Prvobitno objavljeno na Noisey.Opet niko nije završio kartu za Glastonberi, opet će svi da se ušunjavaju, zar ne? Ovih dana, teško je doći na red u masi od stotina hiljada legalnih kupaca ulaznica. Već par godina se uzaludno trudiš. Lakše bi ti bilo da sam osnuješ svoj indi bend, izdaš dve hit ploče, i ubodeš tezgu nedeljom u tri popodne na BEZ’s FLYING BUS stejdžu. Prošle godine je u tom terminu nastupao izvesni DJ WAFF.
Reklame
Ako to ne prođe, probaj da se doteraš kao da si VIP, možda te greškom puste. Ali ne vredi rizikovati. Bolje primeni neki od sledećih oprobanih načina za džabe upad na Glasto 2019. Za početak, možeš da…Obezbeđenje na Glastonberiju je visoko profesionalna radnja vredna više stotina hiljada funti. Ograda od osam kilometara koja festival čuva od klošara poput tebe koštala je preko milion funti, i nalazi se pod konstantnim nadzorom. Da bi te prepreke savladao, moraš i sam da uložiš u haj tek opremu.Ovako je rezonovao jedan Glastoljubitelj iz Bristola koji je platio preko dve hiljade funti za kamuflažnu uniformu, merdevine na rasklop, i naočare za noćni vid kako bi na festival ušao za džabe. Nije hteo lično ništa da mi kaže, ali preko druga ovaj stelt-majstor poručuje da "varaš" ako platiš kartu, i da uz pomoć svoje skupocene opreme "već tri-četiri godine pokušava da uđe."Njegovi prijatelji žive u tom kraju i ulaze na konvencionalne načine, ali on svaki put "legne u travu, puzi kroz žbunje, nabije nešto u nos, i tako danima.""Još u ponedeljak bi počeo sa infiltracijom. Svake godine je sve bliži uspehu." Treće godine su ga skinuli sa pola merdevina, bacili na zemlju pa u kombi, i odvezli trideset milja dalje. Ove godine, pokušaće da vatrometom odvuče pažnju stražara. Što ne bi tako i ti? Ako ti je skupo (a i glupo), uvek možeš da…Mislim, zid je zid, ali prilično dugačak. Samo se popni preko njega. Ne moraš da platiš dve hiljade funti na opremu iz vojnih viškova da bi upao na Glasto. Bukvalno bilo gde možeš da pređeš preko zida. Dvadesetosmogodišnjiu Ben kaže da od svoje petnaeste ide na festival, a kartu još nikad nije kupio."Štos je u tome što, pre nego što se festival u sredu otvori, jedno 50% obezbeđenja nije na svojim mestima. Znači, ako kreneš u ponedeljak ili utorak, možeš gde god hoćeš da im upadneš.”
Postaneš žbun
Prosto se popneš
Reklame
Ben je sa drugarima jedne godine posebno imao sreće jer ih je povezao i pešačenje od deset milja im skratio „"edan hipik koji tu u kraju živi pa ima propusnicu za sve kontrolne punktove”."Odvezao nas je do svoje hipi komune tamo negde pri kraju, skoro uz ogradu. Poželeli su nam sreću." Posle malo šunjanja kroz žbunje, Ben i društvo su u Osim eventualno ako…Nema ko ne zna nekog ko zna nekog ko je na ovaj način ušao na Glastonberi. Možda još ne znamo kakav je lajnap ni kakvo će vreme biti, ali sa sigurnošću se može pretpostaviti da je 85% posetilaca festivala uđe tako što "plati nekom tipu”" Posle legalne kupovine karte, ovo je najveća sigurica. Ali kome da platiš, pitaš ti. Pa…Kažu da "negde pozadi" grupa željnih ljubitelja muzike kampuje pored kapije iz koje svakih sat-dva izađe neki neo-apokaliptični rejver sa gomilom narukvica na prodaju."Kao ono kad u Gospodaru prstenova upadnu u Mordor na zadnja vrata”" objašnjava jedan festivaldžija, "Ljudi tako sede ispred, ćaskaju i cirkaju i čekaju. Sve je kul tok se ne pojavi jedan od tih tapkaroša, a onda kreće pomama, ljudi gaze jedan preko drugog da bi se dokopali narukvice. Tek par sati kasnije će se pojaviti sledeći prodavac."Ovi likovi na svakom festivalu navodno zarade po dvadesetak hiljada. I svaka im čast, ali da kampujem po nekoliko dana u nadi da ću uspeti da podmitim nekog Rasela Branda za ulaz zvuči kao pravi potez očajnika. Zar nije bolje ako…
Platiš kome treba
Reklame