FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

​Šta se desi kad dobiješ u svemiru?

Pitanje menstruacije u bestežinskom stanju zbunjivalo je medicinske specijaliste NASA.
Kadar iz 'Stark Trek,' Memory Alpha

Pre trideset i dve godine, 32-godišnja Seli Rajd lansirana je u svemir i tako postala prva Amerikanka koja je to uradila.

Postojao je samo jedan problem: šta ako bude imala menstruaciju?

Prilikom pripreme za lansiranje u svemir misli se na mnoge stvari: treba proveriti nivo kiseonika, isprobati sistem za komunikaciju, potvrditi da su meteorološki uslovi odgovarajući. Ali do prvog leta Sali Rajd, ulošci nisu bili sastavni deo tog spiska.

Reklame

"Kad je u pitanju menstruacija, jadni inženjeri prosto nisu znali šta da rade", izjavila je Lin Šer, biograf Seli Rajd, u dokumentarcu Žene u svemiru . Inženjeri su se godinama pripremali za inkluziju žena u svemir — od prekrajanja svemirskih odela da više pašu ženama, do izgradnje drugačijih toaleta da odgovaraju ženskoj anatomiji — ali menstruacija je predstavljala jedinstven problem.

Pitanje menstruacije u bestežinskom stanju zbunjivalo je medicinske specijaliste NASA. Šta bi se desilo kad biste dobili u svemiru? Da li bi krv ostala u materici ili bi se napravile gromuljice krvi u slobodnom letu? Lekari NASA posebno su bili zabrinuti zbog rizika od retrogradne menstruacije, stanja u kom se menstrualna tečnost vraća u jajovode. Retrogradna menstruacija je zemaljsko stanje (smatra se uzročnikom endometrioze ), ali su naučnici pretpostavili da bi odsustvo gravitacije povećalo verovatnoću njegovog nastanka. Ako gravitacija izbacuje menstrualnu krv napolje, onda bi odsustvo gravitacije moglo da je vrati unutra.

_________________________________________________________________________

Pogledajte: Pravi vampiri iz "prave krvi"

________________________________________________________________________

Rija Sedon, pripadnica prve grupe astronauta među kojima je bilo i žena, priseća se razgovora o menstruaciji u medicinskom timu NASA. U svom usmenom svedočanstvu , Sedon kaže: "Mi astronautkinje smo upitane: 'Šta da radimo s tim?' Na šta smo rekle: 'Kako bi bilo da to ne smatramo problemom sve dok ne postane problem? Ako nekome pozli u svemiru, uvek možete da nas vratite kući. Onda ćemo se prema tome postaviti kao prema problemu, ali smatrajmo za sada da on to nije.'"

Reklame

Začudo, prema rečima Margaret Vajtkamp, istoričarke svemira pri Smitsonijanovom Nacionalnom muzeju za vazduhoplovstvo i svemir, ne zna se za postojanje studija o menstruaciji u bestežinskom okruženju, što znači da uprkos svim tim razgovorima koji su vođeni na tu temu, niko zapravo nije testirao je li to problem ili nije. Obavljen je, međutim, niz testova šezdesetih u okviru Lavlejsovog programa za žene u svemiru , čiji je cilj bio da testira jesu li žene sposobne za putovanje u svemir.

Pročitajte: Šta rade beskućnice u Beogradu kada dobiju menstruaciju

Devetnaest žena odabrano je za Lavlejsove studije, koje su se sastojale od niza rigoroznih testova fizičke spreme identičnih onima koje su prošli muški kandidati za astronaute (plus ginekološki pregled). Istraživači su došli do zaključka da bi žene mogle bolje da prođu u svemiru, jer su, u proseku, sitnije građene od muškaraca. I zaista, istraživači su zaključili da je više žena prošlo testove "bez medicinskih uzdržanosti" od muškaraca. Ali kad se stiglo do ginekološkog pregleda, nastao je jedan problem: menstrualni ciklus mogao bi da utiče na sposobnost astronautkinje da obavlja svoj posao. Kako su naučnici zabeležili u svom izveštaju : "Složenosti uparivanja temperamentalnog psihofizičkog ljudskog bića sa komplikovanim mašinama su, očigledno, mnoge, a oba moraju da budu spremna istovremeno." Drugim rečima, ne možete dozvoliti da hormonalna žena vodi operaciju u svemiru. Zbog toga su istraživači zaključili da je "malo verovatno da će postojati potražnja za ženama u svemirskim ulogama u neposrednoj budućnosti."

Reklame

Na kraju je NASA, naravno, donela odluku da pošalje žene u svemir. Utvrdili su da su žene anatomski dobro građene za putovanje u svemir, plus zauzimaju manje mesta, jedu manje hrane i troše manje resursa. Što se perioda tiče, lekari su odlučili da se prema menstruaciji u svemiru ophode kao prema menstruaciji na Zemlji i prosto vide šta će se dogoditi.

Postavljalo se jedno drugo pitanje, međutim: šta raditi sa svim tim viškom krvi? Svemirski otpad je bio sam po sebi dovoljno velik problem. NASA je već izradila specijalan svemirski toalet sa funkcijom usisavanja (obli za žene, kupasti za muškarce) kako bi pravilno odložili otpad, kao i pojaseve, da astronauti ne bi odleteli dok obavljaju nuždu. Izradili su i nešto što se zove "jednokratne apsorbujuće kratke pantalone" ( Disposable Absorption Containment Trunk – DACT ) — mešavinu biciklističkih gaća i super-upijajućih pelena za odrasle — koje mogu da nose i muškarci i žene tokom lansiranja i hoda u svemiru, kako bi zadržali otpad kad svemirski toalet nije na raspolaganju. Ali ako žene budu krvarile u svemiru, kako će to apsorbovati?

Seli Rajd, fotografija iz 1983. godine. Wikimedia commons

Ispostavilo se da nisu morali da prave specijalne svemirske tampone — astronautkinje su mogle da koriste ista pomagala kao i na Zemlji. Važnije pitanje bilo je koliko tampona bi ženi u svemiru moglo da zatreba. Postoji odlomak u usmenom svedočanstvu Seli Rajd u kom ona opisuje pripremu za svoj prvi let kao prve žene u svemiru:

Reklame

"Bilo je par drugih astronauta koji su dobili zadatak da procene koliko tampona treba da bude sastavni deo letačke opreme. Sećam se da su inženjeri pokušali da utvrde koliko tampona treba da bude uvršteno u sedmodnevni let."

Taj razgovor se vodio ovako:

"Je li 100 pravi broj?"

"Ne. To nije pravi broj."

U biografiji Seli Rajd, postoji još jedna sjajna scena u kojoj ona otkriva lanac od stotinak tampona vezanih jedne za druge, kao traka kobasice, da se ovi ne bi razleteli.

Ne zna se koliko je tačno žena krvarilo u svemiru, delimično zato što su mnoge astronautkinje odlučile da suzbiju svoje menstrualne cikluse oralnim kontraceptivnim sredstvima. (Bez perioda, bez problema.) Ali to je šteta, tvrdi Vilijam Dž. Rouv, profesor medicine. U članku objavljenom u časopisu Journal of Men's Health and Gender , Rouv tvrdi da su žene koje imaju menstruaciju zapravo u prednosti u svemiru, jer zbog menstruacije one gube gvožđe. Astronauti u svemiru često pate od povećanog nivoa gvožđa , što može da bude "izuzetno toksično jer izaziva oksidativni stres."

Može li menstrualna krv zapravo da bude supermoć jedne astronautkinje? Što da ne. Za sada, međutim, znamo samo da menstruacija u bestežinskom stanju umnogome liči na zemaljsku.

Kako se Sedonova priseća u svom usmenom svedočanstvu: "Nisam do kraja sigurna ko je imao prvi period u svemiru, ali su se vratili i rekli: "Period u svemiru isti je kao na zemlji. Ništa ne brinite."

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu