FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

Šta je najčudnije što ste pojeli naduvani

Postoji naučno objašnjenje zašto se ljudi kada su naduvani pretvaraju u proždrljive zombije, koji bi u usta strpali bilo šta.
Ilustracije: Nik Gazin

Postoji naučno objašnjenje zašto se ljudi kada su naduvani pretvaraju u proždrljive zombije, koji bi u usta strpali bilo šta. Relativno je jednostavno: psihoaktivna komponenta trave, THC, zavara mozak da umiremo od gladi. Od njega smo takođe osetljviji na mirise i ukuse. I tako, ako sediš naduvan u blizini neke hrane, BUM. Gotov si. Biće ukusnija i mirisnija nego što zaista jeste, jer su ti ta čula osetljivija, i veruješ da moraš da jedeš da ne bi umro od gladi. U suštini, nesposoban si da se odupreš zovu sirena hrane.

Reklame

To je, nažalost, istina i kada u blizini nemaš ništa posebno ukusno da pojedeš. Neki su na ovaj način pronašli kulinarsko zlato, ali to se često završava neizrecivim prehrambenim zločinima, i stomakom koji se grči od krivice. Slede priče s obe strane ove medalje.

Gif sa incompletesmiles.tumblr.com

Jednom sam naduvan pojeo čitavo porodično pakovanje kikirikija pečenog na medu. Ne sećam se tačne količine, ali bila je ogromna – dovoljno velika da mi govno posle toga smrdi na koje god hemikalije trpaju u to, da bi sintetizovali ukus meda i pečenja. Stvar je u tom što nisam neki veliki obožavatelj kikirikija pečenog na medu, ali jasno se sećam dubokog uživanja sa kojim sam ga tog dana jeo. Dok sam žvakao punih usta, sve o čemu sam mogao da razmišljam je bio sledeći zalogaj – o početnoj hrskavosti pod zubima, o toploj, vlažnoj masi koja nastane kada ih sažvaćem, i o blatnjavoj, peskovitoj teksturi koja mi klizi niz jednjak. Prsti su mi bili umazani slano/medenim začinom. Bilo je kao da sam ponovo beba. – Abdula, 32

Pre nekog vremena, moja cimerka i ja smo bile naduvane i očajnički smo želele picu, ali nismo bile voljne da izađemo iz stana, niti da trošimo pare. Zato smo je same napravile, iskoristivši kore za pitu, koje su bile suve i krute na krajevima. Dodali smo sos od paradajza iz otvorene konzerve iz frižidera, kao i trake bezukusnog, gumenog švajcarskog sira koji mi je mama donela par nedelja ranije. Kada sam je izvadila iz rerne, zapravo je izgledala obećavajuće. Kora je dobila divnu zlatno-smeđu boju, a sir se istopio. Tek kada sam uzela zalogaj tog čuda, sa nepečenom korom u sredini, shvatila sam da i nije baš uspelo. Moja cimerka se složila. Bilo je stvarno odvratno. Ipak, moja cimerka i ja smo uzele još po jedno parče. Pa još po jedno. Sve dok u roku od par minuta više nije bilo pita pice. – Ketrin, 22

Reklame

Dupe. – Helen, 25

Nije u pitanju neka uvrnuta stvar, ali priča je čudna… imao sam oko 15 godina i bio sam na Džuntint bluz festivalu (Hjuston, Teksas) u Herman parku, i neki mali hipici su mi dali najjaču travu koju sam ikada probao. Oteturao sam se kući u zoru, i na kraju svoje ulice sam video kako neki tip obija kola, i to mi je okinulo ozbiljnu paranoju. Bio sam ubeđen da je izbila pobuna. Puzao sam i pentrao se ostatak puta do kuće, kroz zapuštena dvorišta, i kada sam konačno stigao, ukrao sam celu pitu od višanja iz frižidera, poneo je napolje i pojeo je rukama, krijući se u žbunju. To me je konačno umirilo. – Džon, 45

Moj tata se veoma čudno hranio, što verovatno objašnjava zašto grozno kuvam, i zašto se grozno i hranim. Dugo vremena nije jeo pšenicu, gluten, so, mlečne proizvode, kao ni skoro ništa drugo osim šnicli i sirove boranije. Jednog vikenda me je ostavio samog kod kuće, i u nedelju sam se brutalno odvalio od duvanja – ono kad se toliko debilno naduvaš da postaneš jebeni, kretenski, proždrljivi zombi. Morao sam nešto da pojedem, ali u kući nije bilo ničega. Kopao sam po fijokama i zadovoljio se starim nudlama i konzervom crvenog pasulja. Zajedno sam ih skuvao u istoj šerpi. Moj tata nije imao so, pa sam sve to pobiberio kao manijak i progutao. – River, 25

Kečap. I ne kečap sa nečim, niti kao sos. Govorim o čistom kečapu koji sam jeo direktno iz flašice, jer je to bilo jedino što sam imao u frižideru. Mislim, šta, zar ne bi trebalo da pojedem nešto kada sam naduvan? – Erik, 27

Reklame

Esid – Tara, 42

-Marti, 37

Upravo sam izašao iz jedne veze i počeo da živim sa jednim kolegom. Nedugo pošto sam se doselio, moj novi cimer je počeo da se zabavlja sa mojom bivšom devojkom. Umesto da budem pametan i odselim se, ostao sam i viđao njih dvoje u stanu. Često sam posle posla, umesto da odem kući i gledam srećni novi par, odlazio u barove i pio. Jedne večeri, dok sam odlagao povratak kući, sreo sam prijatelja koji mi se ponudio da me odveze kući. Poduvali smo jedan pajp na putu do kuće. Stigao sam kući, i uzeo konzervu tune iz ostave. Otišao sam do frižidera da uzmem majonez i napravim sendvič od tune bez hleba. Nije bilo majoneza. Razmišljao sam o tome da pojedem tunu direktno iz konzerve, i trebalo je, ali nešto je u meni govorilo, „Ne, čoveče, treba ti nekakav sos za tunu". Na vratima frižidera sam našao kremastu marinadu od limuna i bibera, u plastičnoj tubi. Iscedio sam tunu i stavio malo marinade. Prošlo je test mirisa i ukusa, pa sam sve to pomešao i pojeo. Moj cimer i njegova devojka (moja bivša devojka) su bili u dnevnoj sobi, koja je pored kuhinje, i sve su to videli. Oboje su imali razočaran izraz lica. Ne mogu da ih krivim. – Brajan, 36

Pojeo sam sam onaj sendvič sa viršlom sa sirom u kolaču s kremom , kao što su jeli u UHF… najiskrenije, nisam siguran ni da li sam uopšte bio naduvan. – Majkl, 33

„Rukama sam je pojeo celu, krijući se u žbunju."

Jednom sam otišao u restoran toliko naduvan, da sam mislio da sam astronaut. To je bilo jedno od onih najburžujskijih mesta, na kojima mi je 73 posto stavki na jelovniku nepoznato. Neke reči moram da pretražujem u Guglu da bih shvatio šta tačno jedem. Bilo mi je malo muka od toga, i žešće me je smaralo da istražujem šta da pojedem. I kada sam u jelovniku ugledao „brizle", odlučio sam se za to, misleći da je to verovatno neka otmenija verzija prženica ili nešto s prezlama. Dvadesetak minuta kasnije, konobar je doneo tanjir sa nekim čudnim sluzavim mesom. Uzeo sam zalogaj, i svakako nije imalo ukus hrskavih prženica, niti je imalo prezle. Zapravo je bilo u redu, ali nisam mogao da shvatim zašto jelo od govedine zovu „brizle". I onda sam to potražio na internetu. Ispostavilo se da su to kravlje žlezde, koje se nalaze na vratu. Da budem iskren, pomalo sam se osećao kao da sam na času biologije. Uopšte to nisam skapirao. I iako sam bio žešće gladan, nisam hteo s tim da se zajebavam, kada sam saznao šta je. – Samir, 33

Dve godine sam živeo u jednom malom stanu u Bostonu, koji smo zvali Mehur. Konstantno je bio zadimljen. Bio sam apsolutno švorc kada sam tamo živeo, i u trenucima finansijskog očajanja, kao i svaki duvač, postajao sam kreativan kada je trebalo da se zasladim. Moje remek-delo: jedno parče običnog hleba, tostirano (tost, ako hoćete). Santimetar namaza od belog sleza, jednako namazanog. Pahuljice od cimeta preko toga. Malo čokoladnog sirupa preko svega (kao na desertu u nekom fensi restoranu). Kada to sastavite, stavite u frižider na 15 minuta, da se ohladi. Ishod je čokoladica sa cimetom za siromašne, u kojoj se kombinuje uzbuđenje čokoladice za doručak sa vrebajućom maničnom depresijom noćnog sladoleda od čokolade (namaz od belog sleza gotovo da dobija svojstva krema od jaja). Nazavao sam to „užina iz mehura". Ne znam da li se ikome od mojih prijatelja sviđalo, ali uvek sam im nudio. – Kal, 23

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu