čovek u odelu astronauta
Sakari Viika

FYI.

This story is over 5 years old.

fotografije

Hotel Jugoslavija: Slobodni portret grada kroz objektiv finskog fotografa

Sakari Viika je fotograf iz Helsinkija i u njegovoj novoj knjizi naći će se fotografije njegovog doživljaja Beograda.

Sakari Viika je fotograf iz Helsinkija, čije su teme male drame i intimni detalji iz svakodnevnog života, koje sa lakoćom uspeva da uhvati. Viika se pre svega oslanja na sopstvenu intuiciju dok hvata trenutak i trudi se da u svojim radovima svakodnevne prizore pretvara u posebne. On nastoji da svoje fotografije je čini gustim, čulnim i prožetim jakom emocijom.

U Beogradu je boravio nekoliko puta zahvaljujući umetničkoj rezidenciji Kulturnog centra GRAD. Već pri ptvoj poseti znao je da želi da napravi neki projekat sa Beogradom, a u narednim posetama počeo to polako da ostvaruje. Iako stranac, hvatao je disanje Beograda na svoj način. Večeras, u pomenutom kulturnom centru biće održana i promocija njegove knjige pod nazivom "Hotel Jugoslavija". Uoči promocije, sastali smo se sa ovim putnikom iz Finske i pričali sa njim o tome šta za njega predstavlja hotel i kako je doživeo Beograd.

Reklame
1543309663307-20141112-066

Šta te je inspirisalo za nastanak projekta koji će nositi ime "Hotel Jugoslavija". Knjiga nosi ime građevine koja je za nas vrlo simbolična i prepuna nekih asocijacija, ali šta tebi, fotografu iz Finske ona znači?

Inspiraciju za moj rad u Beogradu pronašao sam u sceni iz filma Neše Paripovića iz sedamdesetih godina. Film je rađen na 8mm traci. U sceni postoji umetnik koji hoda po pravoj liniji kroz Beograd i savlađuje sve prepreke na putu sa čudesnom lakoćom. Inspirisan, počeo sam da beležim svoja kretanja kroz grad u jednu svesku. Za razliku od Paripovića, moji putevi su nede nisani i krivudaju.

Tokom svoje umetničke rezidencije mnogo sam šetao i fotografisao Beograd. Još tad mi je sinula ideja o knjizi, a na njoj sam konkretno krenuo da radim tokom trećeg dolaska ovde. Ime za knjigu je proizišlo iz jedne fotografije koju sam snimio vozeći se autobusom pored pomenutog hotela. Dopao mi se naziv i sama simbolika hotela kao mesta za putnike. Putnik u hotelu je isto kao i umetnik u rezidenciji - autsajder. Sama istorija Beograda se oseća svuda i na različite načine. Na fotografijama nisam želeo da prikažem nju direktno, već da stvorim neku čudnu atmosferu gde posmatrač može sam da utka svoju priču.

1543311584083-20141101-060

Kako si se uopšte kretao kroz grad, jesi imao nekog vodiča? Kako si odlučio koja ćeš mesta posetiti?

Uglavnom sam šetao. Šetnja je deo moje radne metode. Vozio sam se tramvajima i auotbusima. Ponekad sam dobijao savete koje mesto da posetim. Lortek, grafiti umetnik iz Beograda meje vodio da vidim neku staru fabriku materijala. Međutim, uglavnom sam se kretao intuitivno. Uveren sam da na slici može da se vidi više od onoga što slika prikazuje. Mogu se čuti glasovi okoline, osetiti mirisi i poseban ritam grada. Ako se zagledate dovoljno duboko, možete da vidite ceo svet.

Reklame

Beogradski brutalizam, i onaj iz vremena Jugoslavije trenutno je veoma popularna tema u svetu umetnosti. Kako si ga ti doživeo?

Mene je više zanimala mikro-arheologija grada. Pokušao sam da fotografišem i arhitekturu ali nisam bio zadovoljan kako je to ispalo. Ja sam fotograf koji zaviruje u noćna dvorišta, seda na klupe da bi posmatrao raspoloženje prolaznika. Mesta, kojim sam se kretao, su Beograđanima poznata, ali su za mene nova. Okolina autobuske stanice, u potpunosti svakidašnja za meštane, za mene je bila ravnopravna sa bilo kojim drugim kutkom grada. Prednost stranca je da mesta gleda novim očima, bez gotovih definicija. Rezultat je slobodni portret grada. Netačan, ali prepoznatljiv.

1543311640775-20151115-103

Opiši nam kako si video Beograd u šest reči?

Zadimljen dimom cigarete, sa ukusom mesa, između istoka i zapada, sirov i zanimljiv.

Pratite rad ovog fotografa na njegovom sajtu