FYI.

This story is over 5 years old.

Životne lekcije

Edi Hol nam opisuje život najjačeg čoveka na svetu

A i podigao je mene, slabića, iznad glave.
BL
fotografije Bekky Lonsdale

Edi Hol je visok metar devedeset tri. Koliko je širok nemoguće je pouzdano odrediti – perspektiva mi se krivi dok mu prilazim. Primetio sam da Edi ima novu tetovažu na ruci, pitam ga „Koliko su ti je radili, Edi?“ a Edi Hol kaže „Još nije gotova“. Zbog veličine ruke – svaka mu je kao deblo, kunem se bogom – Edi Hol svakog ponedeljka odlazi da mu po tri sata rade na tetovaži. Još nije gotova. „Bila bi povelika i da je normalan čovek uradi na leđima“, objašnjava Edi Hol. Nema smisla, perspektiva se skroz sjebala. „Nemoguće, Edi“, kažem ja Ediju Holu. Merim ručno koliki mu je portret Terminatora kog nosi na nadlaktici. Na Edi Holu, Terminator izgleda sitno, majušno, kao što bi tableta izgledala na tananoj ljudskoj ruci. Ali da bih ja premerio Terminatora, moram da raširim šake negde do veličine sopstvenog lica. Edi Hol mi se smeši. Ogroman sam, kaže taj osmeh. Najveći sam džin koji se ikad rodio.

Reklame

Edi Hol je visok metar devedeset tri. Koliko je težak nemoguće je pouzdano odrediti – sam koncept težine se krivi i menja dok mu prilazim. Jednom kad se Edi Hol spremao da obori rekord u dizanju tegova, popio je dvadeset flaša Lukozejda. Dvadeset flaša. Pre spavanja. „Da, izađe negde deset litara“, kaže Edi Hol. Edi Hol gleda nagore i preračunava nešto u glavi. „U stvari“, kaže džinovski Edi Hol, Edi Hol veličine omanje kuće, veličine osrednjeg spomenika. „U stvari nešto više. Ali u svakom slučaju, imao sam kod sebe sveže pakovanja od dvadeset flaša Lukozejda te večeri… a onda ga više nije bilo.“ Edi diže svoje moćne obrve, kao da želi da kaže: Popio sam više od porodičnog pakovanja energetskog pića za jedno veče. Priča o dizanju tegova dan kasnije. „I tako sam se spremao, pio još Lukozejda“, ovde ne bih da stavljam reči u džinovska usta Edi Hola ali zvuči kao da je za jedno 16 sati popio dvadesetak litara energetskog napitka, da je bilo bar četrdeset flaša u totalu. „Ugojio sam se 12 kila preko noći“, kaže on. Stručnjaci ovu pojavu zovu „Lukozejd gojenje“, i najstrože je ne preporučuju.

Šta u stvari želim da kažem: Edi Hol je izuzetno ogroman. Njegove tetovaže i njegovo gojenje i njegova pića bila bi smrtonosna za prosečnog čoveka. Zamislite samo šta bi bilo sa tobom, prosečnim čovekom, da popiješ 20 litara Lukozejda. Šta, kao ne bi umro? Na licu mesta? Šališ se. Pao bi mrtav i samo bi iz tebe krenuo da teče narandžasti sok. Umesto toga, znaš šta je Edi Hol uradio?

Reklame

Edi Hol je postao najjači čovek na svetu.

§§§

Ne mogu da kažem pouzdano da li je Edi Hol zvanično Najjači čovek na svetu jer se World’s Strongest Man takmičenje snima u maju a emituje u decembru, pa ne bih da kvarim uživanje. Ni tebi ni sebi. Ali postoje razni drugi parametri, evo na primer Edi Hol je jednom prilikom podigao 500 kilograma, jebote, koristeći snagu svog izvanrednog tela, što nikad niko drugi nije uradio. Prethodni rekord bio je 465 kg. Ovi rekordi obično se pomeraju za po kilo-dva godišnje – pre tog, rekord je bio 463 kg. Ali Edi ga je pomerio sa 465 kilograma na okruglo 500. Čovek je podigao pola tone, i posle nežno spustio. Samo da ne zaboravim imena ona prethodna dva rekordera, zvali su se:

Edi Hol.

I Edi Hol.

Ko hoće da kaže Ediju Holu u lice da nije najjači čovek na svetu, na volju mu, ali imajte u vidu da može da vas podigne u vazduh kao krpenu lutku. Hoću da kažem, ja mu to ne bi rekao.

