Kako na Glastonberi bez karte
Fotografija: Rachel Docherty 

FYI.

This story is over 5 years old.

Glastonberi

Kako na Glastonberi bez karte

Već drugu godinu zaredom niste uspeli, pa šta. Evo kako ćete se snaći sledeće.

Prvobitno objavljeno na Noisey.

Opet niko nije završio kartu za Glastonberi, opet će svi da se ušunjavaju, zar ne? Ovih dana, teško je doći na red u masi od stotina hiljada legalnih kupaca ulaznica. Već par godina se uzaludno trudiš. Lakše bi ti bilo da sam osnuješ svoj indi bend, izdaš dve hit ploče, i ubodeš tezgu nedeljom u tri popodne na BEZ’s FLYING BUS stejdžu. Prošle godine je u tom terminu nastupao izvesni DJ WAFF.

Reklame

Ako to ne prođe, probaj da se doteraš kao da si VIP, možda te greškom puste. Ali ne vredi rizikovati. Bolje primeni neki od sledećih oprobanih načina za džabe upad na Glasto 2019. Za početak, možeš da…

Postaneš žbun

Obezbeđenje na Glastonberiju je visoko profesionalna radnja vredna više stotina hiljada funti. Ograda od osam kilometara koja festival čuva od klošara poput tebe koštala je preko milion funti, i nalazi se pod konstantnim nadzorom. Da bi te prepreke savladao, moraš i sam da uložiš u haj tek opremu.

Ovako je rezonovao jedan Glastoljubitelj iz Bristola koji je platio preko dve hiljade funti za kamuflažnu uniformu, merdevine na rasklop, i naočare za noćni vid kako bi na festival ušao za džabe. Nije hteo lično ništa da mi kaže, ali preko druga ovaj stelt-majstor poručuje da "varaš" ako platiš kartu, i da uz pomoć svoje skupocene opreme "već tri-četiri godine pokušava da uđe."

Njegovi prijatelji žive u tom kraju i ulaze na konvencionalne načine, ali on svaki put "legne u travu, puzi kroz žbunje, nabije nešto u nos, i tako danima."

"Još u ponedeljak bi počeo sa infiltracijom. Svake godine je sve bliži uspehu." Treće godine su ga skinuli sa pola merdevina, bacili na zemlju pa u kombi, i odvezli trideset milja dalje. Ove godine, pokušaće da vatrometom odvuče pažnju stražara. Što ne bi tako i ti? Ako ti je skupo (a i glupo), uvek možeš da…

Prosto se popneš

Mislim, zid je zid, ali prilično dugačak. Samo se popni preko njega. Ne moraš da platiš dve hiljade funti na opremu iz vojnih viškova da bi upao na Glasto. Bukvalno bilo gde možeš da pređeš preko zida. Dvadesetosmogodišnjiu Ben kaže da od svoje petnaeste ide na festival, a kartu još nikad nije kupio.

"Štos je u tome što, pre nego što se festival u sredu otvori, jedno 50% obezbeđenja nije na svojim mestima. Znači, ako kreneš u ponedeljak ili utorak, možeš gde god hoćeš da im upadneš.”

Reklame

Ben je sa drugarima jedne godine posebno imao sreće jer ih je povezao i pešačenje od deset milja im skratio „"edan hipik koji tu u kraju živi pa ima propusnicu za sve kontrolne punktove”.

"Odvezao nas je do svoje hipi komune tamo negde pri kraju, skoro uz ogradu. Poželeli su nam sreću." Posle malo šunjanja kroz žbunje, Ben i društvo su u Osim eventualno ako…

Platiš kome treba

Nema ko ne zna nekog ko zna nekog ko je na ovaj način ušao na Glastonberi. Možda još ne znamo kakav je lajnap ni kakvo će vreme biti, ali sa sigurnošću se može pretpostaviti da je 85% posetilaca festivala uđe tako što "plati nekom tipu”" Posle legalne kupovine karte, ovo je najveća sigurica. Ali kome da platiš, pitaš ti. Pa…

Kažu da "negde pozadi" grupa željnih ljubitelja muzike kampuje pored kapije iz koje svakih sat-dva izađe neki neo-apokaliptični rejver sa gomilom narukvica na prodaju.

"Kao ono kad u Gospodaru prstenova upadnu u Mordor na zadnja vrata”" objašnjava jedan festivaldžija, "Ljudi tako sede ispred, ćaskaju i cirkaju i čekaju. Sve je kul tok se ne pojavi jedan od tih tapkaroša, a onda kreće pomama, ljudi gaze jedan preko drugog da bi se dokopali narukvice. Tek par sati kasnije će se pojaviti sledeći prodavac."

Ovi likovi na svakom festivalu navodno zarade po dvadesetak hiljada. I svaka im čast, ali da kampujem po nekoliko dana u nadi da ću uspeti da podmitim nekog Rasela Branda za ulaz zvuči kao pravi potez očajnika. Zar nije bolje ako…

Reklame

Znaš jednog što svira

Ovo je slično kao gonja opcija, samo za nijansu legitimnije. Ako si dobar sa nekim od izvođača, možeš komotno da uđeš na glavna vrata, kao što je uradio moj sagovornik koji je znao člana izvesnog "regeton kolektiva". Nema potrebe za šunjanjem. Drug muzičar samo izađe, da ti narukvicu, i uđete zajedno. Ako ni to ne prođe, ostaje ti eventualno da…

Nasereš im nešto

Nemaš ni keš, ni vezu, ni sposobnost da se popneš uz četiri metara visoku ogradu? Uvek možeš prosto da nešto nasereš na ulazu. Jedan moj sagovornik se nadao da će ući zato što je "znao jednog što svira", ali već je bio na vozu kad mu je ortak otkazao dogovoreno.

Mislio je da nema šanse, ali kad je već doputovao, odlučio je da proba na ulazu za osoblje. "Prvo sam im rekao da sam fotograf čiji se kontakt iznutra ne javlja na telefon. Volonteri se nisu primili. Devojku na vratima sam možda i mogao da ubedim, ali pozvala je menadžera koji mi je samo rekao da nastavim da zovem svoju kompaniju, jer neću ući ako ih ne dobijem. I to je bilo to."

Ali onda je počela da pada kiša, pa je menadžer pošao nazad po kabanice a na ulazu ostavio samo nekog trećeg koji nije ni znao da su našeg sagovornika već odjebali.

"Ja sam krenuo za njim, a kad me je onaj treći zaustavio i pitao gde sam pošao, rekao sam mu da idem da sredim stvari sa menadžerom, vraćam se za dva minuta.”

Prošao je kontrolni punkt. Dalje je bilo još ljudi obezbeđenja, ali pošto su videli da prati njihovog kolegu, nisu ga ništa pitali. "Samo sam polako prošao pored njih. Posle kad je menadžer skrenuo levo, ja sam skrenuo desno, malo sačekao, a onda produžio do ortakovog šatora". E sad iskreno, ako ti ni ovaj pristup ne odgovara, onda…

Troši vreme na bilo koji drugi način

Evo, možemo bilo šta drugo da radimo. Zašto da puzimo deset milja kroz žbunje celu noć, samo kako bismo videli da Mumford and Sons izvode na binu Džordana Pitersona? Zašto da po kiši zavlačimo obezbeđenje, da bi nam posle neki lik sa dredovima upao u šator i sve nas polio svojim biljnim čajem? Nemoj. Hajdemo lepo na piće.

Patrika možete naći na Tviteru.