FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

​Gej ulični umetnik koji ukrašava Kopenhagen čmarovima i dugama

EDES (skraćeno od „Zla patka guta spermu") je čovek koji stoji iza ovih slika – koristeći sprejeve da provocira homofobe i ismeva netoleranciju.

Grafiti su već toliko dugo godina deo urbanog imidža Kopenhagena, da većina ljudi više ni ne primećuje živopisne radove koji se mogu videti po celom gradu i prekrivaju skoro svaki pedalj imovine u vlasništvu danske državne železnice.

Ali iako je tako, ne možeš a da ne primetiš jedan od mnogih crvenih vozova koji obilaze širi Kopenhagen kada pristane na peron, ukrašen sa dva džinovska, ružičasta, dlakava čmara koji ispaljuju potoke sperme jedan na drugi. Između njih, velikim slovima je napisan slogan: „Uvek sam raspoložen da razvalim strejtaša".

Reklame

EDES (skraćeno od „Zla patka guta spermu") je čovek koji stoji iza ovih slika – koristeći sprejeve da provocira homofobe i ismeva netoleranciju, na kotrljajućem platnu vagona gradskog metroa, šina, parkova, zidova i bandera. Našao sam se s njim da razgovaramo o tome šta ga motiviše – od strogog hrišćanskog školovanja, do otuđenja od zajednice uličnih umetnika, i o tome kako crteži kurčeva u javnim prostorima mogu svima da budu od koristi.

Iako VICE zna njegov pravi identitet, EDES je želeo da ostane anoniman, zato što je njegova umetnost sa pravne tačke gledišta vandalizam.

VICE: Zdravo, EDES, kako si?

EDES: Sjajno. Sinoć sam crtao neke kurčeve i dupeta na jednom mestu. Trenutno prolazim kroz veoma kreativan i aktivan period.

Ispričaj nam kako si započeo sve ovo.

Pa, ako ćemo da se vratimo skroz na početak, verovatno je počelo tako što sam išao u hrišćansku školu i odrastao sa vrednostima koje nisu baš u skladu sa time što sam gej. Dugo sam suzbijao svoju seksualnost. Najniže sam pao kada sam se molio bogu da me pretvori u heteroseksualca.

Kada sam se 2008. konačno deklarisao, to je u meni izazvalo određenu reakciju. Temperament je počeo da mi se menja, i silne ideje su počele da mi padaju na pamet. Tada sam se već potpisivao po zidovima, ali nisam realizovao nijednu ideju sve do 2012, kada smo u Danskoj imali čitavu debatu o gej brakovima. Toliko sam se iznervirao i isfrustrirao slušajući sve te ministre koji se tome protive, da sam morao da nađem načina da to izrazim. Umesto da izađem na ulicu i, ne znam, zapalim crkvu, počeo sam stvarno da crtam. Nacrtao sam sveštenika sa naočarima za sunce u duginim bojama, a onda sam počeo da crtam kite. Ideje su mi stalno navirale, jedna za drugom. Sada se moje skice nalaze na nalepnicama, zidovima i vagonima po celom gradu.

Reklame

Ali kada pogledamo tvoje najnovije radove, vidimo da crkva nikako nije tvoja jedina meta. Na koga si se još okomio?

Na homofobe, jednom rečju. Aktivno se trudim da ih provociram i radim to tako što obračun sa gejevima pretvaram u obračun sa strejtašima, natrljavam im homoseksualnost na nos. Takođe želim da nerviram i ostale pripadnike zajednice uličnih umetnika, naročito one koji imaju problem sa gejevima. Mnogi grafiti umetnici vozove smatraju za najzajebanija mesta za crtanje. To okida njihove predrasude, jer ako neki gej kao što sam ja može da oslika prozor vagona, onda to svako može da uradi. A onda odjednom više nemaš monopol nad imidžom žestokog momka, zar ne?

I kako ti vidiš sebe?

Ne osećam se prijatno na stereotipskoj gej sceni, gde je sve Aba, Evrovizija, šljokice i glamur. Ja sam odrastao uz Doktora Drea, pivo i rupčage od barova. I uz grafite, majku mu. Zbog toga moji radovi izazivaju toliku gužvu. Nigde se stvarno ne uklapam.

Jedan od EDES-ovih crteža na nalepnici, upućen homofobima u danskim bajkerskim krugovima

Kako su ostali ulični umetnici prihvatili grafite koje si počeo da crtaš?

Bilo je pomešanih rekacija. Nazvali su me ogorčenim pederom sa puterom na glavi, ljudi su govorili da imam sidu i pisali su reč "BØSSE" („PEDER") preko mojih radova. Ali zaista, sveukupno nailaze na pristojan prijem. Moja lična ekipa, DRA (Den Rå Alliance, ili „Sirova alijansa"), stoji iza mene sto posto.

Da li ti je ikada palo na pamet da bi tvoji motivi mogli da navedu homofobe da imaju još gore mišljenje o gejevima?

Reklame

Ljudi koji tako razmišljaju su već predodređeni da budu negativni. Moram stvarno da im pogodim žicu da bih izazvao reakciju. Kada bih pravio previše pristojne grafite, nestao bih sa radara. S druge strane, smisao mojih radova nije samo da budu provokativni po svaku cenu. Zbog toga je stil tako karikaturalan i nerealističan. Imaju oštricu i zabavni su, ali će te navesti na razmšljanje.

Možeš li da razradiš šta te još motiviše – osim toga što želiš da nerviraš homofobe?

Ne pokušavam da sakrijem činjenicu da je to takođe i vid terapeutske samopomoći. Potreban mi je odušak zbog toga što sam toliko godina bio ugnjetavan, i dopada mi se ideja da su nasumični ljudi suočeni sa onim što ja stvaram, u tmini noći. Zamisli nekog tipa koji jednog jutra sedi u vagonu, samo zuri kroz prozor, a onda iznenada ugleda čmar koji šrtca potoke sperme. Onaj osećaj, „Šta sam to upravo video, zaboga", koji ljudi imaju… to me baš pokreće.

Čak i ako si gej, i dalje možeš bez razmišljanja da uskočiš u tuču, pomogneš prijateljima i budeš zajeban baja. A onda možeš da odeš kući i da pušiš kurac.

Šta fali tradicionalnom aktivizmu, kao što je pokušavanje da se promeni zakon?

U mejnstrim krugovima, gejevi su prilično široko prihvaćeni. Sada i čelnici države odlaze na paradu ponosa. Ali na marginama društva, u andergraund okruženju, i dalje postoji neprijateljstvo i mržnja prema gejevima, i do tih ljudi ne možeš da dopreš tako što ćeš objaviti nekakav članak u novinama.

Reklame

Da li uopšte vredi dopreti do njih?

Da, zato što bih voleo da fundamentalno promenim percepciju da su homoseksualci po automatizmu slabići. Čak i ako si gej, i dalje možeš bez razmišljanja da uskočiš u tuču, pomogneš prijateljima i budeš zajeban baja. A onda možeš da odeš kući i da pušiš kurac. Nikada nisam želeo da budem član bajkerske bande ili da postanem huligan, ali želim da moj rad natera ljude da izađu iz svoje ljušture u takvim mačo sredinama.

Koliko dugo planiraš to da radiš?

Ko zna? Iako se skoro 20 godina bavim tradicionalnim grafitima, tek sam nedavno pronašao pravi izraz u tome. To mi dozvoljava da se oslobodim određenih osećanja i frustracija, a da u isto vreme potiskujem neke predrasude, nadam se – mislim da imam savršeno sredstvo za to.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu