskosa sa 20 metara ko june.

U drugih četrdeset i pet minuta je zato sve prštalo. Prvo je Zvezda iskoristila period terenske inicijative i upravo preko grešnog Radonjića povela sa 1-0. Usledilo je pet-šest minuta apsolutne opsade protivničkog gola, i par velikih šansi - kapitalan zicer promašio je Slavoljub Srnić.

Ovakve izlete neozbiljnosti bi vam Jagodina i Radnik iz Surdulice još i oprostili, ali ne i Bate Borisov, jedanaest puta uzastopno prvak svoje zemlje i tim koji od 2008. samo dva puta nije igrao evropske grupe. Kazna je stigla golom Signeviča u sedamdesetom minutu, nakon smušene intervencije Savića i Stojkovića koji se nisu na vreme dogovorili šta da rade sa slobodnim čovekom na skoku.

Borila se Zvezda do kraja, stvarala prilike, pravila gužvu u šesnaest, ali gola - ne bi. Pera uzdahnu, popi malo vode da osveži grlo, te reče…mada, i bod je dobar. Neka bude za nauk. I ova izjava naišla je na odobravanje. Pauza se završila, svako se vratio svojim radnim zadacima, i prođe tako jedan čudan petak.

Zašto čudan?

Pa…recimo da se ovakav scenario u poslednjih dvadeset godina desio, recimo…nijednom. Ili možda jednom. 'Ajde, maksimum dva puta - više vam ne dam. U četvrtak, 14. septembra leta gospodnjeg dvehiljadesedamnajstog, Zvezda i Partizan izašli su na evropsku scenu, odigrali solidno - ne sjajno, ali ne ni loše - upisali po bod, i krucijalno, imaju za čime da žale. Pritom, nisu ovo bili rivali tipa Ventspils ili Ril. Ne, ovo su bile relativno afirmisane evropske ekipe sa pristojnim renomeom.

Pa, dobro nam došao nazad klupski fudbale. Svi smo te željno čekali. Sledeći susret - za dve nedelje. Neko će u Beogradu ganjati bodove, a neko će na obali Rajne želeti da istera đavola starog dvadeset i devet godina. Samo hrabro, znate da možete.