FYI.

This story is over 5 years old.

Vodič za sada i odmah

Let sa Floride do Londona je trajao 77 sati, na ‘putovanju iz pakla’

Kao da nam je potreban dodatni razlog da više nikada ne letimo avionom.
Čovek drema na podu aerodroma
Čovek na nekom drugom, nevezanom letu, drema na podu aerodroma. Fotografija: Endrju Frensis Volas/Toronto Star preko Getty Images

Ovaj članak je prvobitno objavljen na VICE US.

Putovanje avionom je noćna mora, mislim, pored prtljaga u plamenu, povraćanja, i trešteno pijanih putnika koji ti pišaju po sedištu, i svega toga, ali je barem brzo. Naši preci su svojevremeno morali nedeljema da se zlopate na morima i klackaju u kočijama, ali mi imamo priliku da pičimo nebom u metalnim cevima. Možda su avioni grozni, ali barem te brzo dovedu tamo kuda si krenuo – ili bi, uf, barem tako trebalo da bude.

Reklame

Prošlog četvrtka, ono što je trebalo da bude brz let Britiš Ervejsa od Orlanda do Londona, pretvorilo se u sedamdesetsedmočasovnu noćnu moru, koja se protegla na ceo vikend, izveštava Bi-Bi-Si. Navodi se da su nevolje počele pre nego što je avion uopšte poleteo sa Floride. Kada su se putnici ukrcali i nakon što se na poletanje čekalo četiri sata, Britiš Ervejs im je naložio da se iskrcaju, zbog nekih tehničkih problema sa vazduhoplovom. Ova avio-kompanija je pokušala da smesti sve putnike u obližnji hotel, ali taj proces je se pretvorio u totalni pičvajz, prema putnici Sari Vilson.

„Zamislite dvesta ljudi koji u ranim jutarnjim satima pokušavaju da se prijave u hotel“, rekla je Vilson za Bi-Bi-Si. „Bio je haos, a predstavnika BA koji bi preuzeo odgovornost nije bilo ni na vidiku“.

Na nesreću, to je bio samo početak onoga što će jedan drugi putnik nazvati „putovanjem iz pakla“. Nakon dva dana u Orlandu, Vilson i njeni saputnici su u subotu konačno uspeli da se ukrcaju na let do UK – ali kao u nekom smarajućem preokretu u zapletu u trećem činu nekog horor filma, baš kada su pomislili da je gotovo, noćna mora je postala još mnogo gora. Nakon manje od sat vremena u vazduhu, pilot je objavio da tehnički problemi sa avionom zapravo uopšte nisu rešeni, kaže Vilson, i morali su da slete u grad Njujork.

„Morali su da izbace točkove za sletanje, da ispuste gorivo da bi avion bio lakši, i da skrenu za Njujork“, kaže Vilson. „To je bilo najtežih sat i po leta koje sam ikada doživela… deca su imala napade panike, turbulencija je bila užasna, i ljudi su bili uplašeni, umorni i gladni“.

Reklame

Pogledajte i:


Avion sa svih 200 putnika se obreo na njujorškom aerodromu Džej-Ef-Kej, bez jasnog objašnjenja Britiš Ervejsa šta se zapravo događa, koji im ovog puta nije obezbedio smeštaj. Da bi stvar bila još gora, do hotelskih soba je bilo ozbiljno teško doći, zbog toga što je u tom trenutku u toku bio njujorški maraton.

„Jedna majka je pitala gde bi mogla da nađe formulu za svoju sedmomesečnu bebu, i odgovor je bio, ‘Teško ćete je naći bilo gde u ovo doba’. Bila je u suzama“, rekla je Vilson za Bi-Bi-Si. „Deca su spavala na podu Džej-Ef-Kejevog terminala 7“.

Britiš Ervejz je izgleda sve smestio na let u subotu uveče, i putnici su konačno stigli u London u nedelju ujutru. Iz kompanije su se od tada izvinili i rekli da, „Shvataju da je to bilo iscrpljujuće i frustrirajuće iskustvo“, prema Bi-Bi-Siju, iako nije jasno da li će putnici dobiti ikakav kredit ili povraćaj troškova za svoje muke.

E sad, naravno, sranja se događaju, ali lekcija je ovde jasna: putovanje avionom je smaračina. Preveliko uzdizanje čovečanstva je dovelo do toga da svi mislimo da zaslužujemo da paramo nebesa, ali po koju cenu? Zašto moramo da nastavljamo da izlažemo sebe užasima ovih letećih zatvora? Za ljubav svega što je sveto, hajde da se kolektivno složimo da ćemo se kloniti neba. Možda je vreme da se od sada vratimo putovanju brodovima.