Pre više od deset godina, 2006, neurolog Baland Džalal se zatekao budan u krevetu, paralizovan od glave do pete. „Oči su mi bile otvorene, ali nisam mogao da pomeram udove. Nešto zlo mi je pritiskalo grudi i gušilo me, a noge su mi se vukle dole i gore – mislio sam da ću umerti.
Džalal je doživeo paralizu u snu – otkačeni fenomen u snu koji se događa tokom REM ciklusa dok kuntamo. Zastrašen i fasciniran tim iskustvom, narednih deset godina je proveo pokušavajući to da ukapira.
„Znamo da tokom REM faze sna naš mozak blokira motoričke neurone koji nam omogućavaju da se krećemo, i u suštini nas parališe, da se ne bismo pomerali u skladu sa svojim snovima" (U suprotnom, većina nas bi morala da spava u čeličnim sanducima.). Ali povremeno – i iz razloga koje naučnici ne razumeju u potpunosti – probudimo se pre nego što ti motorički neuroni dobiju priliku da prorade, što dovodi do polusvesne paralize koja traje svega par sekundi, ali u tom trenutku može da deluje kao duga agonija.
Ono što je iskusio Džalal, neurolog sa Kembridža, je bila klasična epizoda: „Ljudi širom sveta prijavljuju slična iskustva – haluciniraju i vide demone, čuju šapat, osećaju pritisak u grudima, ili misle da lebde", kaže on. Istraživači veruju da su te halucinacije rezultat kratkog spoja u temenom režnju mozga, koji je odgovoran za našu predstavu o sopstvenom telu i prostoru. Kada daš komandu 'mrdaj', ali udovi ne mogu da se pomere, ti zbunjujući signali se pretvaraju u tripozne senke vantelesnog iskustva.
Međutim, istraživači i dalje nisu sigurni šta prouzrokuje paralizu u snu, koju oko 20 procenata ljudi iskusi barem jednom u životu. Smatra se i da depresija i anksioznost možda igraju ulogu u tome. Poremećaji sna kao što su narkolepsijaili zastoj disanja u snu se takođe povezuju s tim fenomenom, dodaje Džalal, kao i poremećaji normalnog ciklusa sna.
Ali Džalal kaže da bi jedan od najvećih uzroka paralize u snu, ironično, mogao da bude sam strah od tog stanja: „U Egiptu, gde veruju da ovo stanje izaziva zli duh, ove epizode se dešavaju tri puta više – i sa više halucinacija – nego u Danskoj, gde se to smatra samo za čudnu psihološku pojavu".
Do danas se nisu pojavili dokazi da paraliza u snu može da izazove fizičku štetu, niti obavezno ukazuje na to da postoji veći zdravstveni problem, što su otprilike jedine dobre vesti, s obzirom da ne postoji brz i lak način da se čovek oslobodi njenih kandži.
Džalal kaže da je ostati miran – što nije lako kada umišljaš da ti gremlin sedi na ivici kreveta – ne otvarati oči, opuštati mišiće i misliti srećnije misli ili se sećati srećnijih stvari najbolji način da se izvučeš iz te žive noćne more.
I dok osećaš da ti neko drobi pluća i udovi odumiru, barem možeš da se podsetiš da je nekoj sirotoj duši u Egiptu verovatno gore nego tebi.
Još na VICE.com
Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu