Reklame
Danas Rada, predvođena Ivonkom Survilom, ima beloruska udruženja u Litvaniji, Americi i Kanadi. Najstarije je u Londonu, gde me je dočekao čovek u gizdavom trodelnom odelu i okruglim naočarima. Mikalaj Pakajeu je Radin sekretar za informisanje i zamenik sekretara spoljnih poslova. Uvodi me u mračnu dnevnu sobu, ukrašenu starim, zrnastim fotografijama odavno pokojnih revolucionara, i veoma zastarelom kartom Belorusije. To je mogla da bude scena iz Špijuna koji me je voleo.„Zapadne vlade nam nikada nisu mnogo pomagale", objašnjava Pakajeu. „Verovatno ne mnogo još od zajma koji nam je odobrila Litvanija, dvadesetih godina". Umesto toga, Radu skoro u celosti finansira beloruska dijaspora. Posledica ograničenih izvora finansiranja je jednako ograničena prisutnost, i njeno prisustvo na internetu se svodi na jedan nepouzdan sajt i na društvene mreže. Udruženje Belorusa, čiji članovi podržavaju Radu, gornji sprat je dalo u zakup, da bi pomoglo u plaćanju računa. Nekome sa strane bi se učinilo da je ova organizacija na rubu kolapsa, sa svojim raštrkanim članovima i tankim saldom na bankovnom računu.Pročitajte i: Gde bi Bašar Asad, predsednik Sirije, mogao da nađe utočište?
Reklame
Reklame
Reklame
U ovom trenutku, nema dovoljno političke volje unutar EU da se podstrekne opozicija u Belorusiji. Na rubu Evrope, ekonomski marginalna i u senci Rusije, ovu zemlju je veoma lako otpisati. To što Rada i dalje postoji u 2016, deo je tragedije beloruske politike, anahrone nuspojave poslednje evropske diktature. Svejedno, Pakajeu ostaje optimista. „Rada je preživela Staljina i Sovjetski Savez. Tih sedamdeset i nešto godina nije postojala ni nada da će se Sovjetski Savez ikada raspasti. Mislim, postojimo skoro 100 godina. Sve smo videli".Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i InstagramuPREPORUČUJEMO: Obezbeđenje sa vrata osamdesetih na Akademiji, trideset godina kasnije