Beogradski Repetitor osvojio Kinu

FYI.

This story is over 5 years old.

Музика

Beogradski Repetitor osvojio Kinu

Beogradski bend Repetitor osvojio je kinesku publiku iako pevaju na srpskom. Hteo sam da saznam koliko jezičke barijere smetaju u ovom slučaju, kolike su kulturološke razlike i kako izgleda istočni svet u očima ove grupe.

Repetitor je bend koji je u jednom trenutku uspeo da sazri do vrlo verovatno najboljeg live benda i to ne samo u Srbiji, već i na prostoru cele bivše Jugoslavije. U poslednjih godinu dana sam prisustvovao njihovim nastupima od zagrebačke "Tvornice", preko beogradskog "Doma omladine", od malih kupskih svirki za takozvanu posvećenu, core, ekipu pa sve do velikih festivalskih nastupa. Njihova pojava je impresivna isto koliko i zvuk koji proizvode.

Reklame

Nošeni intuicijom, beskrajno velikom energijom i u velikoj meri beskompromisnom filozofijom koja naginje novim levim tendencijama, pokazuju na sopstvenom primeru kako se boriti protiv jedne od ključnih boljki savremenog gitarskog zvuka, zatvorenog u sebe i bez komunikacije sa većinom, zbog koje je u velikoj meri izgubio na dinamici i snazi.

Repetitor to pokušava da promeni i uveravaju nas da nada još uvek postoji. Takođe se trude da nastupaju što više i da bazu fanova grade na direktnom kontaktu - jedan kroz jedan. Koncept stalnih svirki i taj pankerski, takozvani old school pristup je njihova prepoznatljiva nota. Daju sve od sebe na bini, ali isto to traže od svog okruženja.

Pošto je još uvek veoma retko da neki naš bend, bez obzira na sve ove myspace generacije i low cost kompanije koje su uspele nekako da probiju tu tvrdu, skoro neprobojnu opnu nazvanu "nastupati van svoje zemlje" i bez obzira na činjenicu da većina za benzin sakuplja od prodatih majica, samo neka putuju (DIY fiozofija), svaka vest o našima koji nastupaju preko uvek je dočekana ovacijama. Za Repetitor to nije ništa novo. Ovaj put otišili su najdalje do sada. Nastupili su u Kini. Srpski bend koji peva na srpskom jeziku predstavio je svoj zvuk kineskoj publici. Koliko jezičke barijere smetaju u ovom slučaju, kolike su kulturološke razlike i kako izgleda istočni svet u očima ove grupe, pitao sam Borisa Vlastelicu, a on mi je zauzvrat dao bogatu galeriju fotografija sa ovog nastupa u kojima sada možete da uživate i vi.

Reklame

VICE: Borise, otkud Kina?

Boris: Baš u trenutku kad smo bili najdalje od kuće do tada kao bend, u Talinu u Estoniji, dobili smo mejl iz Kine. Gledali su film Do it together o raznim nezavisnim bendovima, gde se i mi pojavljujemo. Malo su istraživali na netu, i rešili su da nas dovedu na Tomorrow festival u Šenzen, na kom se predstavljaju bendovi i muzičari koji su po njima budućnost.

Malo smo mislili da nas neko zeza, ali smo ubrzo videli da je poziv ozbiljan, grad ima 15 miliona ljudi i festival zaista postoji. Održan je prvi put prošle godine.

Kakvo je iskustvo posete Kini?

Utisak nam je kao da smo bili mnogo duže od pet dana. Toliko pozitivnih kulutrnih šokova niko od nas nije očekivao. Kina je ogromna, i njeni regioni se međusobno razlikuju kao Skandinavija i Balkan, tako da smo mi upoznali samo delić Kine, tačnije Šenzen i Hong Kong koji su dosta bogati gradovi. Naši ljudi koji rade u tim gradovima su nam pokazali dosta toga, upoznali nas sa kulturom, srušili mnoge predrasude iz medijske slike o Kini kao isključivo zemlji robova zapadnih kompanija ili partije, zavisi sa koje strane vas truju. Kina je svet u malom, i na sve je moguće naići. Puno je nejednakosti, posebno od otvaranja tržišta

Šenzen je finansijski centar iznikao za 30 godina i kao takav, sigurno nije tipična Kina, ali ljudi tamo dolaze da se ostvare i mnogi od njih u tome uspevaju jer ima para i posla, a osećaju se prilično slobodno.

Reklame

Koji vam je bio najjači utisak?

Najjači utisak je priča koju smo čuli da je već četiri gradonačelnika Šenzhena pogubljeno zbog korupcije, pre svega vezama sa građevinskom mafijom, kao i da ljudi iz urbanih područja kao i kompanije nemaju pravo na privatnu svojinu nad zemljom i nekretninama, već je to njihovo na period od 50-70 godina. Posle toga je opet državno. U ruralnim područjima je dozvoljena privatna svojina. Tako se u gradove uvode tržišni mehanizmi ali i ublažava politički i socijalni konflikt jer zemlja ostaje državna.

I pored toga dosta je nejednakosti, posebno od otvaranja tržišta, i ljudi sa sela bi pohrilili u gradove da nisu potrebne posebne dozvole za to. I bez dozvola je moguće doseliti se u grad, što mnogi i rade, ali bez ikakvih socijalnih i državnih službi na raspolaganju.

Kako ste vi dočekani tamo?

Sjajno. Domaćini su uvek na usluzi, a festival odlično organizovan. Tamo postoji jaka alternativna scena bendova, koje zbog slobodarskih težnji nema u medijima, ali to ne znači da ne funkcioniše. Prevelika je to zemlja da bi se kontrolisali ljudi na način na koji smo mi to, priznajem, zamišljali. Tako da ne samo da i pored cenzure postoji scena, već je cenzura jedan od faktora koji je čine uzbudljivom i kvalitetnom. Još uvek čekam mail sa imenima svih sjajnih bendova koje smo čuli, inače bih preporučio poimence.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu

Photo by: Nirvina

Photo by: Jimi Lee

Photo by: Jimi Lee

Photo by: Jimi Lee

Photo by: Jimi Lee

Photo by: Nirvina

Photo by: Nirvina

Photo by: Nirvina

Photo by: Nirvina

Photo by: Nirvina

Photo by: Nirvina

Photo by: Nirvina

Photo by: Nirvina

Photo by: Nirvina

Photo by: Nirvina

Photo by: Nirvina

Photo by: Nirvina

Photo by: Nirvina