Zašto je ovaj tip pustio da ga komarci ujedu 200 puta

Kolonija komaraca gostila se čitavih 10 minuta na ruci Rafaela Hernandeza. Ako je Hernandezu bila potrebna motivacija da izdrži, dovoljno je bilo da se podseti da je dobrovoljno ponudio svoje telo kao švedski sto za parazite u nedvosmisleno korisne svrhe. Hernandez, pedijatar iz Sijetla, bio je jedan od svega desetoro ljudi koji su učestvovali u nedavnoj studiji Centra za istraživanje infektivnih bolesti u Sijetlu kako bi pomogli da se izradi vakcina protiv malarije, koja predstavlja opasnost po najmanje polovinu svetske populacije. Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, 2015. godine se malarijom zarazilo 214 miliona ljudi, a od nje umrlo njih 438.000.

Malariju prenosi ženka komarca — konkretno komarca anopheles — kad se zarazi vrstom parazita poznatim kao plasmodium, kaže Ešli Von, naučnica Centra za istraživanje infektivnih bolesti i autorka studije. Kada zaraženi komarac ujede čoveka, parazit ulazi u krvotok i putuje do jetre, gde formira ćeliju po imenu hepatocit. Posle oko nedelju dana inkubacije, hepatocit se rasprskava, šireći malariju kroz čitavo telo.

Videos by VICE

Na veliko olakšanje naučnika, Hernandezu je nedelju dana posle gozbe bilo dobro. Komarci koji su se pogostili njegovom podlakticom bili su uz pomoć genetskog inženjeringa izmenjeni tako da nose slabiju vrstu malarije kojoj nedostaju tri ključna gena — p52, p36 i sap1— sprečavajući tako da virus uđe u jetru i tamo započne inkubaciju, kaže Von.

Istraživači su stvorili modifikovane parazite uz pomoć tehnologije transfekcije; praktično su iz genoma uklonili ta tri gena i kodove njihovog genetskog materijala. To znači da su ti geni trajno uklonjeni i parazit ne može da mutira i zameni gene, kaže Von.

“Studija pokazuje da su genetski oslabljeni paraziti potpuno bezopasni. Imunizacija uz pomoć parazita ne dovodi do krvnog stadijuma bolesti”, kaže Von. “Zbog izbrisanih gena, parazit umire, nastaju antigeni i vi stvarate imunu reakciju.”

Iako niko od učesnika nije doživeo krvni stadijum bolesti, bilo im je potrebno nekoliko “doza” — baš kao i u slučaju vakcine za hepatitis C, na primer — pre nego što su postali potpuno imuni na nju. Ali analize krvi pokazale su da su učesnici razvili antitela na malariju, što znači da bi u budućnosti njihovi imuni sistemi mogli da prepoznaju bolest i izbore se s njom.

Nažalost, mi ostali ćemo na vakcinu morati da čekamo još godinama, kažu istraživači. Jedan od razloga je to što je jedini način da steknete imunitet upravo onaj kao što je to uradio Hernandez. (Treba više vremena da se razvije tradicionalna vakcina koja se ubrizgava špricom.) Istraživači takođe moraju još da dokažu da je ona efikasna u većim grupama ljudi, tako da obimnije probe počinju već u junu.

Potom moraju da je testiraju na ljudima u oblastima podložnijim malariji koje je uopšteno teže zaštititi od ljudi u oblastima bez malarije.

Do tada, dočaraćemo vam najbolje što možemo: kakav je osećaj biti večera za roj ubica u naučne svrhe.

U redu, započnimo s očiglednim: zašto biste se, za ime Boga, prijavili za ovako nešto?

Vakcine spadaju među najveće izume javnog zdravlja u poslednjih 100 godina. I dalje nemamo efikasnu vakcinu protiv malarije i nakon što sam čuo za uspešna testiranja ove vakcine na životinjama, pomislio sam da to predstavlja velik potencijal za spasavanje na stotine hiljada dece godišnje. Kao pedijatar, mislim da je i moja odgovornost da pomognem negu dece u svojoj zajednici.

Ali zar se niste plašili mogućih posledica? Ovde govorimo o jednoj smrtonosnoj bolesti.

Pa i nisam. Znao sam da je vakcina zasnovana na vrsti malarije koja se veoma lako leči. Takođe mi ne smeta vađenje krvi, pa me svakodnevne analize krvi nisu brinule. A ne smeta mi mnogo ni kad me ujedaju. Posle prvog dana, gotovo uvek imam agresivnu reakciju. Ovog puta sam se malo plašio reakcije koja će uslediti. Zato što ujedi na meni jako oteknu i svrbe, plašio sam se da će u slučaju na stotinu njih sve biti samo još mnogo gore. Dakle, znajući sve to, bilo je neobično svesno pružiti ruku nad posudom punom komaraca koji zuje.

Kako je to izgledalo?

Komarci su praktično bili u nečemu što je izgledalo kao posuda za dostavu kineske hrane sa zastorom zavučenim odozgo. Tražili su od nas da pružimo ruku preko tog zastora i potom da ruku prekrijemo peškirom kako ne bismo gledali komarce u akciji. Isprva su ujedi bili više kao nekakvo golicanje. Potom se pretvorilo više u ubode, ali ni to nije bilo strašno.

Nije li vas svrbelo ko sam đavo posle svega?

Obično me ujedi zaista svrbe, tako da me je i to malo brinulo, ali sam znao da će dejstvo biti samo privremeno. Koristio sam hidrokortizon kremu, koja mi je donela izvesno olakšanje, ali budući da obično imam agresivnu reakcije, i dalje me je malo svrbelo. Svaka uteha je bila dobro došla.

U koliko lošem stanju vam je bila ruka?

Bila je crvena i otekla je pomalo u obliku one posude, ali je posle desetak dana svrab potpuno prestao. Apsolutno želim to da ponovim. Izrada vakcine je veoma važna.

Još na VICE.com

Kratak pregled američkih eksperimenata nad ljudima

Sovjetski naučnici su napravili ovog dvoglavog psa

Sve što znamo o Zika virusu, prvoj zdravstvenoj panici za 2016. godinu

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu