FYI.

This story is over 5 years old.

Mladi

Dvadesetpetogodišnjaci iz Srbije nam pričaju o svojim nepromišljenim odlukama

Nije u pitanju brzopletost, već samo broj godina.

Naslovna fotografija: Flicrk/ MICOLO J Thanx 4, 3.1m views

Ako, kao i za sve ostalo u životu, konsultujete internet, videćete da je sredina dvadesetih godina vaših života poprilično sjeban period. Ali ne okvirna sredina dvadesetih, ona koje ćete se, ako Bog da zdravlja, kroz četrdeset godina sećati kroz maglu. Već ona matematički precizna sredina vaših dvadesetih, tih 25 godina. Ispada da je imati 25 godina baš sranje.

Reklame

Dvadesetpete su najgori period za raskid, izlaske, odluke, a postoji i čitava lista stvari koje ne možete da radite nakon dvadesetpete. Postoji niz faktora zbog kojih nakon četvrt veka postajemo za nijansu veći smarači nego ranije i kao da to nije bilo dovoljno, nauka je dokazala da sa 25 donosimo najviše nasumičnih odluka.

Istraživanje koje je objavljeno u žurnalu PLOS Computational Biology , pokazuje da sposobnost ljudi da donose nasumične odluke dostiže svoj vrhunac u 25. godini života. Naučnici takođe veruju da nasumično ponašanje potiče od visoko razvijenih kognitivnih procesa u ljudima i može biti povezano sa kreativnošću.

Nasumične odluke su potpuno nova socijalna dimenzija na koju moram da obraćam pažnju, zato sam porazgovarao sa dvadesetpetogodišnjacima, najranjivijom društvenom grupom, o njihovim nasumičnim odlukama i tome kako su se završile.

Milica Mitić

Verovatno moja odluka nije baš toliko random, već je proistekla iz dugotrajnog iscrpljujućeg razmišljanja o tome koliko je brz savremeni život, koliko svojih fizičkih i mentalnih resursa trošim svaki dan na posao i obaveze i koliko ću brzo da izmučim svoj organizam do krajnjih granica ako nastavim tim tempom. Zato sam rešila da živim zdravije, a to se sastojalo od prilično nasumičnih mini odluka koje su mi nailazile usput. Počelo je sa promenom režima ishrana, završilo se detaljnim, gotovo opsesivnim razmatranjem svega što piše na ambalažama svih preparata koje stavljam na svoje telo. Dakle, ne jedem slatkiše, ne pijem sokove, ne mešam različite izvore proteina u jednom obroku (mada se ipak ponekad desi da pojedem ogroman obrok u Meku, uglavnom zbog toga što verujem u redovnu randomizaciju).

Najnovija ideja mi je recimo da izbegavam dezodoranse koji nisu prirodni, organski, jer sam čitala dosta radova o korelaciji sastojaka dezodoransa u stiku ili roll-onu i raka dojke. Znači, sve ono što sadrži aluminijum, parabene, sulfate, silikone i ostale gluposti ne može da priđe mom pazuhu. Ne mogu da kupujem svoj dezodorans u običnom supermarketu, već izdvajam mnogo više novca na nešto što smatram kvalitetnim i što zahteva dugu potragu. I sad se samo pitam šta je sledeće što će da mi padne na pamet u moru stvari koje mogu da uradim da bih učinila nešto dobro za svoje zdravlje. Da nije bilo ovog pitanja, nikad ne bih povezala svoje donošenje odluka sa činjenicom da imam 25 godina. Ali ko zna, možda zaista ima veze.

Reklame

Foto: Flickr/ reynermedia

Marko Nikolić

Jedna od boljih usputnih odluka koje sam doneo u poslednje vreme bila je da odem u bioskop u jedan popodne. Te nedelje sam radio u drugoj smeni, pa sam otišao u tržni centar po kabl za telefon. Mrzelo me je da se odmah vraćam kući, pa sam samo pogledao šta počinje u narednih petnaest minuta, kupio kokice i uleteo. Gledao sam Malog šefa. Bio je sinhronizovan, ali ovog puta nisu toliko zasrali, pa je bilo podnošljivo. Ne znam da li mi je više prijao sam film, to što je sala bila prazna pa sam mogao da sedim bilo gde ili kofa kokica. Sutradan sam otišao opet

Jovana Adamović

Život mi je sad dosta sređeniji nego ranije. Radim i živim sama, pa nemam ni previše prostora za nekakve neplanirane odluke. Poslednje što sam nasumično odabrala bile su jagode u supermarketu. Znala sam da nije bilo vreme za njih, nisam ni pogledala dobro kakve su, već sam samo uzela ono pakovanje i stavila u korpu. Bile su odvratne, kao plastika poprskana ekstraktom jagode. Zajebala sam se, ali mislim da se svake godine zajebam tako za prve jagode. Tako da mislim da to nema veze sa tim što sada imam 25 godina.

Tatjana Đukić

Random odluke donosim svakodnevno - na primer pođem da kupim plavu farbu za kosu i završim ofarbana u sivo. Neki mudraci su mi rekli da to rade žene kad hoće da promene nešto u svom životu. A skoro sam ničim izazvana rešila da kupim neku zdravu obrok salatu, jer je pisalo da u sebi sadrži so sa Himalaja. I prilično sam se samoubedila da mi se sviđa. Bila je odvratna i plakala sam od gladi pola sata nakon obroka. Morala sam da kupim pljeskavicu na trafici posle.

Još na VICE.com

25 stvari za koje si premator posle 25-te

Kakav je osećaj kad omatoriš sa 25 godina

Najluđe priče o krizi posle 25. godine