FYI.

This story is over 5 years old.

kriminál

Žene koje se bore za pravo da se razvedu

Na Filipinima, jedinoj zemlji na planeti gde je razvod i dalje nelegalan, ove žene pokušavaju da nateraju ozloglašeno brutalnu vladu da ga legalizuje.
fili
Članice DAP-a: Merle Moran, Maviv Millora and Melody Alan; fotografija: autorka

Melodi Alan je poznata po svom radu sa siromašnima u centru Manile, gde predaje u predškolskim ustanovama i savetuje bračne parove u krizi. Ali kada je njen sin jednog dana došao iz škole plačući, prestrašen tračem da se njegov otac drogira u zemlji gde je ubijanje narkomana postao način života, njena sopstvena bračna kriza je došla do tačke pucanja.

Muž Alanove sada živi sa drugom ženom, i nisu uspeli da se dogovore oko izdržavanja deteta, kaže ona. A ipak će verovatno do kraja života živeti u beskonačnoj razdvojenosti – živeće odvojeno i nikada neće moći da stupe u brak s nekim drugim. Na kraju krajeva, razvod je ovde nelegalan.

Reklame

Jedina druga država za koju se veruje da je razvod legalno zabranjen u ovom trenutku ljudske istorije je Vatikan. Ali na pretežno katoličkim Filipinima, gde je još uvek nelegalno da žene abortiraju, a razgovor o seksu je veliki tabu, istraživanja pokazuju da većina Filipinaca podržava legalizaciju razvoda rastavljenih parova.

Prošlog avgusta je organizacija Gabrijelina ženska partija po peti put podnela predlog zakona 2380, u najnovijem pokušaju da se poploča legalan put do razvoda. Pred nacrtom zakona je dugačak put: uprkos sve lošijem odnosu između populističkog i manipulativnog predsednika Rodriga Dutertea i katoličke crkve, u prošlosti je izrazio protivljenje razvodu.

Iako je tako, lobisti za legalizaciju razvoda vide priliku u tome što je predsednik politički prevrtljiv. Aktivistička grupa pod nazivom Aktivisti za razvod na Filipinima (DAP), koja se uglavnom sastoji od prosečnih Filipinaca koji veruju u pravo na legalni razvod braka, rešena je da iskoristi trenutak u ovim novim političkim previranjima.

DAP, koja danas ima 10 hiljada članova i sve je veća, jedina je grupa aktivista koja je eksplicitno posvećena legalizaciji razvoda koja je službeno registrovana na Filipinima. Finansiraju je isključivo njeni članovi.

Alan je sada generalna sekretarka, i radi sa njima od 2015. „Naši članovi podržavaju razvod, ali mnogo njih se ne deklariše javno – ne žele da njihove porodice saznaju za to, naročito deca", kaže mi ona. „Razvod neće biti moguć ako ostanemo zarobljeni u kutiji".

Reklame

Strah od izlaganja je samo jedan od problema,i to relativno mali, kada smo već kod toga: lobiranje u pretežno muškom Kongresu, koji već dugo stopira nacrt zakona, nosi sa sobom osobene kulturološke teškoće.

„Kada na Filipinima moćni i bogati muškarci imaju ljubavnice, to se ne smatra sramotnim – ponekad se to i podržava", kaže Džin Ensinas-Franko, asistentkinja na Univerzitetu Filipina – Dilman (UPD), specijalizovana za ženska prava i zakonodavnu politiku. „Ako to može da prođe moćnom muškarcu, zašto bi onda doneli zakon o razvodu"?

Na Filipinima brak može da se poništi. Ali pošto ga bukvalno ima svuda, veoma je teško sprovesti ga: brak se uglavnom poništava na osnovu psihičke diskvalifikacije. Druga opravdanja koja sud prihvata su veoma određena – kao što su ozbiljne polno prenosive bolesti ili prinudni brakovi. Nesreća, zlostavljanje i neverstvo nisu dovoljni razlozi za poništenje.

Proces može da traje godinama, i skup je. Crkveno poništenje može da košta i do 600 dolara, prema tribunalu manilske mitropolije. Samo poništenje civilnog braka može da košta 4000 dolara, pa čak i više. U međuvremenu, 26% stanovništva Filipina živi u siromaštvu, prema Statističkom zavodu Filipina, i prosečna plata je oko 300 dolara mesečno.

„Većina ljudi koji žele razvod se nalaze ispod linije siromaštva", kaže Maviv Milora, predsedavajuća DAP. „Takse za poništenje su zaista ogromne, a potrebno je i mnogo dokumentacije".

Reklame

Sudove širom Filipina Kancelarija ustavnog pravobranioca (OSG) optužuje da su takozvani mlinovi za poništenje – odobravaju poništenja lakše nego što bi trebalo, da bi sudije, advokati i psiholozi zarađivali na prekovremenom radu.

„Poništenje je skupo i podložno korupciji. Na kraju dana, slično je razvodu – ali siromašnima do tada već postane svejedno", kaže Ensinas-Franko.

Još jedna članica DAP koja je želela da ostane anonimna zbog toga što je očekuje proces poništenja imala je sredstva da ga zatraži, ali je do sada bila neuspešna. Prema članicama DAP, kada je 2013. podnela molbu za poništenje, 2015. ga je odobrio sud Anđeles Sitija. OSG je osporila poništenje, kažu članovi, iznoseći argument da neverstvo nije osnov za rastavu braka.

„Čak i ako potrošiš hiljade dolara na poništenje, nisi sigurna da li će ti ga odobriti, čak ni posle više godina čekanja", kaže mi Milora.

Iako se vlasti bore protiv korupcije, DAP veruje da deo nje takođe zauzima tvrd stav kada je brak u pitanju, time što postavlja još strožije uslove za poništenje. Glavni tužilac Hoze C. Kalida je odbio da komentariše i poništenje i razvod.

Jan Robert Go, asistent političkih nauka na UPD kaže da se u nižoj i srednjoj klasi supružnici uglavnom neformalno rastavljaju, kao što je bio slučaj i sa Alanovom i sa Milorom.

Prepravljeni nacrt zakona bi uveo „razvod u filipinskom stilu", kako to kaže Milora. Umesto da plaća alimentaciju, supružnik koji je zaposlen ili ima veća primanja bi onog drugog izdržavao godinu dana. Dete, kada napuni sedam godina, ima pravo da bira sa kojim od roditelja će da živi.

Reklame

„Borimo se za pravo svih da lako istupe iz braka, ako nisu srećni u njemu", primećuje Glorija Mandap, finansijska direktorka DAP-a.

Ali za aktiviste na Filipinima, najveća prepreka za legalizaciju razvoda ostaje crkva – prema kojoj je poništenje prihvatljivo, ali je razvod greh.

„Razvod osobi koja je već u braku dozvoljava da proba još jednom, iako prvi put nije uspeo", rekao je u jednoj izjavi iz2015. Sokrates Vilegas, predsednik konferencije katoličke biskupije Filipina (CBCP). „Nije to automobil, pa da može da se isproba, a onda zameni boljim".

CBCP je odbila da dalje komentariše zašto je poništenje prihvatljivo, ali razvod nije.

„Ako je to greh, koja je onda razlika između poništenja i razvoda, ako se u oba slučaja dvoje ljudi rastane", pita Alan. „Tužna istina je da ne žele da prihvate razvod zbog novca koji zarađuju na poništenjima – ako dođe do razvoda, crkva tu više nije umešana".

U međuvremenu, muslimanskoj manjini u zemlji – koja se ne venčava u crkvama – je dozvoljeno da se legalno razvodi bez mnogo problema. Preobraćenje iz katoličke u islamsku veru je zapravo za neke izlaz da se razvedu.

Ako pogledamo u budućnost, koliko god pokret za podršku razvodu bude rastao, primećuje profesor Go, nacrt zakona mora da odobri predsednik, pre nego što Kongres uopšte raspravlja o njemu. „Ako Duterte promeni svoj stav, možda će zakon o razvodu biti donet – a to smo već videli, on menja stavove preko noći", kaže on.

Reklame

I samom predsedniku je poništen brak, nakon što je njegova bivša žena uspešno dokazala da je on nesposoban za brak. A njegova sklonost ka tome da se javno sukobljava sa crkvom je neka čudna vrsta bojnog pokliča za one koji se širom Filipina zalažu za razvod.

„Duterte želi potpuno razdvajanje države od crkve, i crkva je kod prethodne administracije imala većeg uticaja", kaže Mandap. „Želeli bismo da iskoristimo ovu administraciju".

Još na VICE.com

Novi predsednik Filipina obećao medalje građanima koji ubiju dilere droge

Da li bismo bili manje sjebani da su nam se roditelji ranije razveli

Posao iz snova: Ova žena raskida veze za vas