​Zašto neke trudnice puše travu uprkos uputstvima lekara

Foto Christopher Furlong via Getty

Prvi put kad je Sandra* bila trudna i nije mogla da nađe lek protiv ekstremnih jutarnjih mučnina, uspela je da zbuni svakog lekara sa kojim je ukrstila puteve. “Hiperemesis nije šala”, rekla je ona za VICE, misleći na hyperemesis gravidarum, redak ali ozbiljan oblik jutarnje mučnine koji se u Sjedinjenim Državama svake godine postavlja kao dijagnoza u proseku kod 60.000 trudnica . Stanje je mnogo teže nego kod normalnih jutarnjih mučnina, a izaziva dehidraciju, gubitak kilograma, glavobolju, nesvesticu i ekstreman umor, a ukoliko se ne leči često predstavlja opasnost po život fetusa, ali i majke.

Videos by VICE

“Probali smo bukvalno sve”, rekla je Sandra, “a i dalje smo se uporno sretali sa savetom: ‘Znate, i abortus je jedna od opcija’ — sve dok nisam otkrila kanabis.”

Sandra je živela u Teksasu, gde medicinska marihuana nije legalna, tako da je krila od svog akušera da je koristi, nabavljajući je iz ilegalnih izvora, konstanto brinući da će je neko prijaviti.

Kako sve više i više država usvaja slobodnije propise u vezi sa marihuanom (do sada je 24 države legalizovalo njenu medicinsku upotrebu), sve veći broj žena je spremniji da koristi vutru protiv jutarnje mučnine . Grupe na Fejsbuku kao što su NORML Women’s Alliance i Moms for Marijuana International samo su dva sajta koji vode ovu raspravu; potonji je stekao 544 novih pratilaca samo prošle nedelje, a brza pretraga na Guglu pokazuje pregršt trudnih duvačica koje traže pravni savet. Ali naduvati se dok si trudna i dalje je daleko od zdravstveno prihvatljive opcije lečenja. Američki kongres akušera i ginekologa (ACOG) izvršio je pritisak na svoje članove kao i upravna tela da marihuanu klasifikuju zajedno sa alkoholom i duvanom kao opasne supstance za korišćenje tokom trudnoće , navodeći kao razlog nedostatak podataka o njenom pravom dejstvu.

U međuvremenu, prikaz objavljen ovog meseca u medicinskom žurnalu BMJ Open povezao je korišćenje marihuane tokom trudnoće sa bebama rođenim sa malom telesnom težinom i smeštanjem na odeljenje za neonatalnu intenzivnu negu posle rođenja. Iako istraživači savetuju da se trudnice suzdrže od upotrebe marihuane, oni ipak priznaju da je većina subjekata podvrgnuta studiji još pušila cigarete i pila alkohol, zbog čega je izolovanje dejstva marihuane bilo nemoguće.

Ali za razliku od cigareta i alkohola, marihuana sadrži nedvosmislenu medicinsku vrednost. A glavnotokovski načini lečenja ekstremne jutarnje mučnine, kao što je lek zofran, nisu dovoljno istraženi i mogu se povezati sa nuspojavama kod fetusa, uključujući srčane mane . Prvobitno namenjen pacijentima hemoterapije koji žele da smanje svoje ekstremne mučnine, zofran je postao popularan način lečenja jutarnje mučnine uprkos tome što nema zvanično odobrenje Uprave za hranu i lekovu u ovu svrhu. Imajući u vidu tu činjenicu, neke trudnice smatraju da im je marihuana najbolja opcija.

Keli iz Kanzasa, trenutno u sedmom mesecu trudnoće, dobila je upozorenje od svog lekara da bi Služba za zaštitu dece mogla da joj oduzme dete po porođaju zato što zdravstveno osiguranje Medikejd zahteva da je testiraju na upotrebu droga. (Trenutno ne postoji legalna upotreba kanabisa u Kanzasu.) Keli je bila otvorena po pitanju svog korišćenja trave i uporno je bila pozitivna na testiranje na marihuanu a negativna na sve druge ilegalne droge, ali se brine da je njena iskrenost može koštati starateljstva nad bebom. Prema zakonu Kanzasa, prilikom pozitivnih rezultata testova na droge mora da se obavesti Služba za zaštitu dece, a ponovljeni pozitivni rezultati mogu da se završe oduzimanjem dece . Poput Sandre, međutim, Keli je smatrala da nema mnogo izbora: pre nego što je probala marihuanu, nije mogla ništa ni da jede ni da pije.

“Izuzetno sam je nerado probala”, rekla je Keli za VICE, “ali jednog dana sam bila na putu do hitnog prijema, a prijatelj mi je rekao: ‘Uzmi jedan dim ovoga. Ako ne pomogne, platiću ti 100 dolara i nikad ti neću tražiti da ponovo probaš.’ Rekla sam sebi ko ga šiša i probala. Uspela sam da izbegnem odlazak na hitan prijam nedelju dana zahvaljujući toj jednoj dozi. Konzumiraću THC u bilo kom obliku. Uvlačila sam ga preko elektronske cigare ili vodene lule, jela, pušila. I posle toga bih primetila da se moja beba mrda. Moja beba je srećna. Nakon što pušim, dobija hranu i vodu.”

Od šest akušera kojima smo se obratili povodom ovog teksta, nijednom nije bilo prijatno da se citira pod punim imenom, a većina nije ni želela da komentariše upotrebu marihuane u lečenju jutarnje mučnine. Jedna posebno, koja se specijalizovala za hyperemesis gravidarum, rekla je da bi morala “da prouči studije kako bi imala više informacija”, budući da joj nikad pre toga nije palo na pamet da koristi marihuanu za lečenje, uprkos tome što radi u državi u kojoj je ona legalna.

U odgovor na pitanje o lečenju HG-a marihuanom, portparol ACOG-a poslao je mejlom saopštenje doktora Džozefa R. Veksa, potpredsednika Odbora za akušersku praksu ACOG-a: “Naš prioritet broj jedan kao akušera-ginekologa je bezbedan ishod za majku i bebu. Iako bismo morali da vidimo više istraživanja na ovu temu, podaci koje do sada imamo izazivaju zabrinutost povodom negativnih posledica marihuane po fetus koji raste i zbog toga preporučujemo da žene ne koriste marihuanu tokom trudnoće.”

Dvanaest od 15 žena koje su intervjuisane za ovaj članak a koje su koristile marihuanu za lečenje svog HG-a tvrde da je marihuana odigrala veoma važnu ulogu u njihovom zdravlju. Neke smatraju da je zaslužna za spasavanje njihovih života i života njihovih beba. Ali ima žena kojima pušenje marihuane nije pomoglo. Stela iz Tenesija imala je velikog uspeha sa njom tokom svoje prve trudnoće, ali se požalila da “nije radila posao kod moje druge bebe. Njen miris, čak i kad nije korišćena pušenjem, terala me je na žestoku mučninu. Izgubila sam bebu”, rekla je ona, dodajući da je HG najverovatnije bio ključni faktor u njenom pobačaju.

Laura iz Kembridža u Engleskoj koristila je travu pre trudnoće kao sredstvo za kontrolisanje svojih simptoma sindroma nervoznih creva. Kad je u trudnoći dobila HG, oprobala se sa pušenjem marihuane i gotovo trenutno joj je žestoko pozlilo. “Iskreno, značajno mi je pogoršalo mučninu”, rekla je ona za VICE. “Jedan dim bio mi je dovoljan da mi kaže da moje telo ne želi travu u sebi dok je prisutna beba.”

Ali većini žena sa ekstremnom jutarnjom mučninom sa kojima je VICE pričao trava je pružila olakšanje. Nakon što joj je postavljena dijagnoza hyperemesis gravidarum, Adi, domaćica iz Masačusetsa, zatekla je sebe kako nerado isprobava marihuanu kao metod lečenja. “Eksperimentisala sam sa vutrom u tinejdžerskim godinama, ali mi se nije dopalo kako se osećam pod njenim dejstvom tako da je dugo nisam upotrebljavala pre trudnoće”, rekla je ona za VICE.

U nemogućnosti da u sebi zadrži vodu ili hranu, Adi je odlučila da se oproba sa marihuanom. Popušila ju je i odmah joj je bilo lakše. “Moj muž me je podsticao da je koristim češće zato što bi primećivao nagoveštaje osobe koja sam bila pre trudnoće”, rekla je ona. ” Hyperemesis gravidarum me je pretvorio u ljušturu nekadašnje osobe. Sa marihuanom, mogla sam da učestvujem u razgovorima. Mogla sam da se smejem i smeškam. Bez marihuane, nisam mogla da radim mnogo toga sem da spavam i povraćam.”

Medicinska marihuana je legalna u Masačusetsu, ali to ne znači da trudnica ovde može da pronađe akušera-ginekologa koji je blagonaklon prema marihuani. Dok države sa slobodnijim propisima ne zabranjuju eksplicitno upotrebu marihuane tokom trudnoće, lekari nisu spremni da se suprotstave ACOG-u, od koga dobijaju dozvolu za rad. Zbog svega toga, dobiti recept za marihuanu od akušera je retkost.

Nedugo nakon što je rodila zdravog dečaka, Sandra iz Teksasa se preselila u Kaliforniju i tamo zatrudnela po drugi put. “Od početka sam se pomirila sa tim da ću ponovo koristiti kanabis, ali ovaj put od samog starta, tako da ne moram uopšte više da iskusim te očajničke mučnine”, rekla je ona.

Ovoga puta Sandra nije bila morala da strahuje od policijske intervencije, zato što je u njenoj novoj državi medicinska marihuana legalna. Suprotno očekivanjima, njen akušer-ginekolog je čak podržao ispisivanje recepta za marihuanu za nju. Iznela je trudnoću do kraja punih 40 nedelja, a da za to vreme nijednom nije morala da poseti hitan prijem radi infuzije i lekova, kao što je morala da radi nebrojeno puta tokom prve trudnoće.

Sandrin lekar je bio srećan što je odabrala prirodniji način lečenja i izbegla zofran i druge antiemetike. Ali svejedno nije bio spreman da pristane da se njegovo ime pomene u ovom članku, baš kao ni njegove kolege na klinici koja odobrava upotrebu kanabisa na koju je Sandra išla. Sve dok mnogo šira medicinska javnost ne prihvati ideju da marihuana ponekad može da bude korisna po zdravlje trudnica, čini se da doktori neće biti spremni da priznaju svoje učešće u takvoj nezi, uprkos tome što su neki od njih voljni da leče pojedinačne slučajeve. Kao što je jedan od njih prokomentarisao: “Ne trebaju mi besni mejlovi puni mržnje koji obično pristižu kad na dnevni red dođe ova tema.”

*Osobe u ovom članku tražile su da budu identifikovane pseudonimima kako bi se zaštitila njihova privatnost.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu