Internet

Neispričana priča o Vudu, dobro obdarenom čoveku iz mimova o koronavirusu

Putem intervjua sa njegovim voljenima, pročačkali smo dublje po fascinantnom životu Vordija Džoberta Trećeg, stvarnog čoveka koji stoji iza mimova.
Alex Zaragoza
Brooklyn, US
Wood
Fotografija ljubaznošću Heder Alžirije.

Možda ste nekad bili "žrtva" trolovskih poruka koje izgledaju kao da donose najnovije vesti o pandemiji COVID-19, ali kada otvoriš jednu od njih, ugledaš krupnog, nagog crnog čoveka sa ogromnim penisom. Odlučila sam da pronađem tog dobro obdarenog čoveka i sa njim porazgovaram o njegovom kultnom statusu tokom ove krize, samo da bih saznala da je u pitanju čovek koji se zvao Vud, i koji je umro pre nekoliko godina.

Reklame

Preplavili su me mejlovi, direktne poruke, i beskonačni niz mimova,od ljudi koji su pročitali priču i želeli da saznaju nešto više o sada već čuvenom Vudu. Nekoliko njih je čak pitalo kako bi mogli da doniraju novac Vudovoj porodici. Kao i mnogi od njih, i ja sam bila nezadovoljna pričom; jednostavno mi nije izgledala kao zaključen slučaj.

Sve što sam znala o ovom čoveku je da se u nekom trenutku u svom životu snimio kako drka, i da je umro. Mislila sam da nije fer da stavimo tačku na legat neke osobe samo na osnovu dve činjenice iz njenog života na zemlji. Ne bih volela da mene jednog dana, kada me više ne bude, ljudi pamte samo po tome što sam jednom prilikom pala s kaktusa, pijana od Bad Lajt piva. S toga sam bila rešena da saznamo još više o tome ko je on bio kao osoba, nevezano za njegov veliki penis i mim slavu, i uspela sam u tome. Ovo je neispričana priča o Vudu, ili preciznije, Vordiju Džobertu Trećem.

Nakon više dana pretrage na Guglu i praćenja tragova koji nisu vodili nikuda, došlo je do napretka. Stigao mi je mejl sa opisom „Tip iz zafrkancije sa fotografijom“. Mejl mi je napisao neko ko tvrdi da je poznavao Vuda, to jest Vordija. Dao mi je njegovo pravo ime, stranicu na Fejsbuku i stranicu na GoFundMe koju je otvorila njegova devojka da bi pomogla porodici da finansira sahranu. Komentari na GoFundMe stranici – na kojoj je prikupljeno 10.555 dolara za troškove njegove pogrebne službe – su bili simpatični i duhoviti, i stvarali su sliku o tome da su svi voleli ovog simpatičnog grmalja. Ljudi su pominjali njegove medveđe zagrljaje i zarazan smeh, i obećavali su da će u njegovu čast sačuvati ukradene flaše i čaše iz Faundrija, sale za događaje u San Francisku, u kojoj je radio kao izbacivač. Naoružana ovom novom riznicom informacija, na internetu sam uspela sam da saznam nešto više o Vudiju, i da se povežem sa njegovim voljenima.

Reklame

***

Vordi Džobert Treći je rođen 30. avgusta 1971. u San Francisku. Njegova maćeha, Karen Džobet, je ušla u njegov život kada je on bio nejaki četrnaestogodišnjak, nakon što je počela da se zabavlja sa njegovim ocem-udovcem (Vordijeva mama, Vera, je umrla od Hočkinovog limfoma kada je on imao 11 godina). Iako bi bilo lako pretpostaviti da njegov nadimak Vud ima korene u seksualnim aluzijama, njegova maćeha mi je rekla da su mu ga nadenuli dok je kao klinac igrao bejsbol. Kada je taj žgoljavi klinac ušao u pubertet, kao da se preko noći napumpao, i iskoristio je svoju stamenu građu i sportske veštine da u školi postane zvezda američkog fudbala. Kasnije je postao profesionalni igrač, koji je neko kraće vreme igrao za Nju Orlins Sejnts, u fudbalskim ligama kao što je fudbalska liga Nove Engleske.

