Uz napad na Ukrajinu, naoružavanje separatista koji su srušili malezijski avion na letu MH17 i način na koji se ophodi prema svom LGBT stanovništvu, Rusija je bila dete koje su svi zadirkivali tokom ovog vikenda na skupu G20 u Brizbejnu. Čak ni premijeru Kanade, jednog od najpitomijih mesta na svetu, nije pošlo za rukom da bude ljubazan. Štaviše, svi su bili toliko pakosni, da je Putin ranije otišao sa žurke. Ali budimo nepristrasni, možda nije bio ljut, već samo umoran. Ali pored sve pažnje koju su privukli Putin i njegova delegacija, neke druge zemlje sa jednako groznim statistikama su uspele da se na konferenciji provuku neprimećene. Osvrnućemo se na dve takve zemlje, koje nisu privukle pažnju na sebe, i time postale nezvanične pobednice skupa G20.
Žrtva nasilja u Mijanmaru
Mijanmar (Burma) je najnoviji klinac u demokratskom društvu, i još nije sve sasvim skapirao. Od odbijanja da malo smanji smrtonosno nasilje nad manjinskim narodom Rohingja, do prepravljanja ustava da liderka opozicije Aung San Su Ći ne bi mogla da se kandiduje za predsednicu, nadaleko hvaljena tranzicija Mijanmara u demokratiju je naišla na više prepreka. Koliko prošle nedelje, neki visokorangirani funkcioneri, uključujući i jednog aktuelnog ministra u vladi, optuženi su za ratne zločine koji su počinjeni dok je vojna hunta još imala apsolutnu vlast.
Zajednica Rohingja u australijskoj državi Kvinslend održala je miting na trgu kralja Džordža u Brizbejnu da bi skrenula pažnju na nedaće ovog manjinskog naroda. Predsedavajući grupe, Nor Zaman, rekao je da su burmanske vlasti učinile sve što je u njihovoj moći da ih progone. „Ubijani su nam članovi porodica, naše sestre i žene silovala su vojna lica, imanja su nam konfiskovana, domovi spaljeni, a uz njih i sredstva za život." Mijanmar nije član G20 i na samit je pozvan kao ovogodišnji predsedavajući Asocijacije nacija jugoistočne Azije (ASEAN). VICE je tokom samita pokušao da kontaktira sa delegacijom Mijanmara, ali odgovora nije bilo.
Mauritanija je širom sveta poznata po jednom: ropstvu. Ova severnoafrička zemlja je bila poslednja država na svetu koja je zabranila ropstvo, tek 1981. godine. Ali se malo toga čini da ta zabrana bude sprovedena, štaviše, aktivisti koji se zalažu protiv ropstva često se hapse. Kada je Organizacija nepredstavljenih naroda i nacija (UNPO) ranije ove godine sprovela istraživanje u Mauritaniji, utvrđeno je da „oko 20 odsto od 3,5 miliona stanovnika Mauritanije živi u ropstvu, i skoro svi su etnički Haratini."
Džonatan Lis iz UNPO-a rekao je za VICE da je koliko prošlog utorka haratinski aktivista Biram Da Abeid, dobitnik nagrade za ljudska prava Ujedinjenih nacija za 2013, napadnut i uhapšen dok je protestovao protiv toga što „vlada ne prestaje da toleriše i u nekim slučajevima podržava ovu varvarsku praksu". „Ako će Mauritanija biti prihvaćena kao učesnik na međunarodnim skupovima na najvišem nivou, kao što je prestižna G20, mora da preduzima više konkretnih akcija u borbi protiv ropstva", izjavio je Lis. Mauritanija nije članica G20, ali je pozvana na samit kao država koja u 2014. godini predsedava Afričkom unijom.
Lis je izjavio za VICE da se nada da je samit G20 prilika da se na najvišem mestu u većoj meri raspravlja o pitanjima ropstva, rasizma i izrabljivanja. Ostaje nepoznato da li je neko mauritanskoj delegaciji postavio ova pitanja, delegacija nije držala konferencije za novinare, a naši zahtevi za komentar su odbijeni.
Da li bi bilo bolje ne zvati ovakve zemlje na samite kao što je G20, ili ih zvati i iskoristiti priliku da se izvrši pritisak da se prema svojim građanima ophode humanije? Putin može jednostavno da ignoriše svetske vođe i ode kući, ali moćnije zemlje G20 sigurno lakše mogu da utiču na manje države. Profesor Endrju O'Nil, šef katedre za državnu upravu i međunarodne odnose univerziteta Grifit, izjavio je za VICE da Australija ne bi mogla da poziva zemlje kao što su Mauritanija i Mijanmar na osnovu stanja ljudskih prava u tim zemljama, ali da ekonomski odnosi često idu pre moralnih principa. Mijanmar je država bogata resursima i počinje ekonomski da se otvara, a Mauritanija je takođe bogata mineralima i privlači investicije multinacionalnih kompanija. Osim toga, kao što ističe profesor O'Nil, ni u mnogim zemljama članicama G20, kao što su Kina, Rusija, Amerika i Australija „ljudska prava nisu na nekom blistavom nivou".