§§§

Edi Hol za ručak jede: jedan biftek od pola kile sa lukom, jednu porciju povrća, jednu porciju krompirića, i jednu malu Pepsi kolu. Nije neka gigantska količina hrane, i ja bih je savladao posle jačeg mamurluka, ali ipak niko drugi za stolom ne jede više. Daleko od toga da pokušavam da postidim Edija Hola, samo kažem da je takvom čoveku neophodna znatna količina hrane da bi se održao u životu. Naučnici sa lokalnog univerziteta su izračunali da Edi Hol dnevno – čak i ako ne radi ništa osim što sedi – mora da potroši 4,900 kalorija da ne bi gubio na težini. A ako vežba u teretani oko četiri sata, što radi bez izuzetka svakog dana, potrošnja mu je negde oko 9 do 10 hiljada kalorija dnevno; pred takmičenje, ume da skoči i do 12,000 kalorija.

Reklame

Edi Hol naravno konzumira jake proteine, zasićene ugljene hidrate, povrće – dan počinje sa petostrukom količinom voća u smutiju – ali suštinski je nebitno da li su kalorije čiste ili ne kad je reč o tolikoj potrošnji energije. Smuti za doručak? SA LITROM SLADOLEDA. Kari jednom nedeljno? PREKO DODAJ CELO PAKOVANJE SECKANE SLANINE, KUVANE ILI PRŽENE. Onog dana kad je podigao 500 kg golim rukama, Edi Hol je otišao u restoran i traži im čistu mast. Naručio sam 400 grama masti sa dimljene šunke, jer je mast bogata kalorijama – devet po gramu a lako se vari; mast je moje gorivo“. Pred takmičenje, Edi Hol nekad ustane u tri ujutru i pojede sirov režanj mesa golim rukama. Posle još malo dospava, pa kad se probudi obilno doručkuje, pa opet ode na spavanje. Čovek jede kao da mu se hrana nešto zamerila. Kao da mu je hrana prepreka na putu ka optimalnoj ogromnosti. Posle pomenutog ne naročito gigantskog ručka, Edi Hol će sačekati dva sata do sledećeg obroka. Nema kraja. On se ne zaustavlja.

§§§

Edi Hol je nekad davno bio dete normalne veličine, normalno ljudsko dete iz provincijalnog Stouka. „Gledao sam World’s Strongest Man kao mali, i to opsesivno“, kaže Edi. „Imao sam pet-šest godina. Gledao sam te ogromne likove kako vuku avione i lokomotive, dužu kamenje… to me je sasvim opčinilo. Podsvesno sam još od tada želeo da postanem najjači na svetu, ali tek sam na svom prvom takmičenju shvatio da je to u stvari sasvim izvodljivo, da mogu to da postignem.“

Reklame

World’s Strongest Man je po meni jedna od najčudnijih tradicija u ovoj zemlji. Za svaki Božić, u ono prazno vreme između 25. i Nove godine, sakupi se gomila moćnih ljudi da bi se nadmetala za zvanje najmoćnijeg. Vuku kamione, prevrću gume, trče sa nekakvim drvenim ramovima vezanim za ogromna ramena. Nekad uhvate teg sa drškom, pa ga iz čučnja bace unazad preko glave i iznad neke zastave? Nisam siguran ko im izmišlja sve te discipline, ali očigledno je reč o geniju. Ima i ono kad dižu okrugle komade betona i drže ih na svojih snažnim plećima, sve se kao neka kreda kruni po njima, a onda ih spuste odakle su ih i uzeli. Jedan za drugim, sve jači od jačeg. Najjači ljudi na svetu.

Ima tu stvarno lepote. Dodela Oskara, na primer, je subjektivna: mišljenja su podeljena po pitanju najboljeg filma, najbolje glumice; u svetu filma nema apsoluta. Isto važi u fudbalu, na primer, gde utakmica od 90 minuta može da se završi ovako ili onako na osnovu jednog detalja, gol u poslednjim sekundama, penal, nečija genijalnost, i onda je kao Junajted bolji od Sitija ili obrnuto, ali uvek postoji siva zona u kojoj se komentariše: možda je rezultat ovakav, ali ja mislim da je odnos snaga u stvari bio onakav. Za takva sranja nema mesta u World’s Strongest Man. Ovo takmičenje vrlo jasno treba da ustanovi ko je Najjači čovek na svetu. Ko pobedi, taj je užasno jak. Jači od svih ostalih takmičara. Jači od bilo kog drugog čoveka na svetu.

Reklame

Ako se pitate kako je Edi Hol od normalnog nejakog čoveka postao nenormalno jak, odgovor glasi: dizao je sve i svašta. „Čudno je to“, kaže Edi Hol kome nije čudno popiti deset litara energetskog pića u cugu. „Izbacili su me iz škole sa 14 godina, tako da sam išao u teretanu dok su svi ostali učili za prijemni. Počeo sam da dižem tegove. Drugi su učili, ja sam nabacivao masu. Sa 17 godina sam se stalno zaposlio.“

Zvuči kao priča o bilo kom maloletnom tabadžiji kog su izbacili iz škole, ali to nije bio Edijev prvi susret ni sa svetom sporta ni sa opsesijama koje su ga pratile. Nekad je bio odlučan plivač, beležio rekorde koji još uvek nisu oboreni. „Sa deset godina, imao sam običaj da ustanem u pet, odvezem se biciklom na bazen, odradim sat i po plivanja, onda biciklom do škole, pa posle biciklom nazad do bazena“. Pošto se raskrupnjao umesto da postane aerodinamičan, promenio je sport a zadržao radnu disciplinu. „Sve mi je postalo rutina, samo sam u jednom trenutku počeo ozbiljnije da radim na tome. Naglo sam izrastao i ojačao. Sa 19 godina bio sam svestan da sam najjači u teretani, najjači u celom kraju. Rekao sam sebi, moraš nešto da uradiš od ovoga. Moraš da se oprobaš.“ Pošto se kvalifikovao za svoje prvo takmičenje u Blekburnu, završio je četvrti u konkurenciji tridesetak odraslih muškaraca. Tu je odlučio da će jednog dana postati najjači na svetu. „Bilo mi je 19 godina.“

Recimo da ti, baš sad, poželiš da postaneš najjači na svetu. Kasno si se setio. Edi Hol je odlučio sa 19 godina, i posvetio svaki sat svakog dana (čak i kad je spavao; san je od suštinske važnosti jer Edijevo telo sagoreva duplo više kalorija dok se odmara) ostvarenju ovog cilja. „Ume da bude teško održati motivaciju“, priznaje Edi. „Na primer, danas se ne budim svakog jutra kao radnik u multimilionskoj kompaniji – radim samo za sebe. Ovako je teže naterati se na posao, ali još nikad se nisam probudio i rekao sebi ’Ma mrzi me’. Mora svakog dana da se radi. Ako bih jednom nedeljno preskočio trening, to bi bilo 52 propuštenih treninga godišnje. Ako odmaram, neko drugi ne odmara nego me stiže.“

Reklame

Eto kako razmišlja Edi Hol, kako jede i kako spava. Eto zašto je podigao pola tone a ti nikad nećeš. Njegov elitni sportski duh je u stvari monstruozni oblik straha.

MISLI KAO EDI HOL: TAO HVALISAVOG GOVNARA

Edi Hol je hvalisavi govnar – to mu je stil. Ali ne lično: lično je jedan od najljubaznijih i najnormalnijih ljudi koje sam ikad upoznao. Mislim, to bih morao da kažem i da nije slučaj, ipak se tu radi o džinu na čijim je džinovskim bicepsima istetovirana reč ZVER. Ali jeste slučaj – ljubazan je sa konobarima, sa strancima koji hoće da se slikaju, u teretani popriča sa svakim ko mu se javi. Ali govnar je profesionalno. Nemoguće je podići pola tone samo koristeći snagu tela: potrebna je i snaga uma. Edi Hol svoj um trenira za dizanje tegova tako što se ponaša kao hvalisavi govnar. To mu je stil.

„Kad sam bio mlađi, vikao sam i režao na takmičenju, pred kamerama sam za sebe govorio da sam Spartanac. Dobro se sećam kako su drugi snagatori govorili, vidi budalu arogantnu, kvari nam sport, bla bla bla. Sad je sve suprotno – pričaju kako sam izuzetan ambasador ovog sporta. Ja sam tu hvalisavu personu sagradio kao deo tačke. Posle sam promenio imidž, umesto Spartanca postao sam Zver*. Pošto sam uvek bio sposoban da opravdam svoju kenjažu, ovo mi je upalilo.

Ovo je deo Edijeve strategije brend-bildinga, ne samo bodi-bildinga. Fejsbuk prijateljima se ne zna broja, Instagram popularnost mu raste iz godine u godinu, gledaju ga kao boga svi mladići iz teretane u svojim sivim trenerkicama i prslucima. U imidž koji je sagradio spada ponavljanje fraze „Ja sam Spartanac“ svakih pet do deset minuta.

Reklame

Ideja da reč nosi moć veliki je deo Edijevog sistema vrednosti. Upravo zato planira da po okončanju karijere profesionalnog snagatora nastavi da drži motivacione govore. (Nemoguće je ceo život biti 200 kila jak: srce eksplodira. Moraš da planiraš nešto drugo.) Evo transkripta našeg razgovora:

EDI HOL, SNAGATOR: Moraš sebi da postaviš cilj, i što je najbitnije, da ga podeliš sa drugima. Zajebi ono da pred ogledalom kažeš kako ti je cilj da u sledećoj godini nađeš dobro plaćen posao, kupiš kuću, bla bla. Ništa ti to ne vredi ako ne kažeš nekome, samo ćeš samom sebi da kenjaš i da se zavaravaš. Ali ako kažeš nekome – kevi, bratu, ortacima – „Uradiću to i to“, onda si se posvetio. Moraš to da ispuniš da ne bi pred drugima ispao bušan kurton. To je meni uvek na pameti, kad god najavim da ću nešto da uradim, imam motivaciju da to ispunim da ne bih ispao kurton. To je valjda motivator za mnogo štošta u ljudskom životu: želja da se ne ispadne kurton.

DŽOEL GOLBI, SLABIĆ: Bolje uspešna pizda nego neuspešan kurton?

SNAGATOR: E to, baš tako.

SLABIĆ: Kad ti se desilo da u javnosti ispadneš kurton?

SNAGATOR: [smeh] Ne znam, jebiga, valjda još nisam. Uvek ispunim šta obećam.

Samo kratka upadica: kad ti najjači čovek na svetu kaže „nikad nisam ispao kurton“, poveruj mu na reč. Nemoj da mu, na primer, nabijaš na nos scenu iz Netfliks dokumentarca kog preporučujem da pogledate ovog Božića, u kom Edi Hol pokušava da obori svetski rekord od 461 kg ali zajebe stvar, pusti teg da padne umesto da ga spusti dole kako pravila nalažu, tragičan zajeb i pucanj u sopstvenu nogu. Dakle, kad ti najjači čovek na svetu kaže da nikad nije ispao kurton u javnosti, nemoj slučajno da mu odmah skreneš pažnju na trenutak kad jeste ispao kurton pred celim svetom i kažeš mu –

Reklame

SLABIĆ: A ono na 461? I posle kod 462? Kad nisi uspeo? Zar nisi tad ispao kurton?

Opet upadica, razlog zbog kog Edi Hol nije ispao kurton kad je podigao 462 kg leži u činjenici da je podigao 462 kg. Tehnička greška koja mu je pokvarila uspeh, za Edija, predstavljala je samo dodatnu motivaciju da obori sve moguće rekorde i postane legenda.

SNAGATOR: Dobro, to jeste. Svakom se dese ti sitni neuspesi kad ispadne pomalo kurton. Tako i ja, kad sam ispustio teg umesto da ga odložim, pa mi nisu priznali. Valjda me je to još više naložilo da nastavim da treniram. Znači ispao sam kurton ali ne zato što sam obećao da ću da podignem pa nisam podigao – podigao jesam… samo sam onda ispustio. To mene uvek pomalo pogura, kažem sebi „Hajde Edi, šta će ljudi da pomisle, potrudi se malo.“ Zato sam posle i dogurao do 500 kila. Morao sam da postanem najbolji.

SLABIĆ: Da li si odmah poraz na 461 kg pretvorio u podstrek, ili je ipak prošlo neko vreme dok si patio zbog toga?

SNAGATOR: Kad sam ispustio teg na Evropskom [takmičenju] i bio diskvalifikovan, tu mi se stvarno upalila neka sijalica u glavi. Tog vikenda sam došao kući i pomislio „Šta ću sad sa sobom? Da li da odustanem zato što nisam ispunio zacrtano? Da sve batalim?“ Bio sam demotivisan, depresivan, stvarno sam se osećao kao bušan kurton, bilo me je sramota. Ali tu mi je žena rekla „Podigao si više od rekordne mase, najbolji si na svetu u nečemu. Ako to možeš, zašto ne bi mogao da pobediš i na WSM?“ I naravno da mogu, jebote! Istog vikenda sam dao otkaz na poslu i nikad se više nisam vratio tamo. To mi je odredilo razvoj karijere, taj zajeb. Rekao sam sebi „Šta te koji kurac sprečava? Pa posao!“ Zato sam dao otkaz. Taj ispušten teg možda je bila najbolja stvar koja mi se ikad desila.

Reklame

§§§

Prilično me je naložio tim motivacionim monologom, pa smo otišli do teretane na trening. Edi Hol je ogroman, ako još niste shvatili – Edi Hol je veličine Hong Konga – ali u isto vreme Edi Hol je nešto niži od mene. Zato mi je nekim krajičkom uma promicala ideja da bih ipak mogao da ga prebijem. Nisam bio u pravu. To smo saznali čim je počeo da mi objašnjava kako se diže iz benča. „Guraj iz bradavica“, kaže mi Edi Hol dok ležim na leđima, slabašan i nikakav pred najkolosalnijim čovekom na svetu. U stvari sam ja sušta suprotnost Edi Hola, slab za svoju masu, lagan za svoju visinu. „Izdahneš da se stabilizuješ, i onda guraš.“ Golu šipku sam uspeo da izbacim par puta, ali čim smo stavili – bez šale – po pet kila na svaki kraj, više nisam mogao da je podignem. „A sa koliko ti obično radiš?“ pitam ja, zajapureni očajni slabić, Edija Hola. „Sa više“, kaže Edi Hol dok malim prstom diže šipku sa mene.

Edi na telefonu ima čitavu seriju video klipova na kojima demonstrira razne snagatorske podvige. Na primer, ono kad je podigao 500 kila i onda momentalno kolabirao pa je još petoro drugih snagatora moralo da mu priđe da ga raskopča. Ima i ono kad diže iz benča četiri žene. („A nisu baš ni bile lake, ako me razumeš“, dodaje Edi Hol. Edi Hol je toliko snažan da više ni ne gleda na žene kao na žene. Edi Hol ceo svet vidi kao kombinaciju raznih tegova koje će jednog dana sve podići.) Moj omiljeni video je ipak onaj u kom diže iz ramena po sto kila, samo jednom od svojih stablolikih ručerdi. Očajno izgled dok to radi. Sportisti na vrhuncu uglavnom izgledaju graciozno: Mesi pleše, Federer igra balet, Serena demonstrira silu. Edi Hol izgleda kao da su mu svi zubi odjednom eksplodirali ali ne želi da to iko primeti. Edi Hol izgleda kao da njegovo telo pokušava da se pretvori u nešto sasvim drugo, negde daleko. Cima teg od 100 kg iznad ramena kao da pokušava da izgura nečiji orman uz stepenice. Mene je nekako uspeo da osposobi da podignem 6 kg, ali osam je ipak bilo previše.

Reklame

Verovali ili ne: Nikad se nećete osetiti manje muževno nego kad najjači čovek na svetu bude morao da vam podigne teg od osam kilograma da biste mogli da ustanete.

Verovali ili ne: Edi Hol je jednom loše podigao teg u teretani da mu je oko iskočilo iz duplje. Iz očne duplje. Oko mu je iskočilo. „Znaš onaj film Total Recall gde Švarcenegeru ispadnu oči? E tako je nekako bilo. Odvratno, morao sam sebi da uguram oko nazad u duplju i da navučem kapak preko.“ Naravno, Edi Hol je posle toga završio trening.

Verovali ili ne: Edi Hol je češće oslepeo nego bilo ko drugi kog sam ikad sreo. Pošto je podigao pola tone, ostao je slep dobrih nekoliko sati. „Nije se odmah desilo, ali efekat je isti kao kod potresa mozga. Teška amnezija, zaboravio sam da vozim. Posle ništa nisam ni video. Krvario sam iz nosa, iz ušiju, pritisak mi je bio preko dvesto“. Kako bi ti opisao situaciju u kojoj podigneš nešto tako teško da ti glava praktično eksplodira i počneš da krvariš na sve strane? Evo kako je opisuje Edi Hol: „Ludilo, brate.“

§§§

Zanimljivo je da mi ni u jednom trenutku Edi Hol nije rekao da sam patetična sekapersa dok sam mu demonstrirao svoj potpun nedostatak fizičkih sposobnosti. Naprotiv, bio je u svom elementu: pokazivao mi je kako koja sprava radi, kako se zauzima položaj, strpljivo usmeravao moje slabašne pokušaje da ponovim njegove vežbe, tiho mi ponavljao da se koncentrišem na disanje, da dižem iz grudi, da držim stomak. Sve se to vidi u ophođenju prema drugim ljudima – ne bih da ponavljam koliko je bio učtiv prema konobarima, ali Edi Hol je zaista bio strašno učtiv prema konobarima. Jedini se od muškaraca za stolom setio da kaže „dame biraju“ i pokaže našoj fotografkinji Beki da prva naruči piće.

Reklame

Znam da sam opisao rastuću slavu kao mač sa dve oštrice – karijera mu je na zalasku pa može da provodi vreme sa porodicom, ali ga fanovi sa svih strana saleću – ipak, kad ga sa susednog stola zamole da se slika sa njima, on im neizrecivo pristojno izlazi u susret. U teretani mu svakih pet sekundi neko prilazi, jednom prilikom neki stariji gospodin za kog Edi kaže da se nisu videli već godinama.

Ediju Holu, profesionalnom snagatoru, osim dizanja tegova najvažniji u životu su supruga Aleks i njihovo dvoje dece. O ženi govori sa divljenjem pa na trenutak deluje kao čovek normalne veličine. Isto kao što bi od Edijevog dnevnog režima, kad bih ga nekako usvojio, eksplodiralo srce, mislim da bi mi od ljubavi kakvu on oseća prema Aleks eksplodirala glava. (Da obeleže kraj uspešne godine, otišli su na odloženi medeni mesec tokom kog joj je Edi kupio frizerski salon u svojoj teretani.) Možda bi ste pomislili da je tipičan snagator nešto tuplji, da samo guta proteine i vuče kamione, ali to ovde nipošto nije slučaj. Hol je introspektivna inteligentna osoba, sasvim svesna svakog atoma u svom telu, još više svesna svog uma, tajnog oružja koje mu pomaže da podigne tegove od po pola tone.

S tim u vezi, bilo je vreme da izvede svoju možda i najimpresivniju tačku: da me podigne iznad glave kao da sam kuče.

Edi Hol ima svoj sistem za dizanje ljudskih bića, jer to često radi. Edi Hol me gleda pravo u oči i objašnjava mi šta me čeka kao da treba da skočim iz aviona. „Dakle ovako, mogu ili da te podignem direktno iznad glave“ – glava Edija Hola, veličine planina – „ili mogu da te ovako uzmem u obe ruke kao bebu“. Rado bih bi beba u naručju Edija Hola. Verujem da bih tako dosegao nivo mira i spokoja kakav godinama unazad nisam osetio. U rukama Edija Hola – veličine akvadukta – mnogi moji problemi sami bi se rešili.

Reklame

Ali ne, ipak treba misliti o lajkovima na Instagramu. „Iznad glave, Edi Hol. Težak sam 85 kila, nadam se da nije previše.“ Edi se smeši i pokazuje mi video u kom jednom rukom diže teg od 100 kg. Naravno da može da me podigne. Nastavlja da objašnjava. „Staviću ti ruku ovde“, hvata me ispod pazuha, „a ovu ću da ti priljubim uz telo.“ Klimam glavom. Nemoguće da će da me podigne. Ovo nije normalno. Ovo nijedna odrasla osoba ne bi trebalo da može da iskusi. „Držaću te ovde“, kaže Edi Hol, „a noge ćeš da skupiš, važi?“
Radim sve kako mi se kaže, a Edi Hol me diže iznad ramena – širine okeana, betonski snažnih, beskrajnih ramena, najjačih ramena na svetu, a onda –

Samo na trenutak –

Ja –

Letim –

@joelgolby

*Zamisli samo da si dovoljno nagruvan da sebi neironično daš nadimak „Spartanac“. A sad zamisli da si se toliko dodatno nagruvao da te nadimak „Spartanac“ više ne opisuje adekvatno, pa moraš da ga promeniš u „Zver“. Eto kako živi je Edi Hol. Neće biti više nadimaka, nadrastao ih je. Uzdigao je sve nadimke sveta do visine kuka, držao ih dok sudije ne izbroje do tri, a onda ih spustio na pod.

Još na VICE.com:

Naučnici kažu da smo na dobrom putu ka „Armagedonu“

Patnje i muke pevanja "Danas nam je divan dan" na poslu

Pet pitanja paru koji je imao seks u sred vožnje