„Rekao bi mi, ’Pitbule, moj san je da se samo još jednom opremim i izađem na taj teren. Nije me briga da li bih rasturio kolena do kraja života. Samo želim da još jednom obučem taj dres’“, kaže mi preko telefona njegova devojka Heder Alegrija (koju je on od milja zvao Pitbul).

Bio je u mogućnosti da iskoristi svoju ljubav prema ovom sportu radeći u posebnom fudbalskom kampu namenjenom obuci i animaciji mladih. Vordi je bio otac dvoje dece i đakon baptističke crkve Sent Pol Tabernakl, nudeći da se moli za druge, propovedajući na ulici, i baveći se dobrotvornim radom zajedno sa svojim sveštenikom. Njegovi prijatelji i članovi porodice kažu da je redovno donosio hranu beskućnicima, i da je rado pomagao onima u nevolji; zbog svoje herkulovske figure i tople prirode, postao je ponos i dika svoje zajednice (u bezbrojnim komentarima na objave na društvenim mrežama koje sam pročitala, pominju se njegov osmeh, njegov smisao za humor, i kako je činio da se svi osećaju kao njegovi prijatelji).

Reklame

„Kada bi hodao ulicom, bio je kao jebeni gradonačelnik“, kaže Alegrija.

Vordi je bio vatreni navijač San Francisko Džajantsa, s vremena na vreme je voleo da nosi tange, i umeo je da imitira ljude do najsitnijih detalja.

Kada je Vud igrom slučaja postao zvezda hiljada i hiljada tih zafrkantskih poruka, za Alegriju, pa čak ni za Džobertovu, to što nage fotografije njihovog voljenog Vordija kruže internetom nije bilo ništa novo. Ova fotografija se tu i tamo pojavljivala na 4chan-u i na Reditu još od 2012, preko Know Your Meme. Baš ta fotografija ih progoni već godinama, čak i pre Vordijeve smrti. Samo što nisu znale da je ponovo isplivala, povezana sa koronavirusom.

1585315700773-IMG_4153

VORDI DŽOBERT TREĆI, TAKOĐE POZNAT I KAO VUD. FOTOGRAFIJA JE VLASNIŠTVO HEDER ALEGRIJE.

Heder je prvi put saznala za Vordijevu porno karijeru kada je jedna poznanica došla u njihov tada zajednički dom u kraju Bernal Hajts u San Francisku, i ugledala fotografiju ovog para. Kada ju je poznanica pitala da li joj je to dečko, Alegra je rekla da jeste.

„A ona je onda rekla, ’To nije tvoj momak, to je mim’“, priseća se Alegrija, koja se tri godine zabavljala sa Vordijem.

Poznanica je iskopala danas čuvenu fotografiju – istu onu koja danas naširoko kruži kao lažne uzbune o koronavirusu – što je Alergiju zapanjilo, ali takođe i zabavilo. „Tako sam prvobitno saznala za tu fotografiju, pa čak i za Vordijev prethodni način života“, kaže ona. Što se tiče masivne… obdarenosti koja se deli zajedno sa šalama? Uprkos nekim dokazima i tvrdnjama na internetu da mu je penis u velikoj meri uvećan u Fotošopu, Alegrija me uverava da je samo blago izmenjen. „To je jedna od stvari na koje je bio ponosan! Bio je takav 100 posto“, kaže ona.

Reklame

„Posle te fotografije sam počela da otkrivam više o Vordiju. To uopšte nije pokvarilo našu vezu“, kaže Alegrija. „Zbog toga smo zapravo naučili više jedno o drugome, i postali smo mnogo otvoreniji. Shvatio je da ja nisam od onih koji osuđuju… nikada nisam želela da ga bude sramota zbog toga. Nikada nisam želela da pomisli da je u nevolji“.

Vordijev stil života u to doba uključivao je odlazak u seks klubove i na žurke u San Francisku, gde je bio „bik“, dominantni mužjak koji je uz saglasnost svih uključenih imao seks sa ženama u prisustvu njihovih partnera, nabijajući rogove muškarcima. Na jednoj od takvih žurki, neko je predložio Vordiju da snima pornografske filmove i zaradi nešto preko. Po Alegrijinim i maćehinim rečima, u to doba je prolazio kroz gadan raskid, zbog kojeg je mogao da izgubi svoju kuću u Bernal Hajtsu, koju je nasledio od svoje majke, i koju je jednog dana želeo da ostavi svojoj deci.

Kada ga je suočila s tim, on je sve priznao – ali ona je imala razumevanja.

Više od svega, sa ponovnim pojavljivanjem te fotografije u univerzumu mimova, Alegrija je bila zabrinuta da će njegova porodica saznati za njegov posao sa strane. Ali kako se ispostavilo, Karen Džobert je već znala.

„Pre toga, videla sam je pre više godina [dok je on još bio živ]. Jedna prijateljica mi je pokazala. Videla ju je i kontaktirala me. Pozvala me je i rekla, ’O bože, moraš ovo da vidiš’. I ja sam ga pitala za to. Razgovarali smo o tome, zato što smo bili veoma bliski. Razgovarali smo svaki dan“, kaže mi Džobert preko telefona.

Reklame

Vordi je imao samo 45 godina kada je 11. decembra 2016. umro od srčanog udara. To je bio šok. Prema Alegriji, Vordi je bio „zdrav kao konj“, klonio se droga (iako je u jednom trenutku petljao sa steroidima, kaže mi ona), pio je samo pivo, i hranio se zdravo. Međutim, srce mu je postalo uvećano, i „eksplodiralo mu je“, objašnjava ona.

To nije bio jedini šok koji ju je tog dana zadesio. Kada je stigla kući iz bolnice, uzela je Vordijev telefon da bi započela bolan proces obaveštavanja njegovih prijatelja i članova porodice da je preminuo. Tada je videla brojne poruke od različitih žena, koje mu žele dobro jutro, i pitaju ga zašto ne odgovara na poruke. „Morala sam da pozovem sve te žene, i da ih obavestim da je preminuo, i da ću organizovati sve što je potrebno“, priseća se ona. „Dve od njih su plakale, veoma pogođene. Jedna od njih je želela da se preko telefona svađa sa mnom oko toga ko mu je bila prava devojka, a ja sam joj rekla, ’Mislim da to više nije važno, gospođo’“.

Bila je veoma svesna toga da njen dečko krije neke tajne. „Po prirodi stvari, i sama postaneš novinarka. Pokušala sam da saznam nešto više, ali od onoga što sam otkrila sam mnogo toga već znala. Znala sam da je snimao gej porniće, znala sam da je išao u seks klubove, znala sam da je viđao druge žene kada mi je govorio da ide na službeni put“, kaže ona. Ali svejedno ga je volela i prihvatala, a kada je iznenada preminuo, njegova indiskrecija više nije bila bitna. On nije bio savršen; ali je generalno bio dobar čovek.

Reklame

„Bilo je mnogo stvari koje je radio za koje bih volela da ljudi znaju, umesto da gledaju fotografiju na kojoj mu visi patka“, kaže Alegrija. „Želim da ljudi znaju da je ta fotografija možda jedan segment njegovog života, ali jebote, taj čovek je učinio toliko dobrih dela“.

1585316867130-IMG_4154

VORDI JE VOLEO OVU SVOJU FOTOGRAFIJU, KAŽE MI ALEGRIJA. FOTOGRAFIJA JE VLASNIŠTVO HEDER ALEGRIJE.

Ono što je podiglo zabrinutost Vordijeve porodice na viši nivo je to što su neke kompanije počele da prodaju odeću sa njegovim likom, uključujući i Barstool Sports i komičara Toma Seguru (međutim, Segura je kontaktirao Alegriju zato što namerava da zaradu od majica prosledi Vordijevoj porodici. Preko svog publiciste, Segura mi je rekao, „Bombardovani smo svim tim užasnim vestima, a onda nasumično dobijemo tu poruku koja sve to prekine… stvarno mislim da je vredelo to raditi, zato što je on to zaslužio. Nasmejao je mene i sve moje prijatelje, a mislio sam da će veoma malo ljudi koji koriste njegov lik deliti zaradu, naročito zbog toga što je preminuo“.).

Vordijeva porodica tek treba u potpunosti da isplati troškove njegove sahrane. „Morali smo da platimo ekstra veliki kovčeg, zbog njegove ekstra velike guzice“, šali se Alegrija. Iako je prošlo nekoliko godina od njegove smrti, oni i dalje duguju otprilike hiljadu i po dolara za pogrebnu službu, i još ne mogu da priušte nadgrebni spomenik. Džobert kaže da će svaka donacija biti „blagoslov“. Nova stranica na GoFundMe, postavljena da pomogne sa troškovima, aktivno prima donacije.

Reklame

Zbog ponovnog pojavljivanja te fotografije u njenom životu, nju je „sramota“, priznaje Džobert. Ona i Alegrija su posebno zabrinute zbog toga da neko njegovoj deci ne pošalje zafrkantsku poruku ili mimove. Džobertovu je sestra prošle nedele upozorila da se fotografija ponovo pojavila, a na dan kada smo razgovarale, Vordijev nekadašnji sveštenik joj se takođe obratio zbog fotografija, koje mu je neko poslao. Nemoguće je sprečiti pojavu fotografija na internetu, ali to je nešto čemu se Džobet, posvećena hrišćanka, zaista nada.

Bilo bi neuko ili neiskreno kada bi iko ko deli tu fotografiju rekao da činjenica da je ’iznenađenje’ krupan crni čovek nije deo vica, koji se poigrava sa stereotipom opisivanja crnih muškaraca kao fizičku pretnju prenaglašene seksualnosti. Šale o veličini kita crnih muškaraca preovlađuju u komediji, naročito među belim komičarkama, i pojačavaju rasističke predstave. Usred globalne zdravstvene krize, razumljivo je što se ljudi kače za bilo kakvu vrstu oduška, čak iako to ide na račun čoveka koji je, nažalost, takođe i mrtav. Vordi je voleo šalu na svoju račun, i imao je smisla za humor i voleo je da se zeza, kažu mi i Džobert, i Alegrija.

„Nije bio baš oduševljen time kako su tada koristili fotografiju, ali definitivno je bio ponosan na nju“, kaže kroz smeh Alegrija. Kada je u pitanju to kako bi se nosio sa njenom sadašnjom primenom, teško je zasigurno reći, zato što ga više nema.

Kada samo počela da se bavim ovom pričom, nisam znala koliko ću duboko zaći u život tog čoveka. Sada delom osećam krivicu zbog toga što sam imala bilo kakvog udela u tome što su ove zafrkantske poruke postale još veća priča, i dodatno utiču na tugu njegove porodice. Zatekla sam sebe kako pokušavam da ih tešim dok su plakali, bili utučeni, ili se smejali dok su se prisećali Vordija. Najbolji način da im se odužim je taj da ispričam njegovu priču, i što je još važnije, njihovu. Jasno je da je on bio čovek bogatog i višeslojnog karaktera. A iako te fotografije i video snimci na kraju nisu sačuvali njegov voljeni porodični dom, one su esencijalni deo njegovog legata.

Iako je tako, Džobert bi volela kada bi sve to moglo da nestane. „Volela bih da se fotografije skinu i da se više ne šire. Želela bih zvanično izvinjenje. Pustite ga da počiva u miru. On se tu ništa nije pitao“, kaže ona.

S druge strane, Alegrija priznaje da su joj Vordijevi pornografski snimci doneli utehu. „Sama sam ih tražila! Kada je preminuo, definitivno sam doprinela pregledima tih stranica. To je moj čovek“, kaže ona. „Nisam sigurna da li je to simpatično ili uvrnuto. Možda sam čudak, ali taj čovek mi nedostaje“.

Korekcija: Prethodna verzija ove priče kaže da je jedno vreme profesionalno igrao fudbal. Ipak, njegova maćeha i njegova bivša žena tvrde da nikada nije dobijao novac za igranje fudbala. Izvinjavamo se zbog greške.

Ovaj članak je prvobitno objavljen na VICE US.